AUDIO ANTOLOGIJA
vol. 2

Dragi moj kompa,

jednom davno, bilo je to u Ateni kod prijatelja, vidio sam jedan prekrasan film, bajku za djecu i odrasle, zvao se "Beskrajna priča", tj. "Neverending Story" ili tako nekako? Od tada do danas nisam uspio pronaći taj film i budući da sam siguran u tvoje filmofilske horizonte, ako imaš kakva saznanja, javi mi - učiniti ćeš mi ono najbitnije što prijatelj može učiniti prijatelju - vratit ćeš mi smješak koji lebdi samo oko usana djetinjstva, a ono je, što se mene tiče, poodavno prošlo.

Evo konačno, nakon punih tjedan dana tuberkuloznih 37.2, STVARNO - lakše se diše... Ako se "ovo" može nazvati disanjem. Potpunom ovisniku o muzici je naravno prva misao bila da upali hi-fi uređaj, ali niti imam dovoljno snage, niti sam psihički dovoljno stabiliziran (a kada jesam!?) da učinim sve one male, ali bitne obredne pripreme bez kojih "lisica neće imati nikakvo zadovoljstvo"... Budući da znam kako rituali idu, nije mi niti palo na pamet pokušati. A da me mami, mami me...

Naime, tako je lako fulati put, tako je lako otpuhnuti prah čarolije, da je puno, puno bolje uopće niti ne započeti, ukoliko barem osnovni uvjeti ("osnovni uvjeti", he he) nisu spremni. Netko tako fula i cijeli život. Prečesto se bojim da i ja spadam u "te", iako sam u svojih 48 godina proživio - bez ikakve primisli samohvale ili sličnog - doslovce dva ljudska života. Ja uostalom nemam veze s tim.

Međutim, količina je rijetko kada sinonim za kvalitetu tako da ova konstatacija baš i nema nekakvu vrijednost. Da skratim: umjesto slušanja, sjetio sam se Deanove priče o Hi-Fi Dnevniku. Taj Dnevnik me, neovisno o momentalnim i inim stanjima, doslovce oduševio! Još možda ljepše i točnije rečeno: duboko obradovao i vrlo često iskreno i nasmijao! Priznajem, nisam očekivao toliko duha, naprotiv - očekivao sam jedan niz enumeriranja marki, modela, brojeva, temperatura, podsjećanja na neka prošla (i kao takva "divna") vremena, konotacija, vibracija, elem... Cijela hi-fi priča je podignuta na jedan sasvim drugačiji, toliko širi i sveobuhvatniji nivo: skidam kapu!

Naravno da je problematika zvuka dvojaka. Ona jest prvenstveno tehnička u smislu što, kako, gdje i zašto, što s čim, kada i u kojoj mjeri, pošto? Ali u cijeloj je priči itekao važna i ona druga, "subjektiva" komponenta - što je to uopće dobar zvuk, da li to postoji malo više unutar ili van glave, kakve veze ima srce s tim, tjelesna i kulturološka temperatura, moda, frustracija, podsvijest, trenutak (ne)Civilizacije, blaziranost, falusoidno cuclanje razmaženog djetinjstva, potreba za "momentalnim doživljajem tipa svršavanjem" bez ikakvog napora, povratak u Majčinu utrobu…

Ljudi koji nešto žele saopćiti uglavnom traže (mnogi i pronalaze, ali najveći dio je - ništa) najprikladnije i najoriginalnije oblike. Kao i uvijek - odgovor stoji ispred očiju - ali, samo za one rijetke koji to vide. A Dean spada u te. Jer je preko jedne (samo nama bitne) posve trivijalne teme u stvari zaronio direktno u Literaturu. Ja godinama razmišljam kako, ovo mi nije palo ni na kraj pameti...

