AUDIO DNEVNIK

  tekst i foto: Dean Baričić, svibanj 2006

Ovo je prvi u nizu članaka koji će biti objavljeni na Audio pulsu, radi se o izvatcima iz mog audio dnevnika koji sam vodio tijekom godina i za koji vjerujem da bi mogao biti interesantan čitateljima. U ovom, uvodnom članku iz serije, pišem o svom audio sazrijevanju te o nastancima i građenju vlastitog sistema. Naime, odlučio sam se na pisanje ovog dnevnika kako bih mogao skupiti i rezimirati dojmove koji nastaju od početka bavljenja audiom pa sve do današnjih dana. Nije mi namjera voditi neke velike i znanstveno potkrijepljenje diskusije o audiju, već više govoriti odnosno pisati o svojim i dojmovima prijatelja u području audia, odnosno sistema koje smo u prilici slušati jedni kod drugih.

Danas relativno davne 1986. od jedne od prvih plaća za vrijeme rada u Naftaplinu u Lipovljanima kupio sam RIZ gramofon s ugrađenim pojačalom i zvučnicima. Dakako da nisam uopće bio zadovoljan tim uređajem i zvukom koji je iz njega dopirao, ali u ono vrijeme što zbog financijske strane a i zbog skromnog znanja o audiu nisam imao veće mogućnosti. Gramofon je nakon određenog vremena završio kod punca i punice, a kako se u dogledno vrijeme na gramofonu nešto pokvarilo negdje su ga dali na popravak, a da nikada nisam saznao gdje je traj gramofon u konačnici završio. Ali to nije niti tako bitno, iako me je RIZ gramofon u to vrijeme koštao oko 400 DM.

Ne mogu točno locirati vrijeme kada me prijatelj Tom, kojeg sam upoznao preko suprugine kolegice, pozvao na prezentaciju audio opreme u Maloj dvorani Lisinski, no mislim da je to bilo negdje krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Aparatura koje se prezentirala bila je sastavljena od prijenosnog CD playera, Sansui integriranog pojačala i KEF zvučnika. Moram priznati da je moj komentar na tu seansu bio da bih svakako radije utrošio novce na dobru klasičnu gitaru nego na audio opremu. Dakako da se to s vremenom promijenilo jer već u vrijeme dok sam bio šef gradilišta u Ivancu gdje smo gradili plinovod, kupio sam rabljene KEF 101 zvučnike. Kako sam u to vrijeme često putovao na relaciji Bjelovar-Zagreb, u Bjelovaru sam u Poljopskrbinom dućanu kupio Sansui pojačalo AUX 301 (600 DM), Sansui kazetofon DXi 301 (600 DM) i Sansui tuner TUX 301 (300 DM). Kada sam tog dana došao kući s opremom i pojavio se na vratima stana, supruga je rekla da komotno sve mogu vratiti u dućan jer ona neće trpjeti taj teror. Ta priča je ostala do dana današnjeg s nešto umanjenim intezitetom jer se i supruga već prilagodila na moju "kontroliranu ludost" koja se uglavnom izražavala u kupovanju audio opreme.

U to vrijeme nisam poznavao gotovo nikoga iz audio krugova, a po sjećanju mislim da se u to vrijeme pojavio i AV-Trend časopis koji je uz Sam svoj majstor jedini pokrivao audio područje. Tako da je to u ono vrijeme bio jedini kontakt s opremom koja se uglavnom nije mogla nabaviti u Hrvatskoj. U to vrijeme već sam počeo sanjati o nabavci nove i bolje opreme. Te 1989. godine otvorili su se u Hrvatskoj Duty free dućani čime se otvorila mogućnost povoljnije kupnje audio uređaja. Normalno, u akciju je stupio Tom koji je iskopao vezu preko koje sam mogao u zamjenu za Sansui AUX 701 integrirano pojačalo dati Sansui AUX 301 uz određenu doplatu. Sansui AUX 701 je predstavljao u to vrijeme vrlo dobro pojačalo s cijenom od 1.400 DM koliko sam dao za njega (u odnosu na njemačku cijenu od 1.500 DM). Kasnije je isto pojačalo prodano preko poznanika za cijelih 750 DM.

