UD 384 ima jedan čip (King Rex ne želi otkriti brand) koji vrši D/A konverziju. Digitalno-digitalna i digitalno-analogna konverzija odvijaju se simultano (tako su me obavijestili iz King Rexa) pa kad radi jedna, radi i druga. Obje konverzije u Linuxu imaju nativnu potporu s ALSA driverima i sve funkcionira besprijekorno.
Točnost digitalne konverzije i potporu promjeni pojedinih frekvencija od 44,1 kHz do 192 kHz provjerio sam sa Spectrum Analyzerom. Naravno, to nije način na koji će to raditi vlasnici Kingrexovog uređaja, pa svakako želim naglasiti da bi nekoliko LE dioda koje bi pokazivale aktualnu frekvenciju bile pravi dobitak za moguću MkII verziju ovog DAC-a. Moram spomenuti da moj apsolutni No.1 u D/D konverterima, Musical Fidelity V-Link 192, ima najbolje riješenu vizualizaciju pojedinih ulaznih frekvencija. Gotovo u božićnom stilu, svaka frekvencija ima svoju LE-diodu različite boje.
Da bih testirao digitalni signal iz King Rexa, trebao mi je još jedan kvalitetan DAC koji preko koaksijalnog ulaza podržava frekvencije do 192 kHz. Odlučio sam se za Rega DAC koji po cijeni (4.950 kn) odgovara UD-384/U-Power kombinaciji. Rega ima LED-ice kojima se označavaju frekvencije koje u nju ulaze, pa će točno moći pokazati što joj King Rex šalje.
Već na početku moram prigovoriti nespretnom britanskom dizajnu Rega DAC-a. Zašto su 88,2 kHz i 96 kHz frekvencije označene istom diodom? Zašto uopće nema označene 176,4 frekvencije, a u tehničkim specifikacijama se tvrdi da Rega DAC istu podržava?! Zašto uopće Regini konstruktori smatraju da im treba USB DAC kroz čiji USB ulaz ne prolazi ništa iznad 48 kHz? Vjerojatno im je način razmišljanja sasvim suprotan od onoga koji je ekipu u King Rexu natjerao da konstruiraju malu USB kutijicu koja "guta" čak i 384 kHz. Dakle, King Rex treba Regi kao D/D konverter da bi uopće mogla baratati s digitalnim studio masterima. Da vidimo treba li King Rexu Rega?
Što će se dogoditi s ubojitim glazbenim primjerima iz prvog dijela testa, koje je King Rex samostalno tako suvereno savladao. Mogu li gotovo idealni naponski uvjeti koje nudi UD 384 za pretvaranje USB paketa u SPDIF signal omogućiti Regi savršenu D/A konverziju?
Za promjenu, krenuo sam drugim redoslijedom i najprije poslao Haydnov "Lobkowitz" kvartet preko koaksijalnog ulaza u Regu. Odmah sam morao zastati i ponoviti početak prvog stavka. Zatim još jednom. I opet isto... Regina oba, paralelno spojena, Wolfson 8742 DAC čipa nisu u stanju izvesti tako dobru i eufoničnu konverziju kao što to radi onaj jedan, nepoznati čip u Kingrexovom D/A konverteru. Iako oštrina visokih frekvencija nije bila problem za Regu, živost i organska prezentnost reprodukcije je njenim preuzimanjem konverzije u analogni signal osjetno smanjena. Korektno, ali ni slučajno zanimljivo i raskošno kao King Rex. Ako ste ikada sjedili u neposrednoj blizini akustičnih instrumenata tijekom koncerta, King Rex će vas "vrlo živo" podsjetiti na taj doživljaj. Rega će taj isti trenutak bliskosti sa zvukom akustičnih instrumenata odmaknuti od vas i podsjetiti vas da ipak slušate samo kvalitetan stereo uređaj. Neki bi kritičari takav Regin zvuk sigurno okarakterizirali kao vrlo miran i staložen, a ja sam sasvim siguran da je dosadan i značajno manje uvjerljiv od Kingrexove maestralne prezentacije svih dijelova zvučnog spektra.
Ali da vidimo pravi high-resolution audio na Regi – Helge Lien trio, Natsukashi!
LED na Regi se odmah upalio uz oznaku 192 Khz. Tehnički sve funkcionira savršeno. King Rex je obavio konverziju USB paketa u 192 kHz PCM i digitalni uzorci su počeli ulaziti u Regu. Nema nikakvih digitalnih "ispada", Rega sve bez problema konvertira u analogni signal... Ali ne tako dobro kao King Rex! Bas je manje naglašen i nešto mlitaviji, a klavirske tipke nisu dovoljno "filcaste". Nema one lifelike prezentacije koja je dominanatna kada UD 384 vrši konverziju u analogni signal. Prostornost reprodukcije je smanjena. Sve je običnije i manje zanimljivo. I da ne duljim - King Rex je bliži koncertnom zvuku, a Rega je samo dobar D/A konverter.
King Rexu ne treba Rega da postigne eufoničnu reprodukciju. On to samostalno obavlja bolje od Rege, a ja mogu samo razmišljati o nekom drugom konverteru kojemu bi UD 384 mogao ponuditi svoj digitalni izlaz.
