AUDIO ANTOLOGIJA
vol. 10

uvodna riječ urednika: tekstovi koje sam nazvao 'Audio antologija' nastali su kao rezultat dopisivanja dvojice dugogodišnjih audiofila i prijatelja. Njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti, a objavljujem pisma samo jedne strane. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao njegovu autentičnost. Tekstovi su bezvremenski i svevremenski, duhoviti, iskreni, poučni, autentični i - antologijski. Uvjeren sam da ćete uživati čitajujući ih! Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu nužno i stavovi redakcije.

Ciao prijatelju,

čovjek može imati nekakav "idealan zvuk" u glavi ili ideju kako bi vlastiti sistem trebao zvučati u nekakvim idealnim okolnostima, ali svjestan sam da uvijek postoje stotine drugih uređaja koje nisam nikada slušao...

Vjerojatno je to moja čista pretenzija, ali ja sam uvjeren da znam što je to (za mene) dobar (vrhunski) zvuk i da mi tuđa slušna iskustva skoro i ne trebaju. Vrlo naduto mišljenje o samome sebi, pogotovo za osobu koja o sebi ne misli nešto posebno. Često se pitam odakle mi takvo uvjerenje? Međutim, ti i ja smo imali mogućnosti zajedno potvrditi da moje uho čuje dosta dobro, a ako ništa drugo - da čuje ono što nedostaje zvuku mog sustava. I upravo na tom tragu sam u zadnje vrijeme bivao sve nezadovoljniji s donjim dijelom frekvencijskog spektra (uočavajući plitkost i nedefiniranost bas područja). Ono što me bunilo jest činjenica da takvo stanje nije bilo sa svim izvorima zvuka (tuner je često radio vrlo dobro!), a pogotovo ne sa svim CD-ovima ili pločama.

Da skratim, sada je već par dana da su mi zvučnici u sasvim drugom položaju i mogu ti potvrditi svoje prve dojmove. Naravno, uvijek postoji faktor "novog zvuka", ali vjeruj mi da pokušavam selektivno i kritički sagledati zvuk, tj. odvojiti stvarnost od impresije (Sizifov posao!). Zvuk vlastitog sustava se skockao u svim domenama, od visokih i baseva do zraka oko izvođača. Sve skupa zvuči vrlo dobro. što se tiče donjeg spektra, jednostavno nema nikakve potrebe za subom ili sličnim stvarima, moji zvučnici idu jako duboko i to čine skoro posve precizno.

Nadam se da ćeš u petak imati vremena baciti uho na novi zvuk mog starog sustava. Upravo tvoj dojam me jako interesira! Posve sam siguran da i ti imaš uho i mislim da je to rijedak dar, baš kao što su rijetki ljudi koji mogu biti sommelieri. Naravno, nema tu nikakve zasluge ili pameti, to nam Bog daje ili ne daje.

... PAR DANA KASNIJE...

Ciao,

hvala ti na trudu! Sasvim sigurno mi pomažeš, jer čuti promjene u vlastitom sistemu (i vlastitoj prostoriji) mi je značajnije nego da poslušam deset tuđih sistema.

I da, u pravu si - previše sam fiksiran na zvuk iz dva razloga: imam viška vremena u životu, a muzika mi je najbitnija stvar. što je zvuk bolji, ja više uživam. Ali i to nije samo to, ima tu i glupo površne ljudske osobine traženja nečega što u stvarnosti ne postoji (ili možda i postoji, ali bi koštalo desetke tisuća eura), a i da postoji - pitam se koliko bih dugo bio zadovoljan?!

Vjerojatno tu ima i bijega od stvarnosti i vjerojatno još štošta... Međutim, tješim se da mi to sve čini slušanje muzike zabavnijim, a uza sve te promjene (zamjene, lutanja, traganja, preštekavanja, preslušavanja...) uspijevam poslušati i puno veću količinu ploča. Uvjeren sam da ne bih slušao toliko raznovrsne glazbe da nisam u konstantnoj potrazi za idealnim zvukom...

Imam namjeru isprobati i neke zvučničke kabele, tj. namjeravam skinuti sav sistem i postaviti ga u sredinu sobe kako bih uopće mogao spojiti bilo koji komercijalni kabel jer me već dugo kopka ta ogromna dužina kabela koje imam (sveukupno 22 metra!) i želim si to pitanje skinuti s dnevnog reda.

... PAR DANA KASNIJE...

Zdravo,

sinoć sam odvojio dobrih 2 sata da uhvatim koliko-toliko objektivna saznanja u vezi razlika i sličnosti dvaju strujnih kabela.

Već podosta istreniran u toj "aktivnosti" (koji put me sram samoga sebe), pristupio sam dvojako slušanju zvuka i muzike: prvo s lijevim uhom (mozgom) u smislu: kako bih želio da uređaj svira (subjektivni dio), i drugo s desnim uhom (mozgom) u smislu: kako to stvarno zvuči, neovisno o tome da li mi se sviđa ili ne.

Najkonciznije rečeno, zaključak je sljedeći: karakteristike tih strujnih kabela su sasvim različite! Moj kabel je tamniji, mekaniji, pokriva dublje baseve. Kabel tvog prijatelja (podsjeti me koja je marka) ne pokriva te baseve, tj. naprosto ih nema - plići su, ali i čvršći... Međutim, srednji i visoki tonovi, pogotovo transparentnost i zrak oko instrumenata i pjevača, su puno izraženiji, zvučna slika je prirodnija i lakša za uočiti detalje. U nekim "postocima" promjena je u količini sasvim ista, tj. koliko moj kabel pridonosi i otkriva donje frekvencije, toliko onaj drugi to radi u srednjim i višim frekvencijama.

Za pretpostaviti je da će u nekom sistemu s velikim zvučnicima kabel tvojeg prijatelja svirati bolje i realnije. Skoro sasvim sam siguran da kada bi imao "velike" zvučnike da bih jučer "okinuo" kako to dobro svira.

Probu sam izvršio i na pojačalu i na CD playeru, ali i na radio prijenosu (ne na radio uređaju već na drugačijem izvoru zvuka) tijekom izvedbe Mahlerove 3. simfonje. Iako, razlike su bile nejednako uočljive ovisno o izvoru zvuka: na CD-u puno izraženije, na već ionako transparentnijem radiju nešto manje u smislu da je moj kabel manje spuštao baseve, ali je bio otvoreniji u srednjima, a kabel tvojeg frenda nije toliko umanjivao baseve ali je manje utjecao i na srednje što samo pokazuje koliko je CD reproduktor inferiorniji od "pukog" radija, intanto i tu se dešavalo slično samo u manjoj mjeri.

S ionako relativno problematičnim donjim spektrom prisiljen sam posjedovati moj kabel, iako bih u suštini itekako želio imati i te srednje tonove koji su s drugim kabelom nevjerojatno prozirni i precizni.

I evo nas opet na samom početku... Tu nešto dobiješ pod cijenu da tamo nešto izgubiš, stoga se nikako ne može upotrijebiti pojam biranja. Ako moja pretpostavka s "velikim" zvučnicima nije kriva, a čini mi se da nije, idealno bi bilo promijeniti zvučnike... I mačka opet trči u krug ganjajući svoj rep!