Godine 1989. prijatelj Tom mi je također "namjestio" dobru kupovinu, a to je bio zvučnik KEF Reference 103. Bio je to relativno velik, klasični engleski zvučnik s bas refleksom na donjoj strani zvučnika. Za njega sam dao napraviti posebne stalke visoke 30 cm i punjene pijeskom. Prijatelji iz jedne firme u Đurđevcu su mi napravili te stalke besplatno i moram priznati da su bili i vraški teški i osobito lijepi.

U to vrijeme pojam zvuka koji se meni dopadao i za kojim sam težio je bio obilježen mladenačkim entuzijazmom, na način da je zvuk morao biti moćan s izražajnim basom i prezencom. Slušale su se u to vrijeme uglavnom dinamički izražajne snimke simfonija i sličnih test ploča. Testiralo se isključivo na bum-bum snimkama. To su bila ta mladenačka poimanja zvuka.

Kasnija faza nadgradnje poimala je zvuk na puno suptilniji i profinjeniji način. Moj daljnji pomak se dogodio tek 1994. godine kada sam upoznao čovjeka koji na različite načine iz Italije uvozio Sonus faber zvučnike i Fase elektroniku.

Točnije, moj prvi susret sa Sonus faber zvučnicima i talijanskom školom zvuka dogodio se u vrijeme Domovinskog rata, tamo negdje 1992. godine. Upoznao sam preko oglasnika čovjeka koji je tada prodavao Beard 100 watno, cijevno pojačalo. Zapravo više me je zanimalo kako radi cijevno pojačalo koje do tada nisam nigdje čuo, nego sama pomisao da bih isto odmah kupio. Zamolio sam tog čovjeka da poslušam njegov sistem koji me opčarao. Sistem se sastojao od Kuzmine Stabi/Stogi kombinacije s Audio Tehnica ATLM 170 Moving magnet zvučnicom, cijevnim Conrad Johnson pretpojačalom i Sonus faber Minima Amator zvučnicima. Sonus Faber Minima Amator zvučnike sam godine 1994. i kupio za 2.200 DM, naime taj me zvučnik osim zvukom oduševio i svojim istančanim izgledom. Godine 1998. se na tržištu pojavio i model Signum koji se ubrzo našao i u mojoj sobi. Iznos koji sam za Signume platio je bio relativno povoljan jer je cijena bila promotivna, a iznosila je 2.500 DM.

Godine 1990. sam radio u Naftaplinu i plaće su bile vrlo dobre, te sam od jednog viška koncem godine kupio sam i Sansui tuner TUX 701. Cijena je bila poprilična, gotovo 1.000DM. U kasnijoj fazi (godina 1998.) sam shvatio da mi tuner ipak nije primjeren izvor zvuka, ponajprije što mi je pretpojačalo uglavnom trebalo biti dosta dugo uključeno, a što je rezultiralo relativno brzim trošenjem lampi. Naposljetku sam ga 1999. godine prodao za 400 DM i moram priznati da sam bio veseo što sam ga se riješio.

Negdje sredinom 1990. godine sam nabavio rabljeni Technics SLB 22 gramofon za oko 300 DM, kasnije sam taj gramofon poklonio bratu. Negdje u vrijeme rata 1993.godine sam kupio rabljeni Kuzma Stabi/Stogi gramofon. Platio sam ga svega 900 DM. Međutim, gramofon je tek naizgled bio u dobroj kondiciji. Pet godina kasnije je gramofon završio na servisu kod Kuzme u Hotemažama koji je promijenio silikonsko ulja u ležajevima, subtanjur i okrugli remen u flah remen, modificirao ležaj u Stogi ručki, te dodao Power supply. Nakon toga je gramofon došao k sebi, tj. zvuk se bitno popravio. Za informaciju, Kuzma je kompletan servis naplatio 1.200 DM.