Činjenica je, s onkraj svih mogućih i nemogućih, postojećih i budućih modela uređaja, da "savršen zvuk" stvarno postoji... Uostalom i ti i ja smo se u sve ove godine u to uvjerili. Međutim, baš kao što toliko točno kažeš i citiraš - radi se samo o pojedinim trenucima i često puta uopće nisu bili ovisni o količini napora, love, želja itd, već samo o magičnom trenutku, minuti, danu, po koji put i mjesecu, pa čak i godini, jer i to se znalo događati - cijela godina sreće i zadovoljstva zvukom! Ali, onda bi čarolija nestala, tko zna zašto, kako, kamo, gdje i valjalo je početi priču ravno iz početka. A to je upravo život i ono "malo" što o njemu možemo shvatiti.

Inače, hvala ti na fotkama sa sajma! Zvučnici izgledaju fino, a pojačalo poput nekakvog vanzemaljca, tj. komadića svemirskog broda... Fotka preampa je mutna, tako da pravog dojma nemam... Ali mi fali i fotka mašine za pranje suđa - pardon! - ploča. Volio bih vidjeti tu spravicu!

A propos "pranja ploča", koristim priliku da ti ukratko ispričam sljedeće: moj iskreno dragi i dugogodišnji prijatelj Fred (danas ima 75 godina) s kojim se intenzivno družim od svoje 19. godine, tj. skoro 30 godina, je – elem - vrhunski ljubitelj i poznavatelj đeza (po tom pitanju smo se i zbližili prilikom jedne davne emisije na Radiju koju smo zajedno odradili) i naravno, pogotovo u ono doba, jedan od rijetkih sretnih vlasnika možda "samo" dvjestotinjak ploča na 33 okretaja, ali tako probranih izvođača i koncerata da ti pamet stane... Sjećam se daklem te zgode (bolje rečeno nezgode) kao da sam je pročitao u nekoj knjizi ili pak vidio na filmu. Fred ti ima suprugu Dragicu... Budući da smo vrlo intenzivno slušali sve te plejke i to u razno-raznim "đezerskim" stanjima, pa bi se tu prolila i koja boca vina, palo bi i ponešto pepela, koji put i cijeli čik... Vraćajući se zajedno iz grada jedno davno sunčano popodne, ulazimo u stan i imamo što vidjeti: od stola u kuhinji, preko stola u dnevnom pa do stola na balkonu (vani je pržilo sunce) bezbroj poslaganih LP ploča bez omotnica, onako poput crnih bodlja u oko, cijede se, pomalo još i pušu od tople (vjerojatno vrele..) vode. Dragica je, u najnaivnijoj i najboljoj mogućoj namjeri, dok nas nije bilo, pomislila da bi bilo vrlo dobro i korisno da jednostavno sve plejke opere, baš kao što je i inače prala tanjire, čaše... Jedina sreća u svemu je što nije imala Vima (u ono doba tekući nije niti postojao, stoga možeš zamisliti...), a tople vode joj je ponestalo iza Duke Elingtona, tj. negdje nakon dvadesete ploče... Tako da na koncu-konca, osim prvih par plejki koje su bile doslovce TOTALNO spaljene, ostatak je preživio i fala Bogu još smo puno, puno godina sve to skupa slušali. Toliko o pranju ploča.

Još sam ti poslao i par sličica uređaja koje nisi vidio jer sam ih momentalno, u fazi uključivanja/isključivanja/uključivanja novih kabela, maknuo... Kazetar koji imam na žalost nije nešto posebno, iako radi sasvim korektno. Užasno mi je žao što sam bio previše oprezan tamo krajem 1990-ih na najavu da Nakamichi prestaje s postojanjem (i dan-danas mi to ne ide u glavu osim pod šifru: sve što je stvarno kvalitetno je osuđeno na financijsku propast, iako za masu drugih firmi to nije tako, elem za LEGENDU od Nakamichia mi je žao), ja sam odustao od kupnje novog-novcatog (koji kreten!) modela 3 ili 4. SVI Nakamichiji su bili izuzetni... I eto ostao sam s masu kazeta (meni jako dragog medija) i vrlo prosječnim kazetarom... "Chi non rizicha non rozicha" u fiumanskom dijalektu...

