AUDIO NOSTALGIJA

  tekst i foto: Boris Arnautović, kolovoz 2006

  Neki dan sam s nekoliko audiofila bio na kavi na kojoj smo razgovarali o audio industriji, o tome kako je bilo nekoć, kako je danas. Razgovarali smo primjerice o CD playerima, o tome kako većina današnjih proizvođača propagira i reklamira 24bit, a u suštini je 16bit najzdraviji oblik, ljudskom uhu je najbliži. Radi se o tome da velika vecina proizvođača nikada nije dovoljno istražila i usavršila 16bit CD playere, nego su olako prešli preko njega i prebacili se na 24bit. Jedna od rijetkih svjetskih firmi koja i dan-danas jasno i glasno propagira 16bit je japanski 47 LAB. Razgovarali smo i o kvaliteti uređaja nekada i danas, uglavnom se zaključak sveo na to da se nekoć više ulagalo u unutrašnjost audio uređaja, dok se danas više ulaže u vanjštinu, tj. izgled uređaja.
  Govoreći o pojačalima, sjećam se starih SANSUI pojačala. To je brand koji je današnjim mladim audiofilima prilično nepoznat. Sjećam se njihovih pojačala od prije 15 ili 20 godina, ona su bila tipičan primjer japanske savršenosti. Niti jedno američko, kanadsko ili englesko pojačalo koje sam tada mjerio nije imalo tako SAVRŠENO ravan frekvencijski odziv. Niti jedno. Ta pojačala su imala frekvencijski spektar od 20Hz do 20kHz ravan kao špaga, k tome su tonski bila predivna, iznimno muzikalna pojačala.
  U ovom članku ću predstaviti jedno pojačalo japanske firme AKAI koje je staro kakvih dvadesetak godina. Upravo je to pojačalo najobičniji primjer i dokaz onoga o čemu smo na kavi neki dan razgovarali. Tehnička strana ovog pojačala je ovaj put nebitna. Zašto? Pa ovo pojačalo je staro kao antička Grčka! Ali ipak i dan-danas ono radi kao švicarski sat. U ono je doba ovo pojačalo sigurno dosta koštalo, ali je bilo vrijedno svakog dolara ili njemačke marke. Ja sam ovo pojačalo nedavno nabavio za 100 eura. Ovakav se tip pojačala danas može kupiti za 50 eura, moje je koštalo 100 zato jer je u takvom stanju kao da je maloprije izašlo iz prodavaonice. Ovakva se pojačala danas više ne proizvode, odnosno ako se proizvode koštaju puno tisuća eura. Malo je danas pojačala na tržištu koja imaju dvostruko napajanje kao ovo – ako ih i ima, puno koštaju. No ne radi se ovdje samo o kvalitetnom napajanju – čitavo pojačalo odiše vrlo visokom razinom kvalitete upotrebljenih dijelova. Pojačalo je rađeno u doba kada su firme sav svoj budžet ulagale u laboratorije, u svoje inženjere, u proizvode kao takve! Danas se većina budžeta ulaže u marketing. A što se u konačnici odražava na kvaliteti uređaja.
  Tuner na pojačalu je stvarno odličan, klasični minimalizam. Jedino što je loše, to su diode u grecovom spoju - samo to, ostatak je klasični High-End. Zvuk je na toplijoj strani, bez nekog dodatnog uljepšavanja i koloracija. Izlaz je klasični Pioneerov iz te generacije samo što su izlazi udvojeni (svaka čast). Ima snagu od kakvih 50 W po kanalu (po mojoj slobodnoj procjeni). Deklarirano je za rad s kutijama i ispod 4 Ohma. Bilo bi interesantno ovo pojačalo komparirati s današnjim pojačalima nove generacije koja sa svojim malim integralnim kolima mogu stati u jedan izlazni tranzistor ovog AKAI-a.
  Kad sam ga dobio u ruke, pojačalo je iako staro dvadesetak godina bilo u savršenom stanju. Znači, pojačalo se nikada nije kvarilo, tek se po kučištu (šašiji) pojačala vidi da je prilično staro. Ništa na njemu nije bilo dirano, mijenjano ili modificirano. No audiofil kakav jesam, napravio sam neke preinake. Masku pojačala sam malo reparirao. Premotao sam trafoe, stavio malo bolje izlaze, malo bolje drivere i bolje diode za grec. I umjesto starih kabela sam kao interno ožičenje postavio Kimber. Ako je pojačalo prije sviralo kao high end, onda nakon nekoliko mojih zahvata svira kao ultra high end.
  U nastavku slijedi nekoliko fotografija ovog pojačala.