Priča sa zvučnicama je počela nakon kupnje Stabija i to na način da sam Franca Kuzmu telefonski zamolio da mi predloži dobru zvučnicu za taj gramofon, na što mi je on savjetovao da kod njega kupim VanDenHul MM 1, što se kasnije pokazalo dosta nesretnim izborom. Naime, njezina visoka kompilijanca (oko 40) je rezultirala relativno brzim uništenjem cantilivera. Zvučnica je došla iz Kranja opet preko prijatelja Toma koji se nalazio na službenom putu u Kranju. Opet za informaciju, MM 1 je koštao oko 380 DM. Nakon nekoliko godina, točnije 1995. godine MM 1 sam prodao, bolje reći poklonio prijetelju za cijelih 50 DM za što se može reći da nije baš bila dobra prodaja. Iduća nadgradnja u pogledu zvučnica bila je Sumico Blue Point Special, vrlo hvaljena američka zvučnica koju sam kupio rabljenu za 300 DM 1995. godine. Ista je jako lijepo svirala do 1997. godine kada sam je dao na retiping koji me koštao 350 DM, no moram priznati da je nakon toga zvuk analogije bio puno puno bolji. Sa Sumicom sam se družio do 1999. godine kada sam pred Božić iste godine oglasio prodaju Sumica u oglasniku. Na oglas se javio neki meni nepoznati čovjek, koji ju je otkupio za 350 DM. Daljnja priča oko zvučnica tekla je tako da sam u isto vrijeme u zimu 1999./2000. naručio Benz Micro Glider HO koja je došla na moj gramofon neposredno nakon Uskrsa 2000. U konačnici sam nabavio zvučnicu VanDenHul Frog kojom se u sistemu služim do današnjih dana.

Dublje u problematiku gramofona ulazio sam polako, a moram priznati da još dan danas nisam u svim parametrima u pogledu gramofona u potpunosti upućen, ali razliku u karakteru zvuka između gramofona i CD-a shvatio sam još u usporedbi Techicsova gramofona i Marantz CD-65 II CD playera.

Po pitanju CD-a sam startao s navedenim Marantzom, još davne 1990. kada se pojavila možda druga ili treća generacija CD playera. Marantz još dan danas, a uz određenu modifikaciju napravljenu godine 1995.godine, svira dobro. U ono je vrijeme Marantz predstavljao u svojoj klasi jako dobar izbor, a cijenom od 700 DM nije se činio tako loš izbor. Sama modifikacija je koštala možda 150 DM.

Da se vratim na pitanje pojačala. Tijekom 1994. godine, nakon prodaje Sansui 701, odlučio sam se za kupnju Fase Preampa i Fase 65 watnog izlaza po cijeni od 2.600 DM. Pojačalo i preamp su uredno stigli u proljeće 1994.godine, a još se sjećem dana kada sam s naftaplinskim službenim stojadinom došao s aparaturom pred suprugu koja je u to vrijeme radila u Plivinom marketingu. No nekog velikog oduševljenja u pogledu boljeg zvuka tada baš nije bilo. S Faseom sam se družio ne tako dugo, nepune 3 godine. Tada se javila i dilema u vezi kupnje novoga preampa. Naime dugo sam se dvoumio između Audible Illusions M 3A i Coplanda 303 hibridnog pretpojačala. Odabrao sam Coplanda 303 koji mi se tada činio velikim napretkom. Čekao sam ga doista dugo, skoro 6 mjeseci, a cijena je bila 2.800 DM, što je također bilo za tu klasu uređaja koji ima ugrađen phono relativno povoljno. Velika promjena u zvuku dogodila se kada sam počeo eksperimentirati s cijevima. Radilo se o E-88 CC lampama tipa Siemens koje sam dobio na poklon. U to vrijeme eksperimentiranja s lampama probao sam sve što se moglo nabaviti od Amperexa, Mularda, Tesle, Sovteka do Tungstrama. Slušne impresije su bile različite, ali sam zaključio da Siemens ipak najbolje svira i tako je to trajalo do prodaje Coplanda.

