AUDIO DNEVNIK

  tekst: Dean Baričić, studeni 2007
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  19. rujna 2007.
Moram primijetiti da sam obzirom na poslovne obveze, a koje su od povratka s godišnjeg odmora bile prevelike, zapustio i svoje malo veselje slušanja reproducirane glazbe u kasnijim večernjim satima. Utoliko se čudim mladim ljudima koji pristaju na radno vrijeme i obveze u trajanju «0-24». Raditi 10 do 12 sati na dan pa i subotom, ma koliko zaradili, i te iste novce brzo potrošili, vrlo brzo će rezultirati nekom nevoljom u pogledu fizičkog ili psihičkog zdravlja, da ne spominjem duhovnost. Činjenica je da je mudrost ljudskog života uzimati sve od života u pravoj mjeri. Što bi to trebalo značiti? Po meni ponekad i koje svjesno odricanje od nečega što jako želimo, a kako bi vježbali i krotili svoju volju. Možda je to lakše reći nego ostvariti, jer i osobno mogu svjedočiti o trenucima slabosti, kada su želje toliko jake da čovjek gotovo fizički osjeća «bol» ukoliko ne udovolji svojem egu.
Danas je izašao 14. nastavak dnevnika na Audio pulsu, te se nadam da sam nastavio pisati donekle razumljivo, a opet interesantno i stoga korisno za čitatelje ove stranice.
Glede hi-fi sajmova koji će se ove godine održati istovremeno na dvije lokacije, od strane različitih organizatora, mogu reći da su prema osluškivanjima sa strane, upućeni podjeljeni dojmovi. Od pohvala do kritika u smislu nadmetanja i konkurencije koja je na ovako malim prostorima nepotrebna. Uostalom preostaje nam nekih mjesec dana pa ćemo vidjeti kako će zainteresirani ljubitelji ovog hobija reagirati na ista događanja.
Što se tiče kupovine Shumann rezonatora, a koji sam imao prilike koristiti nekoliko dana, preostaje na prijatelju Nicku da mi ga po dolasku iz Japana isporuči. U svakom slučaju još jednom bih naglasio da se, poput Schoon Mock rezonatora, radi o stvarčicama koje utječu na zvuk u našim domovima, a kako rade i koja su racionalna objašnjenja o njhovom utjecaju, osobno se ne zamaram previše. Uostalom da li je nužno znati kako radi automobil da bi ga vozili, ili još sijaset uređaja kojima znamo jednostavno rukovati, ali ne znamo o pricipima rada samog uređaja.

  27. rujna 2007.
Nakon nešto više od 20 dana od povratka s godišnjeg, navratio sam do Fredija na kavu i kratki slušanac. Fredi inače rijetko ima stalnu postavu sistema u pogledu amplifikacije, a obzirom da se isti uređaji brzo prodaju. Isto tako treba reći da njegov sistem u bilo kojoj kombinaciji, uvijek zvuči dovoljno privlačno i fino, tako da treba priznati da čovjek jednostavno zna složiti komponente pravim slijedom i s ukusom. Nakon preslušane 2 strane gramofonske ploče i popijene šalice kave dobio sam veliku želju da te večeri poslušam u miru i koju ploču u svojem domu. Mogu reći da sam potom dobio inspiraciju za slušanje i te večeri sam poslušao Don Carlosa, s Carlom Bergonzi i sopranom Renatom Tebaldi, ali je u cjelini, obzirom na ogranicavajuće vrijeme. Postavio sam pri tom i svoje Shon Moock pakiće i ponovo se iznenadio kako ovi mali komadići ebanovine čudesno utječu na kvalitetu reproduciranog zvuka. Obzirom da sam si natočio i malo wiskya toliko sam se opustio i prepustio Verdiju da sam dobrog raspoloženja i oplahnut glazbom pošao na počinak.
Jučer sam s Điđijem bio na kavici u Sunsetu i komentirali smo po ne znam koji puta, kako za ovaj hobi treba vremena i to mnogo. Isto tako smo komentirali da neki ljudi smatraju slušanje glazbe, i to ponajviše one reproducirane, gubitkom vremena. Mislim da je u onom napisanom do sada s moje strane isto mišljenje može smatati više nego deplasirano. Ali gledajući u današnje vrijeme sve kroz prizmu novca i profita, mnogi se ne moraju složiti s Điđijevim i mojim stavom. Ne bih rekao da se tu radi o osobnoj lažnoj skromnosti i neimanju potreba za novcem i materijalnim dobrima, međutim kada se pređe granica dobrog ukusa ili pohlepe, pa radilo se to o kruhu i vinu ili novcu, stvari počinju dobivati drugačije obrise.
Naposlijektu, u utorak navečer sam slucajno upalivši TV naišao na emisiju Na rubu znanosti, i po ne znam koji puta sa zanimanjem pratio razgovor o teoriji polja. Tema, kao me je zaintrigirala, te sam sutradan u srijedu kupio knjigu Polje, Lynne McTaggart, britanske novinarke, koja na relativno jednostavan način govori o prožimanju i utjecaju svemira na ljude, a isto tako i povezanosti cijelog svemira i čovjeka. Razmišljajući isto tako u malo širim razmjerima našeg svakodnevnog života, a pogotovo povremeno prateći vijesti na TV ili radiju čovjek stječe dojam da je okružen samim zlom, od prirodnih katastrofa, požara i nesretne pogibije mladih vatrogasaca, eksplozije plina u Puli, potresa, saobraćajnih nesreća, umorstva i sl. da na trenutke pomislim da se radi o smišljenom načinu plasiranja samo loših vijesti. Možda nas mediji žele toliko zaplašiti, sluditi i preneraziti da postanemo ako već i nismo roboti koji se zadovoljavaju isključivo u sferi materijalnog svijeta, jedi, pij, razmnožavaj se i TROŠI sve što ti dođe pod ruku. Donekle se je teško othrvati primislima o namjeri utjecaja zlih sila, a čini se da i svjetski mediji rade na istom principu i tako ljudi iz sjene stvaraju na jednom kraju beskrajno siromaštvo, a na drugom beskrajno bogatstvo.

