TEST:
HAGERMAN TECHNOLOGY
"FRY BABY"
HAGERMAN TECHNOLOGY "FRY BABY"
drugi dio... ili kako kondicionirati kabele?
tekst: Robert Kocijan, listopad 2007
engleski prijevod: www.hagtech.com/reviews.html
proizvod: Hagerman Technology "Fry Baby"
proizvođač: Hagerman Technology, Hawaii USA www.hagtech.com
cijena: 250 USD
Zašto?
Kao što je naš Marko napisao u uvodu prvog dijela Fry Baby recenzije, još
uvijek se nađe poneki nevjerni Toma koji sumnja u pojam usviravanja ili kondicioniranja kabela i uređaja. No, iako je teško baš sve fizikalno objasniti,
nije teško čuti promjene u zvuku koje se dešavaju tijekom "usviravanja" nadasve
novih kabela. "Usviravanje" interkonekata i zvučničkih kablova kod većine će i
proći, no kad im spomenete kondicioniranje napajačkih kabela, pomislit će da s
vama baš nešto i nije u redu, jer strujaši su ionako prodaja magle i svi isto
zvuče i čemu se baviti postupcima usviravanja da bi se promjenila percepcija
zvuka u vašoj ionako ludoj audiofilskoj glavi.
Ali, stvari nisu baš tako jednostavne. Siguran sam da su mnogi od Vas
prošli i doživjeli muku rađanja, proces kroz koji novi kabeli u Vašem sistemu
prolaze. U samom početku, prvi dojam, pokazat će naznaku karaktera ali
stidljivo. Nakon toga počinju iskakati ružne, dijabolične glave koje se
manifestiraju u otprilike slijedećem (ne nužno tim redom): zvučna slika se
potpuno razlije, fokusa nigdje; drugi dan je nestalo basa; slijedeći dan visoki
vrište; dan iza visokih nema; pa onda nema dubinske slike, sve je ravno i tako
dalje. Koliko sam se puta, iako sam znao što će se zbivati, očajan pitao: "Kog
mi je vraga trebalo "pljunuti" od par stotina do par tisuća dolara za ovaj
očaj?" To je taj naš audiofilski crv koji hoće odmah, koji iako zna da je
potrebno vremena za "kuhanje" kabela ne može strpljivo čekati.
Nakon sedam do deset dana kontinuiranog tretiranja kabla signalom,
odjednom sve sjedne na mjesto i audiofilska duša se ispuni radošću a lice se
ozari zadovoljnim osmjehom. I sve patnje i sumnje smo zaboravili.
Kako?
Koliko dugo će pojedinom kabelu trebati da se iz ružnog pačeta razvije u prekrasnog labuda ovisi o više faktora. Neko uvriježeno
mišljenje je 100 – 150 sati, no ima dosta primjera gdje i par stotina sati nije
dovoljno, kao kod, što je Marko u prethodnom tekstu iznio, nekih srebrnih
kabela. Iz toga vidimo da je jedan od faktora dužine "usviravanja" materijal
samog vodiča kabela, odnosno kondicioniramo li bakar, srebro, slitinu, ili
nemetale koji se također koriste kao vodiči (npr. karbon, vodljiva keramika,
neke posebne amorfne mase i sl.). Čistoća i kristalna struktura samog vodiča će
također utjecati na dužinu tretmana. Sljedeći važan faktor je dielektrik koji se
koristi kao omotač oko vodiča, razne mreže koje služe kao zaštita od vanjskih
utjecaja elektromagnetskih polja, bilo u obliku radio smetnji ili smetnji drugih
uređaja u okruženju. Omotač se na neki način ponaša kao kondenzator pa je
potrebno njegovo formiranje (oni iskusniji koji su se barem jednom "igrali"
promjena veznih kondenzatora u svojim uređajima znaju kako su oni bitni i za
zvuk). Posljednji faktor koji bih spomenuo je način motanja, odnosno složenost
samog kabela.
Iz gore navedenih faktora i njihovih raznih odnosa proizlazi i zvuk pojedinog kabela ali i dužina "usviravanja" istog.
E sad, ako imamo strpljenja i živaca usviravati nove kabele, dovoljno je
za interkonekt spojiti ga primjerice na CD player i drugu stranu u iduću
komponentu koja ne mora biti uključena (preamp, integrirac), odabrati "repeat"
opciju na CD-u i zaboraviti na 7 – 10 dana.
Signal kojim ćete usviravati može biti neko muzičko djelo velike dinamike
i po mogućnosti široko zastupljenog frekventnog opsega (od bas tonova do
viskotonskog područja). Druga mogućnost je korištenje posebno odabranih signala
s integriranim složenim šumovima i signalima različitih oblika (trokutastog
npr.). Kako to radi signal s FryBaby diska opisao Vam je Marko u predhodnom
tekstu.
Zvučničke kabele morate spojiti na pojačalo i maltretirati sebe i ukućane
glazbom ili ne baš ugodnim signalima za usviravanje desetak dana u kontinuitetu
ili parcijalno po nekoliko sati na dan pa tako produžiti usviravanje na tjedne i
mjesece. Možete se poslužiti i onim starim štosom, pa spojiti na drugi kraj
zvučničkog kabela 8 Ohmski visokovatni otpornik da "glumi" zvučnik i na taj
način izbjeći buku.
