AUDIO ANTOLOGIJA, VOL. 17

napomena urednika: ovi tekstovi su nastali kao rezultat dopisivanja dvojice audiofila i prijatelja, njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao autentičnost. Tekstovi su bezvremenski, duhoviti, iskreni, poučni i - antologijski. Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu nužno stavovi Audio Pulsa.

Dragi moj kompa,

iako ti i ja imamo različite vjerske i političke stavove, vidljivo je da naša komunikacija ne poznaje granice kulture, vjere ili politike, to su samo umjetno stvorene zapreke među ljudima. Svi mi dišemo isti zrak ispod jednog neba. Glazba je ta koja lakše spaja i ono nespojivo. Bio čovjek Hrvat, Rom, Srbin, Makedonac, Židov, Rus ili Poljak – uopće nije važno. Političari su ti koji su bacili mnoge ljude u užas tijekom svjetskih, vjerskih ili lokalnih ratova. Ona tamna strana leži u svakoj duši, ona samo čeka da izbije na površinu i da napravi nesklad i razdor. Nije stoga čudno da se u rat guraju mladi i nezreli ljudi koji ne misle svojom glavom, već rade emocije, politika, vjera itd.

Ovaj naš Hi-Fi hobi - barem kako ga ja danas doživljavam - je zadnja kompenzacija za sve ono što ne mogu dobiti od svoje žene i okoline. Tu su položena i upregnuta – ovo mi unaprijed zvuči glupo - sva moja očekivanja i nade. Položena u te metalne i drvene audio kutijetine. Mora da nisam našao boljeg mjesta za svoja nadanja i pažnju. Ha ha ha.

Moj prijatelj Maks prodaje svoju Hi-Fi aparaturu, nema od čega živjeti, invalidska milostinja mu nije dovoljna za život. Kaže da ga na oglase koje je postavio zovu uglavnom budale koje pitaju da im on opiše kako svira njihov (!?) sistem. Svašta. Onda kada netko od njih dođe kod njega da čuje aparaturu, on bi odmah da svira malo iskričavije, ali ujedno i tamnije, baš onako kako je to on zamislio. Iako često i on sam nema blage kako bi dobar zvuk trebao zvučati. To je često puta idiotarija od glave do repa. Imati ujedno slatko i slano, noć i dan, hladno i toplo, to baš ne ide zajedno. Kada spojiš hladno i toplo, u principu nastaje mlako. Ili bljutavo, ako spojimo slano i slatko. Da li mi želimo mlaku glazbu? Ta neodlučnost ide i korak dalje na način da se čovjek ne može odlučiti oko puno banalnijih stvari u životu. Stvari su u životu tako jednostavne, samo ih mi uvijemo u razne obloge.

Pozdrav...

... par dana kasnije...

Dragi moj,

pročitao sam tvoje pismo, nemam što dodati ni oduzeti. Bio si kupio novo integrirano pojačalo, misleći da ono automatski mora bolje svirati od tvog starog pojačala. Novo pojačalo je tri ili četiri puta skuplje od starog. A sada opet slušaš staro pojačalo. Nemoj se tuči po glavi zbog svoje odluke o kupnji, to je nažalost cijena školovanja. Imao si prilike to pojačalo čuti prije kupnje. Mora da te zavelo njegovih 30+ kg žive mase, njegov lijepi izled, sve začinjeno s lijepom pričicom koju ti je možda uvalio diler... Da ne govorim i o bajnim recenzijama koje je to tvoje pojačalo dobilo u "najrelevantnijim" svjetskim audio časopisima (etikete Highly recommended i Best-Buy su nešto što se u recenzijama na svaki testirani uređaj lijepi kao na pokretnoj traci). U skoro svakoj recenziji ćeš vidjeti da je autor prosto oduševljen zvukom, kako je to neočekivano dobar zvuk za tako malo novaca... A-ha.

Današnji High-End Audio je - to je barem moje mišljenje - sam sebe doveo u ovo stanje u kojemu se danas nalazi. Konstantno dizanje cijena, bajkovite recenzije, kičast izgled, napumana masa uređaja... Koliko se taj balon još može pumpati, koliko on još može izdržati dok se ne raspukne na tisuću dijelova? Kada će High-End doći do "enda"?

Ne kažem da u današnjem High-Endu nema dobro zvučečih uređaja. Ima. Isto tako ima i mnogo njih koji zvuče loše ili sasvim prosječno. Često čujem tezu koja glasi otprilike Danas u ponudi nema loše zvučečih uređaja, svi se svjetski proizvođači trude na tržište lansirati što kvalitetniji uređaj, sve je to stvar ukusa da li ti se neki uređaj sviđa ili ne, loših uređaja nema... Aha, kako da ne. Dobar zvuk je dobar zvuk, nema to baš nikakve veze s ukusom. Gluposti. Te fore o ukusu i subjektivnim preferencijama kod mene ne prolaze. To su tek pokušaji da se nađe opravdanje za loš zvuk nekog uređaja. Zar oni (proizvođači i časopisi/portali) zbilja misle da smo mi baš tako glupi? Puna mi je kapa svih tih recenzija prepunih hvalospjeva, kao i dodvoravanja autora recenzije dileru/proizvođaču.

