NAIM CDX2
tekst: Robert Kocijan, prosinac 2008
proizvod: Naim CDX2 CD player
proizvođač: Naim Audio, Salisbury England [www.naim-audio.com]
zastupnik za HR: AUDIO SUSTAVI D.O.O. [www.audio-sustavi.hr]
cijena: 33.407,21 kn (s PDV-om)
Za uvod, želim samo citirati što je Julian Vereker, osnivač Naima koji je
vodio ovu englesku kompaniju sve do svoje smrti 2000. godine, jednom prilikom
izjavio: "Strast i posvećenost glazbi je kamen temeljac u Naim Audiu i ta strast
nas tjera da dizajniramo i proizvodimo ono što vjerujemo da je najbolje zvučeči
raster audio uređaja koje je danas moguće nabaviti u svijetu."
Tehnički opis
Kada otvorite kartonsku kutiju u kojoj je u pjenastom okviru, zaštićen od
rizika pri transportu, smješten Naim Audio CD player oznake CDX2, suočite se s
poprilično teškim, ali i neuglednim crnim uređajem. Naim je poznat po
jednostavnom, konzervativno minimalističkom pristupu dizajnu, pa stoga ni CDX2 u
tom pogledu nije iznimka. Nema tu blještavila i šminkerskih detalja koje ćete
naći kod uređaja drugih kompanija. Ovdje se dragulji nalaze unutar kutije.
Prije zavirivanja ispod poklopca, zadržimo se na trenutak na samoj
vanjštini, pa spomenimo precizno izrađenu prednju ploču debljine 10-12 mm od
eloksiranog aluminija u crnoj boji. Na lijevoj strani nalaze se vrata
transportnog mehanizma s malom ručkom koja služi za ručno otvaranje i zatvaranje
istog. U sredini prednje ploče Naimov je logo koji, kada je CD player uključen,
diskretno svijetli zelenom, pomalo fluorescentnom bojom. S desne je strane ne
pretjerano velik zaslon i pokraj njega četiri osnovne tipke za upravljanje
playerom. Na zadnjoj strani, osim utičnice za mrežni kabel pokraj koje je
smještena tipka za paljenje i gašenje uređaja, nalaze se još i utičnica za
vanjsko dodatno napajanje, te ulaz RS232 za povezivanje s ostalim Naim uređajima
preko kojih se CDX2 može umrežiti u neki zajednički kućni Naim sustav. Analogni
izlazi izvedeni su u RCA standardu, kao i u DIN standardu što je tradicija na
koju smo navikli kod Naim uređaja. Interesantno je da nema uobičajenog
digitalnog izlaza pa se na žalost CD player ne može koristiti kao transport. A
sad, zaronimo u crnu kutiju po dragulje.
Primarna pažnja je posvećena stabilnom i neometanom laserskom čitanju
signala s diska, tako da je transport smješten na ovjes, a cijela ladica
transporta je izrađena od posebne nerezonantne mase i pažljivo optimizirana kako
bi pri trešnji prilikom vrtnje diska zadržala rigidnost, osigurala akustičku
izolaciju, te doprinjela preciznosti čitanja zapisa bez mehaničkih rezonanci.
Svemu tome pomoći će i lagani magnetni poklopac (clamp) koji će dodatno
učvrstiti disk i smanjiti njegovo drhtanje.
Koliko u Naimu ozbiljno shvaćaju problem rezonancija u uređajima,
pogotovo u CD playerima, govori i to da player stoji na posebnim nožicama koje
su napravljene da umanje vibracije i kontroliraju rezonancu. No to nije sve -
šasija je također napravljena od posebnog materijala kako bi, osim
antimagnetskog svojstva, zaštitila osjetljive komponente u svojoj utrobi od
utjecaja rezonance i mikrofonskog efekta. Osim toga, pojedini sklopovi unutar
vanjske šasije dodatno su oklopljeni da bi se još više smanjila buka i tako
dodatno poboljšale performanse uređaja. Spojevi između pojedinih ključnih
komponenti izvedeni su na najkraći mogući način kako bi se sačuvali svi detalji
u signalu.
