DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL.7

Chucho Valdés "Fantasia Cubana"

  tekst: Marko Pecotić, ožujak 2007

Jesús Chucho Valdés je slavni kubanski pijanist, pretpostavljam da ga ne treba posebno predstavljati jer radi se o jednom od najcijenjenijih svjetskih pijanista koji iza sebe ima 40 godina uspješnog djelovanja na svjetskoj glazbenoj sceni. Na ovom disku (njegov šesti studijski album za etiketu Blue Note) Valdes izvodi djela svjetskih klasičnih kompozitora poput Chopina ili Ravela koje je obradio na sebi svojstven način. Upravo ono što Valdes čini s Chopinom spada u ponajbolje trenutke diska.
Inače, ovaj sam disk dobio još prije dvije ili tri godine, no tek prije nekoliko tjedana sam pošteno sjeo i poslušao ga. Pravo otkriće, disk se gotovo bez prestanka vrti u mom CD playeru. Ovo je album koji mogu slušati s tolikim zanosom i oduševljenjem. Disk koji me drži prikovanim za fotelju. Za daljinskim upravljačem posežem tek kada disk dođe do kraja kako bih nanovo stisnuo gumb play. Koga uopće briga koji je zvučnički ili strujni kabel spojen u sistemu ili koji je CD player u igri - sve dok kroz zvučnike izlazi ovakva muzika, sve ostalo je nebitno. Bez obzira da li se radi o tihim i intimnim noćnim ili glasnijim dnevnim slušanjima, ovaj disk u meni izvlači maksimalnu pozornost i isključenje od vanjskog svijeta. Ova muzika je sposobna probuditi duboke emocije. U nekoliko navrata mi se i kosa na glavi naježila. Ponekad se moja fizička reakcija očituje u tome da mi noga gotovo frenetično poskakuje po zraku, a ponekad mi se tijelo totalno ukipi, a oči se s manijakalnim pogledom fiksiraju u neku točku u podu i tako ostanu minutama. Ponekad su oči zatvorene a tijelo opušteno, a ponekad je tijelo od slušne radosti napola ukočeno od uzbuđenja. U svakom slučaju, ponekad ovaj disk na meni stvara osmijeh, a ponekad uvlači u melankoniju, no u oba slučaja reakcija je intenzivna. Posebno me fascinira Valdesova tehnika i njegov sjajan smisao za emocije, kao i odličan feeling za time i ritam.
Tijekom zadnjih tjedana sam poslušao ovaj disk na dva pojačala, na toplijem cijevnom i hladnijem tranzistorskom pojačalu. Na cijevnom pojačalu je klavir imao uhu vrlo ugodnu toplinu, tipke slabije definicije i većeg bodya nego na tranzistorskom pojačalu, dok su na tranzistorskom pojačalu tipke klavira bile čišće i jasnije, bolje definicije i boljeg attacka, no opet bez one muzikalnosti koju daje cijevno pojačalo.
Kako god da bilo, ovo je disk uz koji sam se prilično vezao u zadnje vrijeme, no nema garancije da će se i vama dopasti s istim intenzitetom. Tako su reagirali i moji prijatelji audiofili, nekima se ovaj disk dopao, nekima nije; no ako ništa drugo, svi su se složili da se radi o vrhunskoj snimci.