"AUDIO PRIJATELJSTVA I DRUŽENJA"

  tekst: Dean Baričić, kolovoz 2007

O ovoj temi bih rekao da sam u okviru svojeg Dnevnika svojedobno napisao nekoliko stranica teksta, a pritom se prisjećajući svih dragih osoba s kojima sam se tijekom ovih 20-tak godina sretao i manje ili više intenzivno družio. Iz razloga zaštite privatnosti taj dio dnevnika nije nikad objavljen. Da bih dočarao draži tog posebnog vida druženja mogu na početku parafrazirati nekoliko riječi Josemarie Escriva koji u knjizi "Brazda" (poglavlje Prijateljstvo) piše: Ljudi- tako se uvijek u povijesti događalo povezuju svoje živote, kako bi ostvarili zajedničku misiju i sudbinu, te nadalje piše - Imao si veliku sreću što si susreo prave učitelje, istinske prijatelje, koji su te bez pridržaja poučili o svemu onome što si htio znati, nisu ti bile potrebne zamke da bi "ukrao" njihovo znanje, jer su ti pokazali lakši put, iako ih je stajalo teškog rada i muke da bi ga otkrili... Sada je na tebi da činiš isto s ovom osobom, s onom drugom – sa svima. Rekao bih da je u ovim rečenicama Josemarie Escriva prikazano puno značenje riječi prijateljstva na način kako ga ja shvaćam.

Nadalje bi bilo možda zanimljivo reći da su moja prva audio prijateljstva sklopljena preko oglasnika, kao što se većina mojih prijatelja i znanaca također može prisjetiti. Od tih dana Plavog i Zelenog oglasnika, ostala su neka veće ili neka malo manja značajna prijateljstva u punom smislu te riječi. Što nas je u stvari spojilo pri tome? Jedan odgovor bi bio zanimanje za audio hobi. Međutim, nakon 20-tak godina manje ili više intenzivnog druženja, pitam se također da li samo poveznica poput audio hobija može biti dovoljno jaka i dostatna za održavanjem veze? Mišljenja sam da ne može. Osim našeg hobija koji je ipak ograničen na relativno usko prodručje interesa koje tijekom godina, a uvažavajući obiteljske, socijalne i druge okolnosti, ipak mijenja intenzitet, isto nije dostatno za višegodišnje druženje. Kako bi to rekao moj prijatelj Edi, od nas 10-20 povezanih ljudi, u kontaktu je ostalo nas svega 3-4. Što je tome uzrok mogli bismo se zapitati? Jedan od razloga bi mogao biti nedostatak slobodnog vremena, bar onoga koje želimo utrošiti i podijeliti u njegovanju prijateljstva. Drugi bi odgovor mogao biti razlikovanje u financijskom statusu. Nije novina da su se ljudi u tijeku opasnosti i poteškoća intuitivno više grupirali i povezivali kako bi jedni drugima olakšali život. Međutim današnje stanje, bolje rečeno tijek užurbanosti i hvatanja koraka s vremenom, doveli su do dodatnog otuđenja među audiofilima. Značajno bi bilo spomenuti i određenu dozu natjecanja i dokazivanja vlastite vrijednosti i značenja preko svojih uređaja, što je čest slučaj, ali to je možda tema za neki drugi put.

Mogao bih primjetiti da je općenito u mladoj hrvatskoj državi došlo do manjka doze entuzijazma, kojima su bile nadahnute prethodne generacije, između ostalih i audiofila iz razdoblja kraja 70-tih do početka 90-tih godina. Barem po pričanju starijih audiofilskih kolega skrenuo bih pažnju na okupljanja u vidu slušaonica ili jednostavnih druženja po vlastitim domovima, kada se osim o novim uređajima znalo diskutirati i o glazbi, izvedbama, te preslušavati najnovija izdanja ploča. Da li ovo zvuči nostalgično? Rekao bih da pomalo i zvuči nostalgično, ali nostalgija ne nosi samo negativni predznak tugovanja za prošlim "boljim" vremenima.

Glede rečenog pokušao bih predložiti mlađim audiofilima da se u nekoj mjeri pokušaju nadahnuti korjenima razvoja starijih audiofila, jer tamo leži ona, po meni danas vec zaboravljena doza jednostavnosti i velike draži našeg hobija. Značajno bi bilo i primijetiti da se na iskustvima starijih po preporuci Josemarie Escriva gradi vlastiti put, ali koristeći njihovo predhodno dragocijeno iskustvo i znanje. Možda je to preentuzijastičan stav i savjet obzirom da se u današnje vrijeme svako iskustvo i stečeno znanje već unaprijed trudi materijalizirati. Ali vjerujte mi da ima i danas još ljudi koji rado daju, ako ih tkogod upita besplatan i vrijedan savjet. Zaključio bih ovo kratko razmatranje mislima da se istinska ljubav prema glazbi i umjetnosti oplođuje s novim traženjima i nadahnućima, dok se okrenutost isključivo tehnici plaća nerijetko zamorom i frustracijom.