Posebna pažnja posvećena je napajanju, pa tako svaki zasebni sklop unutar
playera ima svoje odvojeno napajanje. Ukupno dvadeset nisko-šumnih sklopova
napajanja se nalazi na glavnoj štampanoj ploči, plus odvojeno napajanje za servo
kontrolu i još jedno napajanje za zaslon.
Uprkos ovako ozbiljno izvedenom napajanju, Naim ima, kao i za sve ostale
svoje audio uređaje, u ponudi i dodatno vanjsko napajanje pod nazivom XPS2, a
kojim se dodatno poboljšavaju performanse CDX2 playera. Ovdje se radi o ultra
nisko-šumnom napajanju, ekstremno sofisticiranom, sa šest zasebno reguliranih
izlaza. Toroidni trafo i zasebno regulirani izlazi napajaju CDX2 player dajući
dodatnu stabilnost ultra osjetljivim sklopovima unutar CDX2 playera. Iako je
ovaj dodatak poprilično skup, Naim je proveo istraživanje koje je pokazalo da se
svakako ispati uložiti u vanjsko napajanje. Timing, dinamika i čistoća zvuka
značajno rastu, tako da kompleksni pasaži u glazbenoj slici postaju još bolje
razlučivi, dodajući više uzbuđenja i zadovoljstva muzičkom izričaju.
U razvoju CDX2 playera primjenjena su rješenja na kojima su Naimovi
inženjeri radili zadnjih nekoliko godina. Kao srce digitalne domene odabran je
zaseban, optimizirani master clock koji kontrolira sve glavne digitalne funkcije
i tako smanjuje jitter na najmanju moguću mjeru. Ulazni digitalni signal
najprije se 8 puta nad uzorkuje i onda dovodi na dva Burr Brown PCM mono D/A
konvertera. Nakon konverzije se ostatak digitalnog šuma otklanja višestrukim
analognim filterom.
CDX2 playerom se upravlja preko mikroprocesora ugrađenog u sam uređaj
koji je nahranjen softwareom razvijenim u Naimu. Na taj način su maksimalno
optimizirali parametre u duhu Naimove filozofije temeljene na jednostavnosti.
Rukovanje ovim playerom, bilo preko daljinskog upravljača ili pak izravno, je
doista jednostavno i nijednom nisam primjetio bilo kakvo "razmišljanje" ili
kašnjenje u provedbi naredbe koju sam zadao.
Moram ovdje posebno istaknuti i implementaciju HDCD dekodera/digitalnog
filtera, a koji se automatski uključuje u slučaju da je kodiran HDCD disk.
Zvuk
Na Naimovoj web stranici koja opisuje gore naveden tehnički ustroj CDX2
playera piše kako je u dizajniranju ovog playera Naim napravio najmanji mogući
broj kompromisa, a sve kako bi se osiguralo da CDX2 ponudi muzičko zadovoljstvo
koje će, kako kažu, bez ikakvih problema biti usporedivo s (po)najboljim svjetskim -
gramofonima! Hereza?
Na dan kad sam iz firme Audio Sustavi d.o.o. dobio CDX2 na recenziju,
vani je bilo hladno vrijeme (temperatura zraka oko ništice), pa sam ga prije
spajanja u ostatak audio sistema ostavio da se nekoliko sati temperira na sobnoj
temperaturi kako bi se izbjegli problemi oko možebitne kondenzacije vlage zbog
razlike u temperaturi. Nakon cjelovečernjeg utopljavanja playera, a prije
odlaska na počinak, odlučio sam ga smjestiti na policu i u repeat modu ga polako
sljubiti s ostatkom sistema. Prije spajanja, trebalo je deblokirati transportni
mehanizam i to odvrtanjem vijka koji se nalazi tik iza lijeve prednje nožice
playera.
