TEST: BEDINI COMPACT DISC CLARIFIER
tekst i foto: Marko Pecotić, ožujak 2006
proizvod: Bedini CD Clarifier
proizvođač: Bedini Electronics, USA www.bedini.com
cijena: cca 100-200 USD
Bedini je američka firma sa sjedištem u Kaliforniji na čijem se čelu
danas nalazi Gary Bedini. Osnovana još prije 33 godine u audiofilskim je
krugovima širom svijeta stekla gotovo kultni status, no uprkos tome na ovim
prostorima firma je većem broju audiofila nepoznata. Što i ne čudi obzirom da
Bedini nema zastupnika u Hrvatskoj, niti je Bedini ime o kojem se piše u bilo
domaćim ili stranim audio časopisima. U Bedinijevu katalogu se nalaze stereo
pretpojačala, izlazna pojačala i tzv. Clarifiers (u slobodnom prijevodu
"čistači") kojima je svrha unapređenje zvuka kompaktnih diskova. Prema riječima
gospodina Bedinija, potreba za Clarifierima se javila početkom 1990-ih, kao
lijek za oštro visokotonsko područje CD medija.
Prvi Clarifier koji je Bedini izradio i pustio na tržište je nosio naziv "Bedini CD Stabilizer" i
na tržitu se nalazio svega dvije godine (1990-1992), te ga je godinu kasnije zamijenio "Hand held compact disc
Clarifier" koji se na tržištu nalazio do 2000. godine i koji je ujedno objekt ovog teksta. U ono doba mu je cijena
u Americi bila oko 125 USD (što bi danas bilo znatno više uzevši u obzir
inflaciju dolara zadnjih godina). Iako je službeno povučen iz proizvodnje u
različitim se audio trgovinama u primjerice Austriji ili Italiji ovaj model i
dalje može kupiti, a isto se može učiniti i putem Bedini web stranice (preostale zalihe su limitirane). Osim dva navedena
Clarifiera, spomenimo i ostale modele iz Bedinijeve produkcije: Ultra Clarifier (1994-1997), Dual Beam Jr.
Clarifier (aktualan model) kao nasljednik modela Dual Beam i Quadri Beam I (aktualan model).
Compact disc Clarifier je mala crna plastična kutija dimenzija 151x57x35
mm (VxŠxD). Neto težina iznosi 0.55 kg. Napajanje se vrši putem 9V baterije.
Rukovanje ovim Compact disc clarifierom je vrlo jednostavno: kompaktni disk se stavi na spindle, strana na
kojoj se nalazi label treba biti okrenuta prema gore. Potom se stisne gumb kojim se aktivira vrtnja diska, a kada
disk dosegne svoju maksimalnu brzinu vrtnje potrebno je gumb držati stisnutim desetak sekundi nakon kojih se
gumb pusti, te se nakon što vrtnja prestane disk stavlja u CD player.
Kako ovaj Clarifier radi i što radi?
Iako su podaci o ovom proizvodu na internetu vrlo šturi, na mnogim sam
mjestima vidio da se ovaj Clarifier opisuje kao CD Demagnetizator. Vrlo šturi
press materijal navodi ovo: «Kada se CD postavi na spindle, vrtnjom diska se
aktivira elektromagnetsko polje i u CD-u se dešavaju dvije stvari -
demagnetizacija i skidanje statičkog naboja». Što iskreno rečeno zvuči PRILIČNO
BESMISLENO i NEISTINITO... a i NEMOGUĆE na kraju krajeva. Dok o demagnatizaciji
audio komponenti apsolutno ima smisla govoriti, o demagnetizaciji CD-ova nema.
CD je neka vrsta polimera, u kemijskom smislu to je ugljik-hidratni lanac. Tri
osnovna sastojka CD-a su boja, plastika i zaštitni premaz i tu se naprosto nema
što demagnetizirati. Plastika, vuna, drvo, kamen, itd, itd – to su sve
materijali koji u magnetskom smislu, u magnetskom kontekstu NE POSTOJE. Na dnu
CD-a se doduše nalazi MALI sloj metalizacije, refleksivni sloj, na kojem nastaje
nastaje 0-1 zapis, no taj zapis isto tako nema veze niti sa statikom niti s
elektromagnetizmom. O demagnetizaciji bismo eventualno mogli govoriti u slučaju
RW diskova koji na sebi imaju neku boju, tj. refleksivni sloj koji ima u sebi
neke materijale koji bi se mogli demagnetizirati, ali bi time nastala moguća
opasnost da se obrišu podaci s RW diska. Potvrdu navedenih razmišljanja sam
dobio i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.
Slušni test
Test sam proveo na način da sam prvo poslušao neku kompoziciju bez
tretmana Bedinijem, te sam ju ponovo poslušao nakon tretmana Bedinijem. U idućim
redovima prenosim dio slušnih zapažanja koje sam zabilježio u svojoj tekici.
Razlika je bila lako uočljiva. Nakon tretmana Bedinijem zvučna je slika postala
otvorenija, smirenija, svježija, jasnija i čišća, kao da je netko maknuo krpu sa
zvučnika. Vokali su detaljniji i bogatiji s još mrvicu više zraka. Tretman je
doprinio visokoj rezoluciji audio sistema. Violina manje krešti. Činela zvuči
smirenije, definiranije, lišena ikakave oštrine. Najveća se promjena dogodila u
visokotonskom području - bez obzira o kojem se instrumentu radilo (flauta,
električna gitara, različite zvečkice i školjkice, činela, itd), razlike su bile
jasne. Na visokotonsko je područje Bedini djelovao dvojako: kod jednih je snimki
povučenije detalje iznio van na površinu, dok je kod drugih snimki preiskričave
i ponekad pomalo metalične prizvuke smirio i dao im jednu finu notu.
Zaključak
S tehničke i teoretske strane ovaj bi proizvod trebao biti od nikakvog
utjecaja na audio sistem. No zasigurno nam Bedini nije rekao sve detalje vezane
za ovaj proizvod i očito zna više o tome od nas. No nije niti bitan tehnički
aspekt - ono što je bitno je da ova igračka zbog svog utjecaja na zvuk vrlo brzo
postaje sastavnim i neizbježnim dijelom audio sistema.