Da bismo usvirali mrežni kabel, nije dovoljno preko njega ukopčati
komponentu u zid, već ona treba biti uključena i "vući" el. energiju, što
ponekad baš i nije pametno (ostaviti tjedan dana npr. upaljeno lampaško pojačalo
bez nadzora). I tu postoje neki štosevi, pa je poželjno mrežni kabel spojiti na
produžnu letvu na koju su spojeni kućanski aparati ili napraviti tzv. "light
tree", svjetlosno drvce koje se sastoji od više žarulja različite snage i
spojiti ga na mrežni kabel na desetak dana. Bože, audiofilskoj inventivnosti
nikad kraja.
Za kraj ovog pasusa jedno važno upozorenje. Može Vam se desiti da mrežni
kabel nikad ne uspijete usvirati, niti čuti njegov stvaran potencijal ako ste ga
kupili i koristite ga samo za npr. CD player ili preamp ili sličnu komponentu
koja iz mreže vuče svega desetak wati. Mrežni kabel kojeg ćete koristiti na
takvim komponentama svakako usviravajte najprije na izlaznom pojačalu ili na
navedenim pomagalima desetak dana a onda ga prebacite na komponentu kojoj je
namijenjen.
Hagerman Technology
Ako ste imali sličnih iskustava kao gore iznešena ili prihvaćate moje
iskustvo, pozvani ste da pročitate daljnji tekst. Onim drugima, želim da izađu
kad tad iz audiofilskog mračnog srednjeg vijeka i prestanu tvrditi da je zemlja
ravna ploča, jer kad hodaju po njoj nikad ne padnu dolje na drugu stranu ili
analogno tome da ne postoji razlika u kabelima, odnosno da je usviravanje samo
subjektivna percepcija u kojoj se mozak sugestivno postepeno navikava na
promjenu.
Vidjeli smo da za usviravanje kabela treba dosta vremena i nije čudo da
su se u svijetu pokušali dovinuti kako taj proces ubrzati i poboljšati. Jedan od
poznatih "Cable cooker-a" je i onaj tvrtke audiofilskih kabela "NORDOST" s kojim
imam i osobnih iskustava, ali je i puno skuplji od FryBaby-ja!
Uređaj za usviravanje FryBaby opremljen je svim mogućim nastavcima –
konektorima kako bi spajanje različitih kablova na njega bilo moguće. Na samom
uređaju nalazi se prekidač s položajima OFF, MC, MM i LINE. MC i MM položaji
služe za usviravanje gramofonskih ulaza na pretpojačalima i odgovarajuće su
atenuirani kako ne bi došlo do preopterečenja nivoom signala. Položaj LINE je
namjenjen usviravanju linijskih ulaza i samih audio komponenti pri čemu one
moraju biti uključene. Veza izmedu FryBaby i komponente koja se želi usvirati
ostvaruje se interkonekt kabelima. Za usviravanje kabela također se koristi
položaj LINE.
FryBaby je zapravo generator posebno odabranog i složenog šuma i amplitudno moduliranog niskofrekventnog
trokutastog signala koji se tijekom "tretmana" stalno mijenja i ne prestaje.
Za potpuni tretman kablova dovoljno je "samo" 78 sati. Prvih 24 sata
kabeli su izloženi signalu u takozvanom naponskom modu (Voltage Mode).
Interkonekti ili zvučnički kabeli jednim su krajem spojeni na FryBaby preko
odgovarajućeg konektora, dok drugi kraj ostaje otvoren, ne zaključen. Ovaj mod
služi da bi se naponski kondicionirao omotač, tj. dielektrik samog kabela.
Sljedeći korak je 48-satno kondicioniranje kabela u strujnom modu
(Current Mode). Tada se vanjski krajevi kabela međusobno kratko spajaju ženskim
RCA adapterom (kod interkonekta) ili kratkospojnim kablićem s "krokodil"
stezaljkama (kod zvučničkog kabela). Ovaj mod služi da bi se kondicionirao sam
vodič u kabelu.
Na slici ispod vidimo razliku između voltage moda i current moda.
Potrebno je pripaziti i na smjer kabela koji usviravamo.
Rezultat?
Kako nisam pri ruci imao nove, neusvirane kablove, na tretman FryBaby-ju
sam ponudio interkonekt i zvučnički kabel koji iza sebe imaju preko 500 radnih
sati, dakle koji su usvirani. Nisam znao što očekujem, no bio sam svjestan da
bude li razlika, biti će mi ih lako uočiti jer poznajem dotadašnji zvuk kabela u
sistemu.
Nakon ukupno šest dana maltretiranja kabela signalom iz FryBaby-ja,
znatiželjno sam u CD player stavio Burmester testni CD. Zvuk koji je izašao iz
zvučnika bio je jednostavno u svim parametrima BOLJI. Ništa se nije promjenilo u
boji zvuka, ali su boje bile jasnije i bogatije. Pozadina zvučne slike bila je
još tamnija pa su obrisi glazbala i glazbenika u prostoru bili još lakše
uočljiviji i oštrije ocrtani. Timbar je bio još malo prirodniji nego prije.
FryBaby je uistinu lako preporučiti, ma ne preporučiti, zbog svih onih
gore navedenih patnji tijekom usviravanja, FryBaby bi trebao imati svaki
ozbiljni audiofil kao pomagalo koje će mu uštedjeti mučno živciranje i čekanje
da konačno toliko željen i odabran kabel konačno pokaže što može u njegovom
sistemu. Konačno, Fry Baby će usvirati i onu komponentu u audio sistemu za koju
ste 1000% bili sigurni da je već usvirana. Dakle, paradoksalno ali istinito, Fry
Baby će usvirati i poboljšati zvuk usviranih kabela, a i ostalih komponenti u
audio sistemu.