DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL.2

Prodigy, album "The Fat of the Land"

  tekst: Marko Pecotić, lipanj 2006

Bend The Prodigy pretpostavljam ne treba posebno predstavljati, jer vjerujem da nema osobe koja za njih nije čula. Bez obzira da li ih volite ili ih ne možete podnijeti, jedno je sigurno – ovi Britanci neće nikoga ostaviti ravnodušnim. "The Fat of the Land" (XL recordings, XLCD 121) je njihov treći studijski album i mnogi će se fanovi složiti da je to uz "Music For The Jilted Generation" njihov najkvalitetniji album. To je ujedno i njihov najpoznatiji i najprodavaniji album, a na tržište je lansiran u lipnju 1996. godine. To je album koji je sa svojom žestokom kombinacijom ravea, rapa i punka širom svijeta doživio upravo nevjerovatan uspjeh, kao i album nakon kojega je frontman benda Liam Howlett izjavio da Prodigy neće više nikada snimiti novi LP. Ovom su albumu prethodili najavni singlovi "Firestarter" i "Breathe", oba su dospjeli na prvo mjesto UK charta. Vjerujem da se mnogi još i danas sjećaju spotova za ove singlove, kao i zabranjivanog spota za "Smack my bitch up" (tematika tog spota se svodi na drogu, alkohol, nasilje i lezbijstvo). Mnoge ženske (feminističke) udruge i organizacije su glasno dignule svoj glas protiv ovog albuma i samog benda, (ne)svjesno dajući još samo veći publicitet ovom albumu. Ovo je album koji je šokirao i uplašio mnoge bake i djedove, zabrinuo mnoge roditelje, a milijuni tinejdžera su širom svijeta s uzbuđenjem i osmjehom na licu skakali uz zarazne ritmove ovog albuma. Samo u Velikoj Britaniji je u prvom tjednu prodan u 320.000 primjeraka. Album je značajan i utoliko što je to prvi techno album koji je dospio na prvo mjesto američkog Billboarda. Neke od pjesama s ovog albuma su se mogle čuti i u filmovima kao što su The Matrix i Charlie's Angels, plus mnogobrojni različiti soundtrackovi, reklame, jingleovi, itd. Tijekom svoje karijere, a koja još uvijek traje (doduše s nešto manjim medijskim publicitetom), bend je imao preko desetak hitova na UK Top 20. Mnogi glazbeni kritičari su skloni proglasiti "The Fat of the Land" jednim od najutjecajnijih albuma zadnjeg desetljeća prošlog stoljeća. Sam naziv albuma je igra riječi u kojoj se Fat odnosi na Phat, dok se Land odnosi na Essex, dio Britanije u kojem Liam Howlett živi. Iako ovo definitvno nije vrsta albuma i glazbenog izričaja koji bi bio tipičan za moju fonoteku, svejedno spada u rang često slušanih albuma.
Bend je krajem 2005. godine s 'tek' 8 ili 9 godina zakašnjenja posjetio i Zagreb, a koncert koji su održali je bio vrlo dobar, ali je trajao malo manje od sat vremena što je bilo apsolutno prekratko za cijenu ulaznice od 280 kn.
Objekt ovog teksta je skladba broj 2 s albuma pod nazivom "Breathe". To je skladba koja može poslužiti kao dobar test audio sistema za bas područje, dinamiku, prostor, timing, attack, itd. Pjesma započinje s uvodnim rifom (sampleom) koji zvuči svježe, otvoreno, prezentno i prozračno. Taj uvodni rif u nekim segmentima pomalo asocira na James Bond temu. Potom slijedi bas. I to kakav bas! Bas koji je po karakteru tvrd, ali opet dovoljno mastan i voluminozan. Izrazito je brz i fokusiran. Ima odličan sustain i sjajan attack. Vrlo je dubok, izrazito eksplozivan i brz. Smješten je u centru i po dubini zvučne slike. Imao sam prilike čuti mnoge velike i vrlo skupe zvučnike koji pri reprodukciji ove snimke nisu imali dovoljno extended bas područje. Na nekim je zvučnicima ili sistemima bas zvučao kutijasto, prekratko ili pak slabog attacka. Na nekima i premekano ili pak dovoljno duboko ali suho.
U 46. sekundi u pjesmi se pojavljuje rif (sample) koji ide u širinu van lijevog zvučnika, a k tome je pomaknut cca. 1 metar od zvučnika prema slušatelju. Mnogi zvučnici i sistemi će ovaj detalj nedovoljno precizno ocrtati.
U 59. sekundi slijedi refren ("Breathe the pressure…"). To je dinamički skok koji sam imao prilike čuti na nekim vrlo skupim i velikim zvučnicima i na nekim vrlo skupim i snažnim pojačalima koja su ovaj dio odsvirala premekano, koja za ovaj dio naprosto nisu imala dovoljno odlučnosti, eksplozivnosti i energije. Na nekim se sistemima zvučna slika na ovom dijelu urušava.
Snimka ima izvrstan smisao za ritmičnost, eksplozivnost, attack i timing. Snimka naprosto MORA pubuditi fizičku reakciju kod slušatelja, a koja se očituje u lupkanju nogama, mahanju glavom i sličnim nuspojavama (naravno, osim u slučaju da je slušatelj osoba koja ne može podnijeti ovakakv tip glazbe). U protivnom audio sistem ima problema sa smislom za timing i ritam.