  1. listopada 2007.
Jučer sam navratio predvečer do Điđija na kavicu i slušanac. Slušali smo Madame Baterflay s Carlom Bergonzom, Renatom Scotto, pod dirigentskim vodstvom Sir. Barbirolija. U svakom slučaju interpretacija i ukupni slušni dojam, nakon sata slušanja je osjet relaksacije i osvježenja duha i tijela. Treba reći da je Điđi prethodnih godina vodio veliku bitku s raznim kabelima, zvučničkim, interkonektima i napajačkim da bi došao do ovog nivoa reprodukcije koja nije nametljiva ili zamorna. Zaključili smo da čovjek sa sistemom u trenutku dosegne određeni nivo, mogu reći «ZENIT» kada se opušteno može prepustiti čarima glazbene reprodukcije i tada prestaje potreba za igrom s tweakinzima i neprestanim poboljšanjima sistema. Mudrost je tog trenutaka PREPOZNATI postignutu kvalitetu. Po mojem sudu, ne može se neprestano ići naprijed sa poboljšanjima zvuka sistema, a kako nas uče u znanstvenim disciplinama i potrošačko društvu današnjice. Čest je slučaj, a što i osobno mogu posvjedočiti, da se u trenucima nervoze ili dosade osoba prepušta avanturi «čačkanja» po sistemu, pa čak i drastičnim promjenama određenih komponenti, te se odvede u propast, bolje rečeno trajnog nezadovoljstva, sada pak pokušavajući postići i onaj nivo koji je predhodio tim promjenama. Nadalje, mogao bih se prisjetiti i konkretnih slučajeva iskustva sa rečenim, poput prodaje kompletnog sistema i tada trošenja mokotrpnog vijemena za izgradnju novog sistema, a koji teško urode dobrim plodom. Već sam komentirao jednu misao, koja kaže kada je nešto dobro to ne treba popravljati. Da, samo treba biti svjestan postignutog nivao DOBRE REPRODUKCIJE, namjerno nisam rekao zvuka, jer je on po mojem sudu samo transport za ukupnost ocjene ukupne kvalitete i dobrog dojma.

  2. listopada 2007.
Iako ne pripada potpuno tematici audio zanimanja dao bih jedan kratki osvrt na pročitanu knjigu POLJE Lynne McTaggart, kako slijedi. Čovjek pomisli kako se u knjizi na znanstveni način pokušava objasniti vjera, molitva, postojanje Boga i kolektivne svijesti. U početku zainteresiranost za istu temu budi u nama veliku pozornost i nadu da se radi o poznanstvenju religije. Međutim iščitavajući istu knjigu do kraja, a kojoj ne mogu zanijekati određenu zavodljivost, moram zaključiti da se po mojem sudu radi o ljepljivoj tvari pod nazivom New Age. U tom smislu na određeni način se relativizira vjera u Boga, i to tako da se sve velike svjetske religije, šamanizam i okultna praksa svode na istu razinu. Činjenica je da se u svemu rečenom u ovoj knjizi, a i u sličnoj literaturi nazire nadnaravni svijet i njegova nevidljiva opstojnost, ali vjerovanje u nešto nadnaravno ne znači ujedno i vjeru u Boga. Naime vjerovati se može i u zlo. Božje svjetlo je također trn u oku zloga, jer zlo nestaje paljenjem Božanskog svjetla. Na određeni način u literaturi slicne tematike se ujedno i veliča zlo, a da se ne odriče stvarnosti borbe između zla i dobra. Nadalje, mogu reći da su neke teze i ideje o povezanosti čovjeka sa svemirom i svim ljudima i bićima doista interesantne, te interpretirane na interesantan način, a pogotovo koji se to odnosi na određeni odnos i povezanost između stvari ili uređaja i čovjeka. U određenom smislu moja razmišljanja o takvom utjecaju i takvoj povezanosti svega stvorenog su suglasna, i to na način da sam predmijevam postojanje odnosa izmedu čovjeka i audio sistema , a koji nije samo emocionalni u sferi posjedovanja istih uređaja. Kako sve rečeno ne pripada u potpunosti tematici audio hobija, možda bih naposlijetku parafrazirao jednu rečenicu modnog kreatora Hardy Amiesa koja bi na jezik našeg hobija mogla glasiti: »sistem treba izgledati kao da su uređaji kupljeni inteligentno, staviti ih u pogon i to s velikom pažnjom, a tada treba zaboraviti sve u svezi s time i prepustiti se glazbi».