I u auto branši, tj. auto novinarstvu sigurno postoje muljaže. Ali tamo se barem zna tko i što je High-End - to su Ferrari, Rolls-Royce i Lamborghini. I točka. High-End nije Škoda, Toyota, Golf ili BMW. A ovdje kod nas, u našem hobiju, tu je svaki drugi uređaj High-End. Kako da ne.

Ja da sam klinac kojega zanima dobar zvuk i mjuza, ja se uopće ne bih interesirao za Hi-Fi. Nisam lud davati tolike novce za audio uređaje. Slušao bih glazbu na mp3 playeru i uživao. Ili kupovao brdo vinila i CD-ova koje bih slušao na nekakvoj mid-level liniji. I ćao, drugovi. Ovaj naš hobi je - zbog tih i takvih cijena - postao čisti elitizam koji odbija nove ljude, novu krv.

A zvuka u tvom novom pojačalu, kako kažeš, nema. Zagrizao si udicu, kupio taj uređaj. Udica predstavlja naše nove želje i lažne potrebe, potrebu za posjedovanjem novog Hi-Fi uređaja, potrebu za nekim novim iskustvom, za nekim novim svršavanjem i slinjenjem...

Na kraju se pitaš da li ti je to trebalo. Takvo si pitanje postavljamo kada osjećamo neku tupu prazninu u našim mozgovima i ćelijama jer nisu dobile dozu seratonina u dovoljnoj mjeri. Razumijem da si duboko razočaran kupnjom novog pojačala. I da žališ što u času kupnje nisi stvari vidio kako ih vidiš danas. Ja ti stoga želim da nađeš svoj mir u onome što imaš od Hi-Fi opreme, i to danas, ne sutra. Ovo danas što živimo i jesmo jest onaj ili ovaj trenutak u kojemu se nešto stvara i događa. Sutra možda nećemo dočekati, a jučer je bilo i prošlo.

Što je uopće zvuk? Zvuk je gibanje valova, neka vrsta rezoniranja s onim medijem kroz koji prolazi. Mjuza, bilo uživo ili preko zvučnika, prolazi kroz nas i pobuđuje simpatične ili nesimpatične vibracije. Kada su te vibracije ugođene s našim ćelijama, tada osjećamo puninu dojma, to su oni rijetki trenutci kojih se svi mi možemo prisjetiti kada smo osjetili veliko zadovoljstvo i mir slušajući neki komad (a koji uopće ne mora biti klasična glazba). Jasno je da cjelokupna glazba i svi pravci imaju svoju publiku, pa bile to i cajke. Ako čovjek osjeća zadovoljstvo slušajući cajke, krajnji učinak uživanja u mjuzi je istovjetan slušanju najvećih remek djela klasične glazbe (iako mi to možda ne želimo priznati). Izjava da audiofili moraju slušati (samo) klasičnu glazbu je meni odbojna, opet neka vrsta elitizma ili isključivosti. Elitizam bilo koje vrste mi je krajnje odbojan.

Da se vratim na nađe tijelo. Već sam ti ovo napisao, ponovit ću. Poput dobre antene, tako i naše stanice tijela primaju dobre i loše vibracije, a čuo si sigurno za one eksperimente s kristalima leda kojima kada se puštaju Bach ili Mozart, tada rade savršeno pravilne kristalne strukture - na heavy metal one dezinegriraju i postaju kaotične. Slično je u nekoj mjeri i s našim stanicama, one se ne moraju nužno smrznuti da bi primile informaciju zvuka i sadržaja. Uostalom, valjda više od 70% našeg tijela čini voda! Jasno je da dobra glazba ima lječilišnu ulogu i blagodat je i za mozak i cijelokupno tijelo.

Za kraj, da vratim na tvoju priču o kupnji novog pojačala. Što reći? Nismo mi danas ništa pametniji, nešto mudriji možda jesmo, samo kome i koliko to od nas samih išta uopće znači. To je poput priče o Carevom novom ruhu – svi mu se živi dive, a samo dvojac uspije kriknuti u sav glas da se radi o čistoj prevari. Carevo novo ruho je danas opet u modi, i to u bilo kojem obliku... Dojma sam da je današnjoj Hi-Fi industriji važnije ruho, tj. kako im uređaji izgledaju (često je to čisti kič), zvuk nije na prvom mjestu.

Pozdrav do idućeg puta!