TEST:
PROAC RESPONSE D2
tekst: Marko Pecotić, ožujak 2008
mjerenje: Branko Baričić
opis proizvoda: ProAc Response D Two bookshelf zvučnici
proizvođač: ProAc, Velika Britanija [www.proac-loudspeakers.com]
distributer za Hrvatsku: AUDIO SUSTAVI D.O.O. [www.audio-sustavi.hr]
cijena: 20.000-23.000 kn za par (ovisno o finišu)
ProAc je relativno mala britanska firma, osnovana prije gotovo trideset
godina, specijalizirana za proizvodnju visokokvalitetnih zvučničkih kutija.
Relativno mala, jer to je jedna od rijetkih firmi na današnjem svjetskom hifi
tržištu kod koje se ne osjeti dah svjetske globalizacije, proizvodnje u Kini i
trke za novcem i profitom nauštrb kvalitete zvuka. Bravo za ProAc, nadam se da
će tako ostati i u budućnosti! Unutar ProAc kataloga nalazimo tri serije
zvučnika: Tablette, Studio i Response, sve skupa to je blizu dvadeset različith
modela zvučnika. Testirani zvučnik pripada najvišoj seriji Response, to je
ujedno i najskuplji bookshelf model koji ProAc ima u ponudi.
Tehnički opis
Po svom ustroju, ProAc Response D2 je 2-sistemski bas refleks bookshelf
zvučnik. Bas/middle driver je 16.5 cm karbonska jedinica, dok je visokotonac
svileno kupolasta jedinica promjera 25 mm. Deklariran je frekvencijski raspon 30
Hz – 30 kHz, impedancija je 8 Ohma, dok deklarirana osjetljivost iznosi 88.5
dB/1W/1m. Dimenzije kutije su 43 x 20.3 x 26 cm (VxŠxD). Svaka kutija teži
respektabilnih 11 kg. Na poleđini se nalaze kvalitetni i robusni ProAcovi
zvučnički terminali u bi-wire modu, u paketu dolaze i jumperi. Kutija je dobro
prigušena. Zvučnik je dostupan u šest različitih finiša: crni jasen, ebonos,
javor, trešnja, točkasta šara (tzv ptičje oko) i mahagonij. Drvo upotrebljeno za
izradu kutije je brezina špera, a furnir je visoke kvalitete.
Slušni test
Pri inicijalnom spajanju u moj uobičajeni sistem, prvo sam probao pronaći
sveti Gral (čitaj: sinergiju) s jednim od tri pojačala kojima se uobičajeno
služim pri testiranju opreme. I već na samom startu, ProAc ne svira dobro ni s
jednim od ta tri pojačala! Tko je ovdje lud? S prvim pojačalom je Response D 2
imao izrazito spor timing, koji je bio tako strašno iritantan da sam to pojačalo
odmah elimirao kao potencijalnog partnera za ProAca. S drugim pojačalom ProAc je
imao nešto bolji timing, iako i dalje daleko od idealnog, k tome je
srednjetonsko područje bilo prezatvoreno, bez detalja i svježine u zvuku. S
trećim pojačalom pak nastaje vrhunac ovog nesinergijskog horrora – uprkos tome
što ProAc pokazuje da je tonski (timbralno) vrlo korektan zvučnik, on svira samo
osnovni ton, ali skraćuje trajanje tona (tzv sustain), timing je očajno spor,
srednje i visokotonsko područje zatvoreno, a dubina stagea na pola odrezana i
lišena zraka, svježine i detalja.
Idući dan uzimam telefon u ruku i zovem zastupnika, obavještavam ga da je
ProAc izuzetno zeznut za sparivanje. Odgovor distributera je bio: "Znam!". Tada
mi nudi da iskušam sreću s Naim NAIT 2, malim pojačalom s kraja 1980-ih. Radi se
o malom integriranom pojačalu koje je po svojim gabaritima dva do tri puta manje
od većine pojačala na tržištu, ima deklariranu snagu od svega 18 W po kanalu. To
pojačalo pokazuje da je tonski vrlo korektno, k tome ima odlično bas područje.
Ali ima i jedan problem zbog kojeg ga eliminiram iz sistema i zbog čega ga na
ProAcima nisam slušao dulje od pola sata, a to je da na kombinaciji Naim/ProAc
D2 vokali pri većim glasnoćama znaju imati previše prezensa usljed čega se deru
i krešte. I dalje, moj dojam o tom pojačalu je da se radi o pravom bombončiću od
pojačala koje posjeduje onaj tako važan faktor X, onu muzikalnost koju mnoga
znatno skuplja pojačala nemaju.
