AUDIO RJEČNIK
I. DIO

  tekst: Marko Pecotić, siječanj 2011

Ovaj rječnik odlučio sam napisati na nagovor i traženje mnogih čitatelja Audio Pulsa, pogotovo mlađih audiofila kojima su pojmovi koji se nalaze u tekstovima i recenzijama ponekad nerazumljivi, stoga mi je namjera ovim rječnikom pojasniti značenje mnogih audiofilskih pojmova. Mnoge ću pojmove objasniti i opisati jednostavnim i razumljivim jezikom, a namjera rječnika je i da se mnoge stvari demistificiraju. Ovaj rječnik će biti objavljivan u više nastavaka.

Koji su nam sve elementi potrebni da bismo doma slušali muziku na dobro ugođenom sustavu? Prvo i osnovno, potrebna je soba koja je podobna za kvalitetno slušanje muzike. Riječ "podobna" pretpostavlja dvije stvari: da se radi o sobi određenih dimenzija, tj. veličine i da se radi o sobi kvalitetne akustike.

Termin "soba određenih dimenzija, tj. veličine" znači da govorimo o sobi veličine cca 12 kvadrata pa naviše. U sobi manjoj od 11 ili 12 kvadrata gotovo da nema smisla postaviti klasičan hi-fi sustav, za takvu sobu radije kupite izvor zvuka (primjerice CD player), pojačalo za slušalice i slušalice.

Termin "kvalitetna akustika" znači da soba ne bi trebala biti ni pretjerano ječna ni pretjerano dampirana (tj. gluha). Iskusniji audiofili će već pri ulasku u neku sobu prepoznati njezine akustičke karakteristike. Ječna soba je ona koju odlikuje minimalističko uređenje (što manje namještaja, puno stakla, goli podovi, goli zidovi i sl.), dok dampirana soba predstavlja čistu suprotnost: previše namještaja. U ječnoj sobi će frekvencijski spektar srednjetonskog i visokotonskog područja biti uzdignut i neugodan za dulje slušanje, dok će u dampiranoj sobi zvuk biti zamoran, usporen i dosadan. Ideal je naći sredinu.

U praksi postoje i sobe koje se ni akustičkim tretmanima ne mogu spasiti. Najgore su "povezane sobe" (tzv. open space), to su one koje nisu odijeljene zidovima, pa unutar iste prostorije imate dnevni boravak (u sklopu kojega se nalazi hi-fi sustav), radnu sobu, blagovaonicu, kuhinju itd. Pa se tako događa da u dnevnom boravku (gdje je smješten sustav) nema dovoljno basa, a na kuhinjskom zidu ga ima i previše.

Zaključak: bez dobre sobe nemate nikakve šanse dobiti iole kvalitetan zvuk.

Nadalje, jedna od najkritičnijih točaka je smještaj zvučnika u prostoru. Mnogo puta sam se uvjerio da audiofili olako shvaćaju ovu problematiku i da nemaju strpljenja za kvalitetno podešavanje zvučnika u prostoru. Audiofili najčešće griješe kada zvučnike postavljaju preširoko jedan u odnosu na drugi.

Jedna od daljnjih mogućih pogrešaka je smještanje velikih zvučnika u male sobe, tj. smještanje malih zvučnika u velike sobe. Generalno, velika je soba svaka ona koja je veća od 20 kvadrata.

Bez fonoteke nema smisla kupovati hi-fi sustav. Postoje i audiofili koji doma imaju skupocjene sustave, a fonoteku im čini 20, 30 ili 50 glazbenih naslova (od čega su većina audiofilski sampleri).

Daljni bitan faktor je čistoća glave, to je psihološka komponenta, odnosi se na stanje duha i tijela u datom trenutku. Ona se odnosi i na izostanak predrasuda spram sustava koji slušamo (zato je slijepi slušni test najbolji oblik testiranja neke komponente).

Čistoća glave se odnosi i na ovo: ako ti je dan bio loš, ni najbolji hi-fi sustav ti neće zvučati dobro; ako si dobre volje, i jeftina mp3 mini-linija će zvučati dobro. Ili možda baš obratno: ako ti je dan bio loš, kvalitetan hi-fi sustav će te oraspoložiti?

S druge strane, koliko puta mi se desilo da smo se ljeti vozili autom ili barkom po otocima i pritom glazbu slušali na najjeftinijem auto radiju, a ukupan doživljaj tog trenutka i glazbe bio je vrhunski.