  3. listopada 2007.
Danas sam u podnevnoj pauzi bio na kavici s Kikijem. Glasno smo razmišljali o novim Sonus faber proizvodima. Mišljenja su nam se složila oko teze da novi zvučnici iz kuhinje Sonus fabera, a koji su potpisani od strane konstruktorskog tima SF pod vodstvom Paola Tezzija, ipak znače odmak od stare škole Mr. Serblina. Jasno je da duh vremena i zahtjevi tržišta traže nove proizvode, međutim novo pri tome može značiti i povodenje za trendovima i zahtjevom konzumenata i niti u kojem pogledu ne mora biti pouzdani znak i pokazatelj poboljšane kvalitete. Treba uvažiti pri tome sva znanstvena i tehnološka poboljšanja glede konstrukcije istih proizvoda, međutim ne mogu se oteti dojmu da je tvrtka Sonus faber zakoračila u novo 21. stoljeće promijenjenog smijera vođenja tvrtke, te da je pri tome težište bačeno u sferu bolje prodaje i stvaranje većeg profita.
Nadalje bih dao svoj osvrt na netom prispjele zvučnike SF Cremona M u salon Media audio u Gajevu. Moj prvi dojam pri postavi, a pri tome koju ne smatram najbolje mogućom, bez obzira na cijenu proizvoda (Ayre CD player, Burmester izlaz, AR preamp, Cardas ožičenje) je bio: UGODNO. Ne pišem ovo kao bilo kakvu kritiku istog zvučnika, odnosno sistema već kao svoj prvi dojam pri susretu s novim zvučnikom, a koji je netom stigao u dućan i ustvari broji prve sate usviravanja. Rekao bih da sam slušajući svojedobno i Guarneri Memento zapazio istu dozu ugode. Glede rečenog, a uz ogradu od bilo kakve kritičke ocjene o proizvodima koji su u više renomiranih časopisa pobrali sve hvalospjeve, nalazim po svojem subjektivnom sudu da su novi proizvodi SF škole ugođeni na način da pružaju slušatelju izuzetno ugodan i laid back slušni dojam.
Žao mi je što u trenutku dok je Guarneri Memento bio u salonu i kada sam imao ozbiljne namjere glede kupnje istog zvučnika nisam naišao na susretljivost vlasnika Media audio, a koji mi nije omogućio slušanje istog zvučnika u sklopu vlastitog sistema, a pravdajući to riječima da je njihova poslovna praksa takva da se tako skupi zvučnik ne daje na kućno slušanja.
U telefonskom razgovoru s prijateljem, a koji sam netom završio, razaznao sam da je opet u nedoumici oko izbora novih mrežnih kabela, a isto tako i zvučničkih žica, a koji bi trebali biti bolji, čitaj skuplji. Savjetovao sam mu da zaboravi sve povezano s takvim mukama i da odlučno kaže NE novotarijama. Naime, posljednjih nekoliko godina koliko dolazim kod njega, a družeći se uz dobru rakijicu i dobru glazbu, mogu samo reći , a to sam i njemu rekao, da mi je uvijek bilo veliko zadovoljstvo slušati probrane diskove na njegovom sistemu. Međutim, problem je u stvari psihološke naravi, a to znam po sebi i o tome sam već napisao koji redak. Pretjerano druženje, čitanje recenzija, posjećivanja hi-fi dućana i sajmova budi u nama maštu i to bujnu koja pri tome neprestano propituje vlastite sudove, na nacin kako bi bolje glazba izlazila iz naših fetišističkih uređaja kada bi oni bili još bolji, odnosno skuplji. Kako je rekao jednom prilikom moj prijatelj Điđa, za othrvati se toj napasti prebujne mašte i zadovoljavanja vlastitog ega treba imati odlučan i kritički stav i sud o onome što cujemo vlastitim ušima u našim domovima ili na nekom drugom mjestu. Jasno da je to lakše reći nego ostvariti, ali vjerujte mi da ukoliko imate posložen u sebi redoslijed životnih i ostalih vrijednosti i prioriteta, možete se lakše othrvati istoj napasti neprestane promjene bilo komponenti bilo kabela i sl. Jednostavnim riječnikom rečeno čovjek mora vjerovati u svoj sud, tako da ne potpada svakodnevno različitim vanjskim utjecajima i podražajima. Da rezimiram ova razmišljanja, mogu reći da sličnih napasti svakako ima i teško ih je apstrahirati, medutim čovjek se treba uhvatiti sa samim sobom u koštac i dovesti u red kako svoje misli tako i želje i prioritete prema važnosti, a u suglasju s vlastitom životnom filozofijom.