"PSIHOLOGIJA PROMJENA"

  tekst: Dean Baričić, listopad 2007

Kako sam nedavno u Audio dnevniku pisao o trenutnim patnjama svojeg prijatelja, a koji se bavi mišlju o kupnji JAKO skupog zvučničkog kabela, nalazim da bi o istom problemu, a koji je često zajednički, trebalo malo opširnije razložiti i nešto reći. U tom smislu, a imajući u rukama tekst prof. Vesne Gračner, profesorice psihologije, dao bih kratak osvrt na pročitani tekst o djelovanju ljudske svijesti, podsvjesti i nesvjesnog, a u okviru pojmova psihologije, a koji se vrlo lako može primjeniti i na naš hobi.

Na više mjesta prof. Gračner spominje masku koja se počinje stvarati u našem djetinjstvu, a kao reakcija na vjerovanje da kao takvi nismo vrijedni ljubavi. Kasnije odrastanjem zaboravljamo naše istinsko JA i poistovjećujemo se s maskom. Ista maska u kasnijem životu izaziva bol i nesreću jer se temelji na lažnom uvjeranju da je bol moguće izbjeći. U stvari, kad pogledamo ispod maske moramo se nužno suočiti s negativnostima koje nosimo u sebi. Rekli bismo da naš život u velikoj mjeri stvara ranjeno dijete u nama. Potrebno je pri tome prihvatiti sebe i zavoljeti sebe onakvima kakvi smo trenutno. Tek tada možemo otpustiti strah da nećemo biti voljeni i prihvaćeni.

Kakve ovo može imati veze s našim hobijem, možete se zapitati? A ja bih rekao dosta velike, a sagledavajući naše često impulzivne zahtjeve i želje. Kako govori autorica istog teksta, potrebna je velika hrabrost zagledati se u vlastite negativnosti. Nadalje, možemo reći da negativni dio osobnosti nastaje u djetinjstvu, a kao rezultat potiskivanja tj. antisocijalnih osjećaja ili negativnih osjećaja. Isto možemo vidjeti u nerazumnim zahtjevima djeteta koje želi stalno biti u središtu pažnje. To je vrijeme narcizma i sebičnosti, a isto je isto tako sasvim prirodna faza u razvoja djeteta. Također, postoji velik strah da se sagledaju negativnost u nama, jer odmah mislimo da smo u potupnosti loši. To nadalje stvara osjećaj zbunjenosti i povećava strah da je osobna negativnost zadnja istina i da će nas drugi napustiti ako to budu vidjeli, a taj se osjećaj isto tako može potisnuti pa tako ostaje samo strah. Ustvari sagledavanje negativnih crta i osjećaja dovodi do pozitivnih promjena u vlastitoj osobnosti, i to na način da tada stječemo kontrolu nad našim negativnostima. Možemo reći da su taština, samovolja i strah različiti oblici negiranja negativnosti, pa su iste osobine još opasnije i predstavljaju destruktivnost. Tada taština govori riječima "Ja sam bolji od drugih", a potrebno je da bismo preživjeli. Taština se može raznježiti prihvaćanjem sebe onakvima kakvi jesmo u datom trenutku, a za to je potrebna hrabrost i skromnost. Samovolja nadalje govori: "Uzimam što želim i kada želim", a isto predstavlja suprotnost slobodne volje, jer kontroliramo druge i dolazi do stvaranja stvaranje sve više negativnosti u osobi. Samovolju možemo prepoznati onda kada smo nestrpljivi, zahtjevni beskompromisni, te stoga napeti. Samovolja isto tako ne prihvaća stvarnost onakvu kakva jest već sve mora biti onako kako zamišljamo da treba biti. Strah govori: "Ne želim vjerovati". Čovjek koji se boji ne vjeruje nikome i to ga sprječava da se ostvari i istinski poveže s drugim ljudima.

Pitamo se kako transformirati negativnosti u nama? Kada posvjestimo negativne osjećaje i njihove temelje u traumama djetinjstva, bacamo se u svijet novih izbora, nadilazeći naše strahove. Da bismo ustvari upoznali sebe na dubljoj razini moramo sebi dozvoliti da svi naši osjećaji postanu svjesni, a da bi ih se moglo razumijeti te tako omogućiti vlastiti rast. Treba naglasiti da zrelija osoba ima usklađene emocionalne, fizičke i mentalne osobine osobnosti.

Naposlijetku treba reći i da je promjena naših osjećaja polagan i trnovit proces samorazvoja i samospoznaje i ne dešava se preko noći. Da se vratim na naslov ovog teksta, a koji glasi "Promjena". Po mojem mišljenju, zahtjev za promjenom je potreban i predstavlja realnost naše svakodnevnice, međutim pri tome treba lučiti stvarne potrebe za promjenama od lažnih signala u bilo kojoj sferi životnih pitanja i nedoumica koje šalje naša psiha. Glede rečenoga, kada je promjena u vlastitom sistemu izazavana isključivo znatiželjom ili dosadom, možemo primjetiti da rezultati nikad neće biti ohrabrujući i pozitivni.

Kao natuknicu na tu temu mogu spomenuti često nedefiniranu i neartikuliranu želju "Želim bolji zvuk". Dakako da isto ima smisla ukoliko pri tome imate donekle definirano što bolji zvuk za vas predstavlja ili bi trebao predstavljati. Jer inače sama želja "Želim bolji zvuk" je isto toliko besmislena sama po sebi. Isto tako treba naglasiti da kada dosegnemo određeni stupanj razvoja, te se oslobodimo navezanosti na komponente i jednostavno otpustimo sve brige i strahove o tome kako naš trenutni sistem svira, možemo krenuti korak naprijed. Imeprativ "Imati trenutno nešto što jako želimo" predstavlja u nama ono malo dijete koje mora zadovoljiti svoju trenutnu potrebu ODMAH. To u stvari rađa u nama grč i nervozu i daje lažni osjećaj stvarnog značaja naše trenutne želje na način kao da se radi o pitanju života ili smrti, što u stvari predstavlja lažnu osnovu ili temelj cijele priče.

Primijetio bih zaključno da pri svakoj nervozi treba sebi posvjestiti osnovne motive koji isto u nama izazivaju i pri tome pokušati pronaći ravnotežu izmedu želja i mogućeg ostvarenja. Ne treba se odreći dakako promjena i težnji za boljim, jer u suprotnom ne bi bilo niti razvoja i napretka. Želim na kraju reći da se pri pisanju i postavljanju ovakvih nedoumica ne stavljam u ulogu suca ili autoriteta, već i sam sebi želim posvjestiti probleme s kojim se i sam svakodnevno susrećem, a u nadi da ću propitujući sebe i vlastite motive u zahtjevu za promjenama naći pravi put.