"O AUDIO TJESKOBI"

  tekst: Dean Baričić, svibanj 2007

Sigurno ste i sami tijekom bavljenja ovim hobijem i na svojoj koži osjetili sve muke koju može izazvati audio nervoza. Pretpostavljam da takva nervoza u kojoj čovjek pokušava kroz promjene komponenti ili raznim tweak trikovima istu ublažiti, nije izazvana isključivo naravi našeg hobija. Radi se dakako i o odgovoru našeg tijela i psihe na sve veci stres svakodnevnog života. Kako liječiti ili pokušati umanjiti audio nervozu. Jednostavan odmak od igre sa sistemom bi bila dobra preporuka, ali mislim da ista nije posvema učinkovita. Naime, kako sam opisivao u jednom od poslijednjih nastavaka audio dnevnika, parafrazirajući finskog sociologa, umjetne potrebe, jednom stvorene nikad se ne mogu potpuno ispuniti, jer je to upravo bit igre da jednom zadovoljena potreba, netom stvara novu i tome nikada kraja. Sigurno je da u današnje vrijeme svekolikog konzumerizma, i sama potreba za neprestanim mijenama komponenti predstavlja problem, tim više što nas razni časopisi, druženja i reklame dodatno navode na tu potrebu. Jedan od mojih znanaca kaže da je to upravo razlog zašto se ne druži sa širim krugom audiofila. Njegova filozofija je tipa izolacije, koja kaže: svaka priča ili pročitana riječ o novom zvuku i novoj komponenti nameće težnju prema ostvarivanju potaknute želje i zagolicane mašte. Koliko puta ste i sami pomislili: imam komponentu u «razredu» C ili B, kako bi bilo dobro da si mogu priuštiti komponentu iz razreda A ili A+. Moje iskustva su takva da stvar nije posve ispravno postavljena od početka, odnosno pitanje nije dobro postavljeno. O čemu se radi? Velika većina osoba koja se ovim hobijem bave, zna da se komponente ne mogu kupovati na temelju «razreda», pročitanog štiva na internetu i na taj način izgrađivati sisteme. Osim znanja, nešto novaca i malo sreće treba tu proteći i dosta vremena, a prije nego ijednu komponentu prerano prihvatimo ili ne odbacimo kao nevaljalu. Znači ulogu i to veliku zasigurno igra i iskustvo, a iskustva nema bez protoka vremena. S tim u svezi osobno nemam ništa protiv brzog čitanja, kojim se na prilično brz način može doći do velikog broja informacija, međutim da li brzo čitanje pruža ugodu, u tom stanju određene napetosti, kao čitanje uz pisanje bilješki i razmišljanje o pročitanom tekstu. Tako je i u hi-fi svijetu, pročitanim recenzijama, esejima i inim, ne možemo naučiti onu vještinu koja se uči samo iskustvom. A najbolje znanje, koje znaš da znaš je ono proživljeno i doživljeno. Samo na taj način čovjek može sa sigurnošću znati i biti siguran u ono što radi.

Da se vratimo na prvotnu temu audio nervoze. Kako je pokušati liječiti? Po mojem sudu jedan od prvih koraka bi bio da si zadamo realne okvire naših težnji, za koju treba pretpostaviti da mogu biti ostvarive. Kretati u svijet hi-fi-a malim koracima, tj. stepenicu po stepenicu. Nije naodmet spomenuti da osobe koje prebrzo napreduju u bilo čemu, ne uspiju sagraditi ispravan sistem i ljestvicu vrijednosti, te ukoliko se sve prebrzo odvije nikada dovoljno ne zna cijeniti one male stvari s početka svojeg iskustva. Nadalje, brzina današnjeg života u zapadnoj hemisferi sigurno ne pogoduje potrebi osobine strpljivosti, čekanja pravog trenutka pronaći - tempo giusto - za određene pomake, već nasuprotu silovitošću reklamnog stroja izaziva u nama osjećaje nesigurnosti, nezadovoljstva i ponekad panike, ukoliko svoje trenutne želje odmah ne zadovoljimo.

I da ne dužim sa temom koja dotiče u nekom trenutku života svakog od nas, moja posljednja preporuka bila bi pokušati relativizirati cijelu priču oko «savršenog zvuka» i prihvatiti naš hobi kao igru i dobru zabavu za one kratke trenutke ugode koje nam svakodnevnica uopče pruža priliku.