O Audible Illusions M 3A sam čitao još davne 1993. godine u jednom Absolute soundu gdje su ga jako nahvalili (tada se radilo o njegovom prethodniku M3). Recenzija Modulusa 3A izašla je u Stereophileu 1996. godine, a tada sam već kontaktirao tvornicu u Americi gdje sam doznao da taj pre amp mogu nabaviti za 2.200 $. Razliku između Modulusa i Coplanda uočio sam nakon jedne seanse tijekom koje je Modulus u svim parametrima svirao puno finije i mirnije. Tako je pala odluka 1999. godine da se ide na kupnju Modulusa. Dakako da je Modulus dao točku na i cijelom sistemu, a svojom mirnoćom i profinjenošću dao je karakter cijelom lancu. Modulus je uz promjenu lampi iskazao svu svoju ljepotu, a uz pravilan odabir lampi i još bolji zvuk (trenutno sviraju Telefunken E-88 CC, a u rezervi je još jedan set).

Nakon Fase pojačala u moju kuću je došao Pass Aleph 3. Veličanstveno pojačalo koje je do izražaja došlo tek nakon spoja s Audible Illusion M 3A pretpojačalom. Pass je također bio dobra kupovina jer je dolar u vrijeme kupovine bio relativno slab u odnosu na njemačku marku, tako da je cijena ispala 3.000 DM, dok je zadnji retail u Americi bio 2.500 $. Pass još dan danas dobro svira, a u Stereophileu su napisali da je napravljen za novo ledeno doba. Nadam se da ledeno doba neće skoro doći, a da će do tada Pass dobro svirati. Kasnije sam Pass Aleph 3 zamijenio s Aleph 5 koji me dan danas služi besprijekorno.

Od ostalih komponenti, ako se to mogu nazvati komponete, o kojima nisam još pisao ostali su kabeli, stalci i police, a tu se dakako mora među inim naći i Krklecov filter za struju.

Naravno da u početku moga druženja s audiom nisam kao ni mnogi drugi znao za bolji kabel od obične strujne žice. Prvi ozbiljniji korak desio se već 1989. kada mi je po narudžbi iz Amerike suprugina prijateljica donijela Monster Interlink 400 i Monster Interlink CD. Čini mi se da je ukupna cijena bila 150 $. Zvučnički bolji kabel od obične električne žice je bio Monster quodlink koji sam kupio tih godina u Ljubljani. Moram priznati da sam na isti bio vrlo ponosan. Sljedeći korak u kupovini zvučničkih žica desio se 1992/93 kada sam kupio Tara Labs Quantum I, cijena je bila za dužinu od 2x5 m otprilike 400 DM. Također sam u isto vrijeme kupio i Tara Labs Quantum I interkonekt. Po pitanju cijene ne sjećam se točno koliko su koštali, ali mislim da je to moglo biti 120 DM za par.
Nakon kupnje Sonus Faber Minima Amator zvučnika promijenio sam i zvučnički kabel. Radilo se o firmi OCOS, relativno nepoznatom švicarskom kabelu. Prvotno sam kupio 2x5m, da bih dogodine kupio još jedan par za bi-wireing. Mislim da je ukupna cijena OCOSA s adapterima bila oko 1.000 DM. Danas se kao zvučničkim kabelom koristim s Audience Au 24.

Glede interkonekta sljedeći kabel iza Tare su bili Gryphoni, vrlo dobar srebrni kabel koji je profinjeno svilenkast u visokim, a istovremeno dobro drži i donji bas i midbas. Još jednom sam promijenio interkonekt, tako da sam kupio noviju generaciju Gryphon Guideline MK II, a cijena je bila 900 DM. Danas se u sistemu koristim odličnim kabelom AudioQuest Sky.

Da na zvuk može bitno utjecati i struja kojom se napajaju uređaji pričao mi je još 1995. godine prijatelj iz Rijeke koji je već u to vrijeme koristio filtere, dok sam se osobno u njihovu učinkovitost uvjerio tek 2001. kada je na moj nagovor jedan odvojeni trafo u lijepoj kutiji od 600 wati napravio gospodin Krklec. Kasnije sam isti trafo prodao i nabavio jači model s dva odvojena trafoa 250 + 600 Wati za 700 DM. Danas u sistemu glede struje koristim Shunyatu Hydru 6 s Taipan 20 A mrežnim kabelom.