AUDIO ANTOLOGIJA
vol. 9

uvodna riječ urednika: tekstovi koje sam nazvao 'Audio antologija' nastali su kao rezultat dopisivanja dvojice dugogodišnjih audiofila i prijatelja. Njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti, a objavljujem pisma samo jedne strane. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao njegovu autentičnost. Tekstovi su bezvremenski i svevremenski, duhoviti, iskreni, poučni, autentični i - antologijski. Uvjeren sam da ćete uživati čitajujući ih! Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu nužno i stavovi redakcije.

Bok prijatelju!

Nakon dosta vremena, konačno mogu reći da doma imam zvuk dostojan tog imena. Da zaobiđemo trenutačnu konstelaciju Sagitariusa s Plutonom i utjecaj mjesečevih mjena na morske talase, došao sam do zaključka da mi je sistem: METEOROPAT! Taj zaključak nema veze s mojim trenutačnim raspoloženjem ili s mojom (ludom) glavom. Ponekad svira dobro, ponekad lošije, a ponekad izvrsno. Jednostavno, to je tako, poput Mercedesa koji najčešće radi na samo dva cilindra, koji put na tri, a rijeđe na sva četiri.

Sjedim (za promjenu!) i slušam muziku. Slušam ECM snimku na kojoj se nalazi Anouar Brahem, ovo je jako dobra snimka, a i muzika je čarobna. Zvuk je doslovce divan!

Nemam pojma koji je tome razlog, ali siguran sam da male zvučničke kutije zvuče prirodnije od velikih. Čini mi se da je našoj zvučnoj percepciji bitniji srednji i viši opseg zvukova od donjeg i da je ovaj potonji u drugom planu. I da je lakše dobiti koliko-toliko ispravne duboke tonove od srednjih ili viših. Međutim, ima dosta snimki na kojima srednji/niži bas izlazi samo ako se pojača zvuk, to pripisujem prvenstveno vrsti snimke (navedena problematika nema veze s kvalitetom snimke, u 90% slučajeva uzrok ovog problema leži u nesposobnosti konkretnih zvučnika da sve što je na snimci iznesu jednako na svim razinama glasnoće - opa.ur.), ali i činjenici da je moj prostor stvarno ogroman. U nekakvoj glupoj i površnoj teoriji, često puta mislim da bi nekakav sub upotpunio upravo te srednje/niže frekvencije (kvalitetan - da izbjegnem termin high-end - subwoofer će kvalitetnom sustavu donijeti mnogo različitih stvari a ne samo dublji bas, neke od tih stvari su: dublji i širi stage, više detalja, više zraka i svježine, dublji i voluminozniji bas itd - opa.ur.). One sasvim donje frekvencije, a koje ne postoje u 99% muzike (osim u orguljama i kod nekih modernih snimki), mi nimalo i nikada ne nedostaju.

Točno pamtim jednu od Serblinovih izjava, a ona je bila: "Na neki način uvijek nam nedostaje basa, a kada uspijemo dobijemo te donje frekvencije - onda nam ih je previše". Čini mi se da je u pravu i da je puno prirodnije biti iznad crte mogućega i pustiti da mozak/percepcija učini taj pomak.

Hvala Bogu, ja sam s zadovoljan s većinom snimaka koje imam ili koje slušam na radiju. Osim znatiželje, nemam potrebu za nekim korijenitim promjenama. Iako bih želio "udaviti" vlastitog crva sumnje, a da stanujem u Zg - već odavno bih to obavio.

Par dana kasnije...

Bok kompa!

Mislim da mali zvučnici rade više kao točkasti izvor zvuka, lakše ih je kontrolirati i dovesti u red. Osim toga, kutija je manja i daleko kruća, a to jasno utječe i na distorzije u zvuku, ako gledamo veliku ili malu kutiju.

"Less is more" je parola koja se provlači kroz interview sa Serblinom, a govori da se europska kultura slušanja glazbe i načina života bazira na malim stvarima i malim zadovoljstvima. Amerika kaže - što veće to bolje.

Kvaniteta ili kvaliteta? Ja uopće ne dvojim. Oduvijek mi je draža bila kvaliteta nego kvaniteta. Imati jedno i drugo u istom zvučniku (ili nekom audio proizvodu) je jako zahtjevno i skupo i glupo.