Idući dan sam, nakon paljenja pojačala i ugrijavanja cijelog sustava,
uzeo disk s Violinskim koncertom n.1 Nikole Paganinija (Amadeus AM
211-2). Za prvi slušni kontakt s CDX2 playerom odlučio sam uzeti taj disk, jer
mi je u uhu ostala reprodukcija s mog CD playera. Baš da vidim, na prvu loptu,
na koju će stranu Naim "povući". Aha - autoritativan bas, tamna pozadina i
tamniji karakter tonova, hmmm, vrlo dobra dinamika, i pazi sad - vrlo analogno.
Čekaj, čekaj, sad ću te staviti na kušnju.
Naime, na etiketi Denon imam jedan disk barokne glazbe (sadrži djela
Vivaldija, Rameua, Abela, Scarlatija, Haendela, Purcella i Telemanna) koji je
vrlo "nabrijano" produciran i taj disk mi je uvijek znao pokazati sve loše što
digitalna reprodukcija zvuka može dati ukoliko set-up audio sustava nije dobar.
CDX2 je umjesto nelagode ponudio ugodu dočekavši me s lijepom i velikom
prostornom slikom, koherentnim zvukom gustog tkanja, bogatog timbra i nekako
doista analogno. Klavičembalo je imao puno tijelo i u isti mah jasno su se čuli
udarci batića po žicama. Čela i kontrabasi titrali su zrak svojim masnim
mrmorom, ne maskirajući pritom zvuk gudala u dodiru sa strunama. Analogne boje
instrumenata, ni malo oštrine i malo tamnije s upečatljivim donjim registrom
tonova. Rekao bih, baš onako naimovski. Instrumenti su prirodne veličine, dobro
smješteni u prostoru; iako tamniji po boji, detalji su jasno čujni, pa se
disanje muzičara čulo bez naprezanja. Trube su imale zlaćan prizvuk, violine su
punog tona bez oštrog ruba. U Telemannovoj sonati (duet flaute i oboe) se bez
napora razlikuju instrumenti po boji i tonu, iako je boja flaute malo tamnija i
fali malo zraka.
Potom u CDX2 stavljam disk Franz Schubert Trio for Piano, Violin and Violoncello in E Flat, Opus 100;
Auer, Delmoni, Rosen (Clarity Recordings, CCD 1007). Naim CDX2 je trio precizno
smjestio u prostor, prikazujući klavir u svoj svojoj raskoši, jasnog i
dinamičnog ataka, violinu bez ikakvog digitalnog prizvuka, gotovo medeno
zavodljivo, dok je zvuk čela preciznog i čistog, ali tamnog tona, upotpunjavao
izuzetan osjećaj za ritam ovog playera, pa se nije bilo teško uhvatiti kako mi
noga cupka u ritmu djela.
Slijedi disk Manuel de Falla El sombrero de tres picos (The Three-Cornered Hat),
L'Orchestre de La Suisse Romande (DECCA 417 771-2). Veliki orkestar je zauzeo
poziciju u sobi od zida do zida, pa i šire, uz, moram ovo reći, fenomenalno
duboku zvučnu sliku. Djelo otvaraju timpani odličnog timbra i ataka,
ostavljajući da još neko vrijeme drhti zrak u sobi, dok se ubrzo pridodaje
izvanredno fokusirano pljeskanje u ritmu flamenka širom cijele pozornice. Limeni
puhači, napose flaute i picola, su čistog i ugodnog piska, a fagot ima pravilan
i prirodan ton - iako su ti instrumenti smješteni u pozadini zvučne slike, čuju
se jednako jasno i prisutno kao i instrumenti smješteni u prednjim redovima.