Stoga je moja poruka: budite veseli, zdravi i nasmijani, imajte čistu glavu, hi-fi i muzika su dva predivna hobija! Uživajte u njima!

Što se tiče muzike koju slušamo, LP ploča (ili CD, nije bitno) bi trebala ispunjavati dva osnovna kriterija, to su: kvaliteta izvedbe i kvaliteta snimke. Mnoge audiofilske snimke su vrhunski snimljene, ali mnoge od njih nisu vrhunski odsvirane. Ako nije moguće ostvarenje oba uvjeta, uvijek ću radije odabrati dobru izvedbu i lošu snimku.

Da li ovo sve skupa zvuči komplicirano? Polako, nismo još ni upalili hi-fi sustav...

A sada, možete upaliti svoj sustav. Kako bi kvalitetan hi-fi sustav trebao zvučati?

Prva, osnovna i najvažnija zvučna karakteristika zove se TON (audiofili često rabe i termin timbar), to je najvažnija karakteristika, najvažniji uvjet i preduvjet postojanja dobrog zvuka, tj. postojanja dobre ili loše audio komponente. Tonska ispravnost je najbitnija, ona je na prvom mjestu. Ima i audiofila kojima je 3-dimenzionalni stage na prvom mjestu, ja mislim da je to pogrešno razmišljanje. Što će ti dobar stage ako je zvuk tonski neispravan i izobličen? Neki od osnovnih dijelova tona su osnovni ton, trajanje tona, boja tona...

Primjer: trzaj žice na gitari ima svoj ton, boju tona, trajanje tog tona, u tom tonu se čuje i tijelo (engl. body) te gitare. Tonska ispravnost znači da bi način na koji audio sustav reproducira taj trzaj žice na gitari trebao biti što vjerniji zvuku te gitare u stvarnosti, odnosno što vjerniji zvuku te gitare u studiju u kojemu je ta ista gitara snimljena.

Nadalje, termin ton se referira na poznavanje zvuka instrumenta u stvarnosti, tj. referira se na sposobnost audio sistema da neki instrument reproducira bez koloracija, što vjernije stvarnom zvuku. Uvijek se sjetim prijatelja koji kaže da voli ići na sprovode jer tamo može čuti puhačke instrumente uživo.

Primjer: kako zvuči klasična, a kako akustična gitara; kako zvuči violina, a kako viola; kako zvuči Fender, a kako Marshall gitarsko pojačalo; kako zvuči Gretsch, a kako Gibson gitara; kako zvuče metalne, a kako plastične žice na gitari.

KOLORACIJE - odsustvo koloracija je ideal kojemu bi trebali težiti svi audiofili i svi hi-fi sustavi. Neki od najboljih i najskupljih zvučnika na svijetu su linearni, tj. imaju deklariran frekvencijski raspon u odstupanju 1 do 1.5 dB (primjerice 30Hz - 20kHz, ±1.5 dB). Neki audiofili ponekad poistovjećuju pojmove "linearan" i "suh", no radi se o potpuno različitim stvarima.

ILUZIJA - hi-fi sustav pred slušateljem stvara iluziju 3-dimenzionalne pozornice na kojoj se nalaze fizički opipljivi glazbenici. Često možete čuti kako se kaže da je hi-fi tek sjena žive svirke. To je naravno istina, ali treba reći i da su hi-fi i živa svirka dvije tako slične, a opet tako različite stvari. Naime, hi-fi ima neke stvari koje živi zvuk nema, i obratno. Primjerice, živi zvuk ima tonsku prirodnost koju hi-fi nema, a hi-fi ima 3-dimenzionalni stage ili zrak koji živi zvuk nema.

SUSTAIN (ili DECAY) - u prijevodu na hrvatski jezik, ovaj pojam možemo prevesti kao "trajanje pojedinog tona". Nedovoljno kvalitetan sustav (tj. audio komponenta) će skratiti trajanje tona, dok će kvalitetan sustav pustiti da ton traje što dulje (tj. onoliko koliko je zapisano na CD-u ili LP-u).

TIMING - bukvalno značenje ovog pojma bilo bi "kako brzo glazba svira u odnosu na vrijeme". Timing se može poistovjetiti s pojmom brzina. Koliko brzo neka audio komponenta (ili sustav) svira? Da li je zvuk brz ili spor, da li je zvuk uzbudljiv i budi adrenalin ili je spor i dosadan? Englezi često koriste termin pace, rhythm and timing (PRAT).

AUDIO RJEČNIK, I. DIO
AUDIO RJEČNIK, II. DIO
AUDIO RJEČNIK, III. DIO