Idući dan distributeru vraćam malog Naima, a distributer mi ustupa
integrirano pojačalo Plinius 9100 i zvučnički kabel Naim NACA 5. Nemam
predrasuda pa sam uzeo i taj zvučnički kabel koji košta svega stotinjak kn po
metru, što je svakako u nesrazmjeru s cijenom od 3.000 € za par ovdje testiranih
ProAca. Ali nije bitno, sinergija se zna dogoditi i kada to čovjek najmanje
očekuje. Za taj zvučnički kabel se kasnije pokazalo da u datoj kombinaciji s
ProAcima radi dosta dobro. Svakako savjetujem svima koji traže zvučnički kabel u
tom razredu cijene da obavezno obrate pažnju na Naim NACA 5, mogli bi se vrlo
ugodno iznenaditi kako tako jeftin kabel može tako dobro svirati! Dakle, tih sam
dana od distributera na posudbu dobio i Naim pojačalo i Naim zvučnički kabel,
oba su me iznenadila svojim zvukom - čini se da ta fama oko Naima nije napuhana
i da ću svakako porazgovarati s distributerom da nam za jedan od idućih testova
ustupi neki Naim uređaj. Čini se da Naimove igračke opasno dobro rade.
Plinius 9100 je peto pojačalo s kojim pokušavam natjerati ProAce da
prosviraju. Da se razumijemo, ovdje u cijeloj priči se ne radi o ProAcovoj žeđi
za snagom iz pojačala, nego o čistoj nesinergiji. Naime, dio testa sam proveo
slušajući ProAca na highend cjevaškom pojačalu snage 40 W po kanalu što je bilo
sasvim dovoljno snage. Moj je dojam da će ProAci bez problema raditi i s
pojačalom snage minimalnih i zdravih 30 ili 35 W po kanalu, ispod toga ne bih
preporučao. I s Pliniusom 9100 je Response D2 prosvirao! Konačno. Više nema
problema ni sa sporim timingom, ni s basom, ni s manjkom detalja u zvučnoj slici
itd.
Nekoliko dana kasnije mi se desilo da sam slučajno spojio ProAca na jedno
od tri vlastita pojačala s početka priče. ProAc je tada s njim prosvirao, punim
je plućima zapjevao kao slavuj. Popuno drugačiji zvuk od onog s početka priče.
Tko je ovdje lud? Zovem distributera koji kaže da mi je Response D2 dostavio na
test s odrađenih nešto manje od stotinu radnih sati. Pokazuje se da je ProAc na
test stigao nedovoljno usviran, te da se usvirao tijekom nekoliko dana boravka
kod mene i tijekom svih tih pokušaja da ga se upari.
Nakon svih ovih peripetija i lutanja u potrazi za sinergijom, kako li
svira Proac Response D Two? Prije negoli to kažem, bitno je reći da uprkos tome
što ima bas refleks otvor na prednjoj strani, Response D Two obavezno smjestite
u slobodan prostor, dalje od stražnjeg i bočnih zidova. To je moj tek generalni
savjet, sve ostalo zavisi od konkretne sobe i preferencija budućeg vlasnika ovih
zvučnika.
U kombinaciji sa svakim od pet pojačala, ProAc je jasno pokazao kakav je
igrač u bas području. Bez obzira da li se radi o jazzu, popu, rokerici, technu,
houseu ili velikim orkestrima klasične glazbe, ProAc prikazuje veliku moć,
autoritet i energiju u basu. Potrebno je pripaziti da Response D Two ne spojite
u sistem u kojem već ima puno basa. Malo koji bookshelf zvučnik na tržištu je
sposoban prikazati ovako dobar bas, ne mogu se sjetiti ni jednog! Pa tako
primjerice doboš zvuči odlično, ritmično, brzo i uzbudljivo. Kompletna ritam
sekcija na ProAcu je maestralna, odlična! Generalno, možemo reći da ProAc D2
daje jedan moćan i autoritativan zvuk u basu. Ako poslušamo nogu (pedalu) na
bubnju, lako ćemo uočiti da je ona moćna, brza, kontrolirana, strašnog volumena
ali ne i napumpana, okružena je sa zrakom i svježinom.