Zahvaljujući odličnoj mikro i makro dinamici upečatljivi su dinamički kontrasti
u reprodukciji djela i pritom instrumenti zadržavaju svoj položaj u prostoru,
bez sljepljivanja ili zamućivanja rasporeda. Kastanjete su prikazane britkog
tona, ali prepoznatljivo drvenog karaktera i ne zvuče nimalo umjetno. CDX2 je
cijelo djelo iznio brzo, ritmički naglašeno uz odličan timing.
Posebno sam se razveselio mogućnosti CDX2 playera da, zbog ugraćenog
posebnog čipa, dekodira HDCD diskove. Rijetko se današnjih dana može naći CD
player ili D/A konverter koji podržava čitanje HDCD kodnog zapisa. Zadnji put
sam tu mogućnost imao tijekom druge polovice devedesetih kada sam koristio Audio
Alchemy PRO 32 anti jitter i njihov DAC 3 konverter. To je bilo i zlatno doba
HDCD-a i većina playera tog doba je imala mogućnost dekodiranja HDCD zapisa.
HDCD – Eiji Oue, Minnesota Orchestra: Reveries (Reference
Recordings RR-99CD). Odmah na početku moram priznati, a dobro se sjećam zvuka
HDCD diskova iz devedesetih, da nikada u životu nisam čuo ovako dobru
reprodukciju s HDCD diska. Izuzetno ugodno, lijepo, iznenađujuće otvoreno, s
osjećajem disanja orkestra i zraka oko instrumenata. Zvučna slika je ogromna u
svim smjerovima s precizno pozicioniranim instrumentima i prelijepim tonom. Sve
skupa doživljaj koji se približava živom izvođenju u koncertnoj dvorani. Bravo
za izvedbu ovakve muzikalnosti i uvjerljivosti!
HDCD – Eiji Oue, Minnesota Orchestra; Mahler: Das lied von der erde
(Reference Recordings RR-88CD). Nisam odolio da čujem ovo djelo velikog Mahlera.
Iako samo djelo nije baš lako za slušanje, uživao sam u uvjerljivo prenesenim
emocijama u sazvučju pjevača solista i orkestra. CDX2 je u ovom dinamičnom djelu
pokazao svu svoju moć i raskoš u eksploziji dinamike, veličine instrumenata i
rekreaciji prostorne slike. Još jednom bravo.
No, da ne bi ispalo da je CDX2 namijenjen samo ljubiteljima klasične
glazbe, za prvi test drugog glazbenog izričaja odabrao sam disk Herbie Hancock River: the joni letters
(Verve 0602517448261). Na njemu gostuje mnogo slavnih imena: Norah Jones, Tina
Turner, Corinne Bailey Rae, Joni Mitchell (ona je napisala većinu kompozicija na
ovom albumu), Luciana Souza i Leonard Cohen. Svi su vokali precizno zauzimali
centar zvučne slike i očaravali u svojim izvedbama, te su s instrumentalistima
stvorili odličnu atmosferu. Osjećaj prisutnosti posebno je bio izražen kod
klavira koji je imao izvanredan timbar i dinamiku, a veličinom i tijelom je
zvučao kao da ga slušam u živo. Metlice bubnjara bile su lijepo ocrtane u dodiru
s činelama i kožom doboša, saksofon Wayne Shortera je činio iluziju prisutnosti
instrumenta u sobi vrlo uvjerljivom, dok je bas Dave Hollanda, iako dobro
ekstendiran, bio malo zamućen.
S druge strane, na disku Dhafera Youssefa Malak (Enja ENJ 9367-2), na prvoj skladbi Tarannoum
peterožični bas Renauda Garcie Fonsa, koji prati vokalnu izvedbu Dhafera
Youssefa, je bio autoritativan, siguran i čvrst. Na drugoj skladbi Iman,
uz gotovo lebdeći vokal Dhafera, bubanj je plijenio pažnju brzinom, čistoćom i
gotovo stvarnom dinamikom. Vokal je tijekom preslušavanja cijelog diska bio vrlo
izražajan, bez neugodnih sibilanata, kao što i truba Markusa Stockhausena ni u
jednom trenutku nije proizvela ni jedan neslušljiv ton ili prizvuk.
