DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL.8

Julian Bream & John Williams "Together again"

  tekst: Dean Baričić, travanj 2007

U namjeri da doprinesem rubrici SNIMKE ZA PAMĆENJE s osobnim odabirom vrhunskih ostvarenja glazbenih zapisa u mojoj kolekciji vinila i CD-a, pokušat ću prikazati nekoliko vrijednih glazbenih zapisa. Jasno da ima još puno CD-a i ploča koje smatram osobitim ostvarenjima, ne samo u smislu SNIMKI za pamćenje, već i u smislu reprodukcije za pamćenje a što je po mojem ukusu i bitnija karakteristika ploče obzirom da je to ono što uvlači čovjeka u glazbenu bit. Jasno je svima da ima vrhunskih snimaka, s prosječnim interpretatorima ili čak ispod nivoa, i u tom slučaju sama izvrsnost snimke ne može ni u kojem slučaju nadopuniti onu prazninu, bolje rečeno šupljinu, koja tu fali. Za početak sam odabrao predstaviti jednu prekrasnu ploču pod nazivom "Together Again" engleskog gitarista Juliana Breama i australskog Johna Williamsa. Naravno da se radi o gitarskom duetu vrhunskih i proslavljenih majstora ovog instrumenta, te ih ljubiteljima gitarske ozbiljne glazbe i općenito ljubiteljima klasične gitare nije potrebno posebno predstavljati. Istu ploču sam nabavio u proljeće 2002.god. u Delftu (Nizozemska) u jednom second hand vinyl shopu. Postoji i reizdanje na CD-u.
Da ne duljim, na ploči se nalaze skladbe Ferdinanda Carullia- Serenade Op.96 (meni nadraža skladba na ovoj ploči), Enrico Granados - Danza Espanola No. 6 i No. 11, Isaac Albeniz - Bajo la Palmera, Op. 232 i Evocacion, te skladba Maura Giuliania - Variazioni Concertanti Op.130.
Naime, ono po čemu ova ploča zaslužuje moje veliko poštovanje je upravo radost muziciranja dvoje vrhunskih glazbenika, a isto tako i lakoća izvedbe i izražaja koja na trenutke podsjeća na radosnu igru i to u svakom taktu ove prekrasne ploče. Snimka je po meni dovoljno kvalitetna da se možete opustiti i uživiti u taktovima klasičnog gitarskog repertoara dva virtuoza na ovom instrumentu.
Naposlijetku moram izreći jedno zapažanje u svezi audiofilskih snimki. Moja poimanja u svezi istih nisu previše pozitivna, a obzirom da na većini takvih snimki (a kojima se ne može oduzeti epitet izvrsnosti) interpretacija, virtuoznost i nadahnutost izvoditelja ne dosežu potrebnu kvalitetu, a koja bi sveukupno trebala biti garancija uživanja u reproduktivnoj glazbi.