Nemojte zaboraviti da je ovom testu iz Kingrexove digitalne RCA utičnice izlazio S/PDIF signal u čijem stvaranju nije bilo zagađenog napona, ni s matične ploče računala, ni iz mrežnog napona. Nisam Regi ponudio tek bilo što...
Test nedvojbeno pokazuje da King Rex UD 384 precizno radi i kao D/D konverter, ali će za procjenu zvukovnih kvaliteta S/PDIF signala iz njegovog koaksijalnog izlaza biti potreban značajno kvalitetniji uređaj od Rega DAC-a. King Rex UD 384 s baterijskim napajanjem i Y-USB kabelom ulazi u samu crème-de-la-crème skupinu Hi-Fi uređaja. Ako niste opterećeni audiofilskim sklonostima prema preteškim i predimenzioniranim kućištima (koja ničemu ne služe), a shvatili ste da digitalne originale možete slušati samo s računala, ove dvije male kutije pružit će vam neopisivo zadovoljstvo.
Kada upalite (usvirani) King Rex UD 384, dajte mu 20-ak minuta za ugrijavanje, a onda ga počnite ozbiljno slušati. Nakon slušanja prebacite U-Power prekidač na "Charge" poziciju da se baterija ponovo napuni. Bez brige, U-Power daje više od 12 sati neprekidnog napajanja, pa ni najizdržljiviji neće moći iscrpiti cijeli kapacitet baterije.
Za one koji žele znati više...
Odlučio sam na kraju još malo zagrijati Kingrexov čip s nekim specijalitetima iz svoje audio biblioteke. Imam nekoliko albuma koji su ripani sa SACD-a, i to direktno iz DSD layera, uz pomoć Sony Playstationa 3. To su ekperimentalni fileovi koje sam zbog zbog praktičnih razloga (momentalno ne posjedujem DSD konverter) prebacio u 176,4 kHz ili 88,2 kHz PCM signal, razumljiv "normalnim" DAC-ovima. Razliku između DSD-a i 192 kHz PCM-a nije bilo moguće utvrditi u dvostruko slijepim, slušnim testovima, ali neki albumi su tako dobro snimljeni u DSD tehnici da je njihova ripana PCM replika pravo zadovoljstvo za uši.
Čitajući osvrte profesionalnih studijskih snimatelja koji zagovaraju DSD snimače kao uređaje koji mogu "pokupiti" apsolutno najviše muzičkih detalja tijekom snimanja glazbe, uvidio sam da moja iskustva s DSD fileovima imaju osnove. Slušajući SACD playere nisam nikada stekao dojam da slušam nešto jako posebno. Neki detalji zvučali su dobro, neki prosječno, a neki nikako. Razlog prosječnosti SACD playera može biti i činjenica da dobar dio takvih playera ima čipove koji tijekom konverzije DSD prvo prebacuju u PCM, a tek onda u analogni signal.
Prebacivanjem DSD fileova na HDD situacija se značajno promijenila. Čak i kad sam ih iz praktičnih razloga prebacio u PCM signal, DSD layer sa SACD-a uvijek je zvučao izuzetno dobro. Ripanim DSD snimkama na PC-u dominiraju slađi visoki spektar, organska prisutnost glazbe i uglavnom fantastičan bas.
Proveo sam s King Rexom još nekoliko dana slušajući nekoliko albuma koji su na hard disk prebačeni pomoću Sony PS3, direktno iz scarlet book formata.
Moj omiljeni uvod u Bachov Well Tempered Piano, u izvedbi Jacques Louisseier Tria, jedan je od DSD fileova prebačenih u 88,2 kHz PCM. Na samo tri akustična instrumenta (klavir, kontrabas i bubnjevi) izrazito je upadljivo koliko zvučnih detalja je moguće prikupiti pomoću DSD snimača. Polagani uvod solo klavira, kojem se postupno pridružuju kontrabas i bubnjevi, u ovoj savršenoj jazz adaptaciji Bachovog remek djela, izaziva pravog glazbenog connoisseura da još jednom ponovi sam početak ove skladbe.
Slušajući zaista vrhunski snimljenu digitalnu muziku na malom King Rexu, stalno me proganjala ideja njegove direktne komparacije s nekim od jako razvikanih i višestruko skupljih konvertera. Bilo bi izuzetno zanimljivo u dvostruko slijepom slušnom testu, s nekoliko recenzenata, ustanoviti pravu istinu o digitalnoj konverziji koja košta 600 Eura i onoj za koju morate ispaliti 6.000 Eura. To je, naravno, samo moja ideja na koju uvoznici takovih uređaja sigurno nikada ne bi pristali... (?)
Zaključak
King Rex je predobar uređaj sa savršenim balansom cijene i kvalitete. USB DAC-ovi u načelu rade puno bolje na Linuxu, a King Rex radi izvrsno. O King Rexu imam jako pozitivno mišljenje, konceptualno i zvukovno je izvrstan. Mana mu je što nema indikatore sampling frekvencija. Ne bih imao ništa protiv UD 384 kao referentnog uređaja u mojoj slušaoni. Ne bih odbacio ni svoj tweakani E MU, ali ne bih se mogao odlučiti koji je bolji.
INDEKS - KING REX UD384 + UPOWER