● Kakva je i kolika kupova moć prosječnog Nijemca, koliki je uopće interes za hi-fi ili high-end?
Interes za dobar kvalitet se nije promijenio. Nije više nego je bilo pred 10 ili 20 godina, ali nije ni manje nego prije 10 ili 20 godina. Ono što je palo dolje, to je middle-class. Tako da velike firme moraju imati u ponudi i neke high-end stvari, inače ne mogu više da žive.
Kada vidim, danas ovde kod mene su bili 5 ili 6 ljudi iz Sonya, došli su iz Tokya, oni meni kažu Nećemo više da prodavamo ekrane, to se ne isplati, opet idemo natrag na high-end iduće godine, bit ćemo ovdje. To je za mene lepo.
● Ok, a da li si prosječan Nijemac može priuštiti kupnju nekakvog papreno skupog sistema koji je ovdje na sajmu izložen? Govorimo o sistemima koji koštaju +100.000 EUR. Da li svi ovi izlagači imaju dovoljan broj svojih kupaca?
Izgleda da je tako! (smijeh..) Ne bi bili ovdje u suprotnom! Ali moram da kažem, ako razgovaramo o high-endu - koliko on košta i šta je to high end? Više puta me ljudi pitaju koliko novaca minimalno moraju da potroše da dobiju kvalitetan high-end zvuk? Tačno je da ovdje imamo stvarno skupih stvari, ali to nije bitno. Ja mislim da ako se plati 3 ili 4 hiljade ojro, za te pare mogu da dobijem stvarno dobar sistem.
● Da, ali ja govorim o uređajima koji koštaju 10, 20 ili 50 tisuća eura po komadu. To znači da ćete u konačnici potrošiti više od 100 tisuća eura za kompletan audio sustav.
A ne, nema puno Nemaca koji to mogu da kupe! Moramo biti realni! Ako biste pitali kolika je vrednost prosječnog njemačkog hi-fi sustava u totalu, to neće sigurno da bude više od 5 hiljada eura. I za mene je to u redu. Ono što za mene nije u redu, to je da ljudi daju 500 ili 600 ojra za kompletan sustav i da misle da je to high-end.
● Imali ste i krizu ovdje u Njemačkoj, kako je bilo? Ne govorim o krizi u audio biznisu, nego generalno o krizi koja je dotaknula njemačko gospodarstvo…
Kriza, a šta je to kriza? No dobro, ako gledamo unatrag, imali smo krizu ovdje u Njemačkoj, ali kriza je bila za onaj deo u sredini, za middle-class. Ali u high-endu brojke nisu ni pale ni narasle, prodaja je ostala ista.
● Kakav je uopće prosječan njemački konzument, kakav zvuk voli, koji su najpopularniji brendovi?
Ovdje u Njemačkoj imamo ranking, ako razgovaramo o zvučnim kutijama, tada je number one, bez dileme, Canton. Iza njega slijedi Kef, B&W je pao dolje i više nije jak kao što je bio, a jak je i Quadral. To su preduzeća koja se najviše prodaju. Canton je najjači, on je number one, to je njemačka firma, to je familien. Canton ovde u Njemačkoj godišnje napravi 100 milijuna eura prometa, to nisu male brojke. Ovdje u Njemačkoj imamo ranking koji svaki mjesec izdaje GFK, tamo se mogu pogledati ti podaci.
● Dakle, Canton? Nijemci vole kupovati njemačko?
Ne. Ja verujem da ljudi uopće ne znaju čije je to. Danas ljudi kupuju Kef, a i dalje misle da su to Englezi. Ljudi ne znaju čije su to firme, niti ih to zanima.
● Za kraj, imate li kakve interesantne planove za budućnost po pitanju sajma, ako nije tajna?
To sam već rekao, za mene je muzika food, bez muzike čovek ne može da postoji. To će uvijek da bude, to je moj cilj za budućnost. Ja nemam pojma koja i kakva će se tehnika u međuvremenu promijeniti, ali muzika kao cilj se neće promijeniti.