Jedan od daljnjih dojmova koje sam stekao jest taj da ProAc D2 voli skupu
elektroniku, pa i skuplju od 20.000 kn koliko on sâm košta. Moj je dojam da će
tek uz skupu elektroniku, tek kada se nađe u skupom sistemu, dati sve od sebe i
dosegnuti svoj maksimum. Pritom se to prvenstveno odnosi na CD player (ili neki
drugi izvor zvuka, nije bitno) i pojačalo, a nešto manje na igru sa zvučničkim
kabelima. Najveći test za svaki zvučnik je klasična glazba i veliki orkestar. I
upravo tu ProAc D2 jasno pokazuje sve svoje vrline. Timbralno, tj. tonski se
ProAcu spojenom na Plinius 9100 nema apsolutno ništa za prigovoriti, timbralno
je ProAc pri vrhu svjetske klase bookshelf zvučnika. Ali spojen na Plinius 9100,
ProAc kao da govori slušatelju da Plinius ograničava ProAca i da je gladan još
kvalitetnijeg i još skupljeg pojačala. Kada umjesto Pliniusa 9100 spojite još
skuplje pojačalo, shvaćate da dobivate stage s još više zraka i s još boljom
rekreacijom širine i dubine stagea, s još pravilnijim soundstage fokusom,
dobivate stage koji je s Pliniusom bio forward a sada to više nije, te s još
boljim detaljima u visokotonskom području.
Ima li D2 mana? Postoji li na svijetu hifi uređaj bez mane? Naravno da ne
postoji. Kada bi takav postojao, svi bismo ga imali doma, zar ne? Ja sam
pronašao tek jednu manu na ProAc D2. Naime, ProAc D2 je tijekom testiranja jasno
dao do znanja da se radi o vrhunski projektiranom zvučniku, o zvučniku vrhunskog
inženjeringa, pa su tako i moji apetiti i kriteriji tijekom testiranja rasli.
Nisam ja kriv što je ProAc tijekom testiranja postavio tako visoke standarde.
Jedina mana koju ProAc ima se odnosi na donji i gornji middle. Pod pojmom donji
middle smatramo primjerice muške vokale, dok se gornji middle odnosi na
primjerice ženske vokale. U donjem middleu je vokal u načelu odličan, iako je po
karakteru zatvoreniji i fali mu više informacija, ne čuje se taj dah koji izlazi
iz pluća muškog vokala, fali više bodya u grlu tog muškog vokala. A u gornjem
middleu je otvoren, na momente i preotvoren. Sve su ovo tek potencijalne mane,
jer se pažljivom sinergijom one mogu pretvoriti u plus.
O dinamici koju D2 daje neću mnogo govoriti, sve ono što sam rekao za bas
područje se odnosi i na dinamiku – dinamika je maestralna! ProAc D2 obožava
dinamičke udare. Uz kontrolu i uvjerljivost dinamičkog udara, ProAc D2 odaje
dojam da se pred vama nalazi zvučnička kutija većih dimenzija nego što to jest.
Da zaključim, moj dojam o ProAc D2 je vrlo pozitivan, timbralno je
zvučnik apsolutno korektan i ispravan, nije izbirljiv glede glazbenog žanra,
jedino što voli skuplju elektroniku. Ova je zvučnik za ozbiljne audiofilske
mačore, odlikuje ga konzervativan izgled ali zato je zvuk na visokoj
audiofilskoj razini.
Mjerenje
Prva dolje izložena frekvencijska karakteristika prikazuje ProAc Response
D2 u rasponu od 200 Hz – 20 kHz. U odnosu na drugu prikazanu frekvencijsku
karakteristiku, ova prva je neuglađena, ona pokazuje da ProAc Response D 2
ukupno gledano ima izuzetnu linearnost. Između 8 - 20 kHz Response D2 je
nelinearan, iako i dalje pokazuje odstupanje od svega ± 3 dB. Zbog peaka na 20
kHz bi D2 u nekim sistemima mogao zazvučati metalično.
Druga dolje izložena frekvencijska karakteristika pokazuje raspon od 50
Hz - 20 kHz. Područje od 80 - 130 Hz je lagano naglašeno, rezulatat čega je taj
odličan bas i punch u basu koji se na slušnom testu jasno čuje. Na 1 kHz je
lagano naglašen, što daje pomalo forward zvučnu sliku. Područje od 10 - 20 kHz
je lagano naglašeno, što u principu nije čujno, ali kod nekih svijetlijih snimki
pri većim glasnoćama rezultira lagano metaličnim prizvukom. Ukupan i konačan
dojam je da se radi o vrhunski projektiranom zvučniku koji ima vrlo dobru
linearnost, pogotovo uzevši u obzir druge konkurentske zvučnike u ovom
cijenovnom razredu koji su na mojim mjerenjima bili lošiji.
Impedancija je klasična, bez ikakvih velikih grešaka. Impedancija u
prosjeku iznosi 8 Ohma. Bas refleks port je tuniran na 45 Hz. Osjetljivost
iznosi u prosjeku 85 dB/1W/1m.
Step response ne ukazuje na nikakvu anomaliju, osim tipične vremenske
neusklađenosti između visokih i niskih frekvencija koja iznosi cca 0.35 mili
sekunde.