Gabrielle Goodman i njezin disk Travellin' Light (Winter & Winter 919 063-2) sam odabrao zbog ženskog vokala i fokusirao sam se na kompozicije Over The Rainbow i My Funny Valentine
koje nude najduže solo dionice. I ovu je zadaću CDX2 izvršio u nešto tamnijem
tonu, ali vrlo detaljno i fokusirano, te je svaki uzdah bio jasno čujan. Pored
dobro odrađenog vokala i gitara je zvučala čisto i punog timbra, dok je klavir
kristalnom čistoćom tonova desne strane klavijature još jednom podsjetio na
nenapadnost tog dijela frekvencijskog spektra kako ga reproducira CDX2.
HDCD - Dick Hyman: From the Age of SWING (Reference Recordings
RR-59) me ponovo oduševio i potvrdio da je tu CDX2 doista majstor. Sve - od
veličine prostora, dubine, smještaja izvođača, zraka, ispravnosti timbra
instrumenata, pa do klavira, gitare, bubnja, basa, limenih i drvenih puhača,
gradacije dinamike, ritma i atmosfere - sve je rezultiralo glazbom i to ugodnom
i nadasve slušljivom.
Za kraj testa odabrao sam pravu 'cvebu': Jazz at the Pawnshop (FIM
CD 014-15) i to u obliku Super HDCD 24 bit mastering diska. Uživao sam u načinu
na koji CDX2 reproducira ovu kultnu snimku. Žamor ljudi u klubu, zveckanje
tanjura i čaša, zrak koji se osjeti u ogromno rekreiranom prostoru – sve to mi
je pružilo osjećaj da sam dio tog događanja. Nakon prvih taktova glazbe - tonova
bubnja, klavira, basa, klarineta i saksofona Arne Domnerusa, te vibrafona
legendarnog Larsa Erstranda - bilo je adio pameti... I tko više ima
koncentracije nastaviti s kritičkim osluškivanjem ovog CD playera.
P.S. ili umjesto zaključka
Distributer mi je dao sugestiju da obavezno poslušam kako dobro zvuči
rock glazba preko CDX2 playera. Odlučih sebi za gušt, onako off topic, poslušati
ELP (Emerson, Lake & Palmer) i njihov Ultimate Collection disc. Snimci
rocka iz tih vremena, posebno ako nisu remasterizirani, znaju biti (pre)oštri i
(pre)prominentni u gornjim srednjim i nižim visokim tonovima. Već prvi taktovi
navukli su mi osmjeh na lice i kroz glavu mi je prošla misao: "Ha, ha, ha... evo
našli su se Britanci, kakav PRAT (pace, rhythm & timing) imaju..." Glazba ELP
banda, sama po sebi puna energije u basu, ekstremne dinamike i puna ritma, još
je više istaknula vrijednosti koje ima CDX2 player. Tamniji karakter zvuka
anulirao je neke nesavršenosti snimke. Bila je to čista zabava.
Sistem
• CD player: Wadia 302
• Pojačalo: Wavac MD 300B modificiran (cijevi: Telefunken ECC 801S, JAN GE 6Y6
GT, WE 300B)
• Zvučnici: Zu audio DRUID mk IV, subwoofer METHOD
• Interkonekcijski kabeli: Zu audio VARIAL mk II i mk III, Zu audio Gede, filtracija BYBEE Quantum
• Zvučnički kabeli: Zu audio IBIS
• Napajački kabeli: Shunyata research King Kobra, Pyton, Taipan, Zu audio Birth
• Strujni filter: Shunyata research Hydra original
• Antirezonatorski podlošci i utezi: Finite elemente Ceraballs i Cerapucks, Andy Bartha "Whatachakamakhalith" mali i srednji
• Polica: RONDO (napravljena po narudžbi)