● Nisam baš dojma da je audiofilima muzika uvijek cilj…
Tu smo debatu imali pre 20 godina… Ovdje u Njemačkoj, ljudi koje zanima primarno tehnika, oni su završili u IT industriji, bave se kompjutorima. A oni ljudi koji odu u hi-fi radnju, oni nisu otišli da kupe tehniku, oni su otišli u radnju da kupe emociju. To je važno. Ali, to je sve nevažno jer na kraju ionako žena odlučuje što će se kupiti. (smijeh…)
● Ha-ha-ha, što bi kod vas bilo drugačije nego kod nas…
Da, sigurno. A ako žena zajedno s mužem ušeta u hi-fi radnju, žena uvijek kupuje bolje i skuplje... A sigurno da ima i ljudi koji kupuju tehniku, njih muzika ne zanima, ali takvi ljudi su manjina.
● Pratite li i druge sajmove u regiji, postoji li još neki sajam koji Vam se sviđa?
Prvo moram da kažem da je minhenski sajam naš glavni sajam. S druge strane, meni je jasno da normalna publika u Njemačkoj uopće ne zna da ovaj sajam postoji. Zato mi imamo i druge, male sajmove po cijeloj Njemačkoj koji se zovu High End on Tour, s tim sajmovima mi idemo prema publici da se pokažemo, da normalni ljudi vide što im to mi nudimo. Do sada smo imali ukupno 53 On Tour sajmova. Također organiziramo i High End Swiss u Zurichu. A meni je važno da u svakoj zemlji u Europi postoji mogućnost da ljudi dođu u kontakt s našom industrijom. Zato mora da postoji sajam u Engleskoj, Švicarskoj, Hrvatskoj… Ali, da Vam dam komentar za druge sajmove – to ja ne mogu i neću.
● Pratite li scenu u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi u bivšoj Jugoslaviji? Da li ste u kontaktu s nekim s tih prostora?
Ne, uopće nemam pojma šta se tamo dešava i šta se radi… Danas više nema granica, imamo United Europe, u našoj industriji više ne postoji Njemačka, Engleska ili Francuska, postoji samo jedna Europa. Pošto imamo jednu Europu, ja mislim da je važno za našu industriju da imamo jedan europski glavni sajam. Ako je naš minhenski sajam taj glavni europski sajam, onda je to lepo… U slučaju da u nekoj državi ne postoji lokalni hi-fi sajam, onda ga možda mi organiziramo – ako već postoji, onda ne, ja imam već dovoljno posla oko ovog sajma.
● Kriza je u Njemačkoj prošlost, iz nje se izašli prije godinu dana, danas je njemačko gospodarstvo ponovo na snažnim nogama. Kakav je ovogodišnji sajam, dojma sam da je veći nego ikada ranije?
Prošle godine smo imali High End broj 29, imali smo 258 izlagača. Ove godine imamo High End broj 30, imamo 337 izlagača. Znači da ove godine imamo jedan mali plus od 30 procenata. Ali za mene nisu toliko važne te brojke, za mene je važno da izlagači imaj dobar demonstration, da ljudi slušaju dobru muziku…
● Izlagači koji izlažu ovdje na ovom sajmu, da li su sa sajmom zadovoljni i da li su Vam lojalni?
Teško je za mene to da odgovorim, ali mislim da je odgovor pozitivan. Kažem, 30 godina ovo radimo, uglavnom svi koji su bili jednom kod nas, oni nam se vraćaju…Vjerojatno ćete to da pitate izlagače, neka oni kažu da li su zadovoljni.
● Pa, obzirom da imate određen broj istih izlagača i ove i prošle i pretprošle godine, očito da su zadovoljni… To je to, drago mi je da smo se upoznali!
Hvala Vama što sam imao mogućnost da se ponovo malo bavim ovim jezikom i da razgovaram!