Moj prijatelj Neno prodaje svu svoju hi-fi aparaturu, nema od nečega živjeti, a invalidska milostinja mu nije dovoljna za to. Kaže da ga zovu na oglas budale koje traže da im on opiše kako svira njihov sistem. Kada netko od njih dođe, oni bi odmah da svira i malo iskričavije, ali ujedno i tamnije, baš onako kako su oni zamislili, a to je često puta idiotarija od glave do repa.

Imati ujedno slatko i slano, noć i dan, hladno i toplo - to baš ne ide zajedno. Spajanjem hladnog i toplog nastaje mlako. A da li mi želimo mlaku glazbu? Ta neodlučnost ide i korak dalje na način da se čovjek u životu ne može odlučiti oko puno banalnijih stvari. Stvari su u životu jako jednostavne, samo ih mi toliko uvijemo u razne obloge, da ne kažem kože, da se od prvotne misli ne vidi ni traga od osnovne ideje.

Međutim, par puta sam čitao da su takve kušnje nama dane "na poklon" gotovo dan i svaki trenutak. Čovjek u današnjem svijetu stalno mora birati, od paste za zube pa do izbora najboljeg zvučnika i ostalih komponenti. I u čemu je tu tragedija,? Tragedija je da često puta od balvana ne vidimo šumu. Balvani su u ovom slučaju isjeckani visoki ili isjeckani duboki, a šuma je sveukupnost onog doživljaja koji izvire iz cijele te priče. Jasno da je to sve jednostavno za reći, a teško za primijeniti.

Par dana kasnije...

Bok prijatelju,

čitao sam na internetu o jednom zvučniku koji je bez suba svirao užasno (osim u vrlo maloj prostoriji), a sa subom su se stvari TOTALO promijenile. U istom članku se spominje i zvučnik za koji sam ti rekao da je ponajbolje što sam ikada čuo, a to je Quad 63. Čitajući (samo površno jer tu ima previše materijala) tekstove o subu marke REL, a o kojima nisam nikada ništa čuo budući da nemam nikakva iskustva sa subovima, polako mi je bilo jasno ono što ti pokušavam nespretno reći u vezi "pomanjkanja ovoga-ili-onoga". Moj trenutni zvučnik ne samo da ima bas, nego ima predivan, točan, nevjerojatno dubok i precizan bas za svoje dimenzije. Međutim, moja je prostorija ogromna i pogotovo visoka, a ono što mi ponekad na nekim snimkama fali nije taj krajnji bas, to ni ne tražim, a ono što očekujem i priželjkujem - i duboko sam uvjeren da se to može desiti - je "energizacija" cjelokupnog zvučnog spektra poradi lakoće kojom subovi izbacuju srednji/donji spektar i to na tišim nivoima slušanja. Ne očekujem da usput čujem i muhu koja leti u sobi, taj "tiši" nivo je ipak dosta glasan ali ne prelazi u bombardiranje zvukom. Na nekim snimkama, a zapravo ih ima dosta, da bi cijeli zvučni spektar izašao van s onim što je na snimci, potrebno je podebljati glasnoću na pojačalu, jer se te stvari na nižim glasnoćama ne čuju.

Moje trenutno francusko pojačalo je divno, s njime je dobro to da te samo od sebe tjera da pojačaš, a nikada nema dostorzije - zvuk ostaje potpuno homogen (istovremeno i prekrasno analitičan i uravnotežen), jedino što osjećaš da bi sub u ovoj mojoj konfiguraciji legao dobro.

A propos Quad 63, moj bivši susjed je još u ono doba radio na dorađivanju i poboljšanju jedinog spektra koji ti divni zvučnici nisu pokrivali, a to je - naravno - bas. Sjećam se da je znatno mijenjao konfiguraciju površine zvučnika, a bio je dodao i nekakvu panel ploču veličine cijelog zvučnika koja se otvarala nad istim. Na te zvučnike je bio spojio neko pojačalo veličine kutije za cipele, a koje je imalo snagu svega 7-8 wati! A zvuk je bio nešto najbolje što sam ikada u životu čuo.