Međutim, a propos tunera, ona fotka NAD modela 412 kojeg je još preradio Jelavić, moj bivši i sadašnji susjed kao i moj bivši i bivši prijatelj (tip stvarno nije normalan, šteta jer ima puno hi-fi talenta i nadnaravno uho...), elem mogu ti reći da je zvuk ovog tunera nešto stvarno posebno dobro. Istina, tvoj tuner je svjetski brand, a još ima i ručno traženje stanica što mi ovdje strašno fali, elem - uopće ne sumnjam u kvalitetu zvuka i stvarno bih volio čuti ZG 3 iako oni imaju najstariju elektroniku za prijenos informacija.

Možda sam malo pretjerao s fotkama svojih zvučnika, ali kada cura ima takav stas, takve obline (na basu prošireno kučište od ružinog drveta iz Brazila...) radi ponešto veće dimenzije bas membrane i sve ostalo...), pojam pretjerivanja je suvišan... Daklem, budimo barem na trenutak prizemni - da netko tj. bilo tko čuje, pročita neku budalu koja opisuje i spaja dimenziju žene s pišljivim muzičkim zvučnicima - odmah bi pomislio (donekle s pravom) da "tip nije normalan".

I više je nego sigurno da sam si totalno zakomplicirao život odabravši sadašnje zvučnike umjesto npr. B&W 801 Matrix (jesu li se tako zvali?) ili stari radijatori Quad 64. Međutim, tu PADAMO SVI - muškarci, žene, često puta i djeca (ali jedino ona ne uvijek) - izgled mojih zvučnika je nešto poput starinskih fotoaparata iza kojih bi fotograf stajao pognut, prebačene guste i nepropusne tkanine preko glave prilikom snimanja... Pa to elegantno proširenje drveta radi nijansu veće bas membrane, stalci koji se mogu idealno regulirati po svojoj visini, elem - ljubav je pukla na prvi pogled. I kako to UVIJEK biva u životu, prvi filing je najtočniji i stoga ljubav traje i dan danas, nakon dobranih 15 ako ne i više godina! Samo u sadašnjim zvučnicima sam osjetio i vidio spoj dviju totalno različitih dimenzija - plastičnosti izgleda i nadnaravne elektroakustične dimenzije. Međutim, ponavljam ti- pronaći pravo, iole pravo pojačalo za moje zvučnike, osim naravno ako ti iz džepa ne viri desetak hiljada maraka (tj. danas eura, a i tada!) je vrlo komplicirana stvar. Stoga, ova "njemačka tehnologija koja se radi u Kini" (kako od samog početka predstavljaju firmu Vincent), za PUKIH I PIŠLJIVIH 2000 DEM, predpojačalo i pojačalo je bila prava premija! Da Quadovi 64 nisu bili tako veliki, tj. da mi nije negdje bila fiks ideja da u prostor ne smijem ubaciti ništa veće od monitora, danas bih bez sumnje imao duži staž u dobrom zvuku s malom, sičušnom kutijicom od Quad lampaškog pojačala snage 8 ili 10W! Ovako 80W u A klasi ili 100 u "AB" (?) isijavaju takvu nemoguću vrućinu da preko ljetnih dana i klima nije dovoljna da se stvari uokvire u nekakvu normalu. Istina, zimi dobro dođe...

I želim ti reći da su zasigurno stari (vintage) uređaji interesantni, često su neki i bolji od današnjih, međutim, moja opaska je ipak i na žalost točna: naime, cijeli taj izmišljeni i falš pojam "vintagea"je vrijedio za ono doba... Danas pronaći, kupiti (i masno platiti) uređaj star 20, 30 ili više godina sa svim mogućim i nemogućim dijelovima koje moraš zamijeniti - MORAŠ jer taman da je i stajao u ormaru... Kratko rečeno, to je samo jedna dubokoumna zamka za jadne, naivne (u smislu dobronamjerne) hifiste u povojima. Primjer tvojeg tunera nije adekvatan, jer se elektronika jednog tunera i nije imala bogzna što puno pokvariti, ali - zamisli pojačala i zamisli membrane zvučnika koji su toliko stari. Nema šanse! Uostalom i sam taj doslovce izmišljeni pojam vintagea mi je samo prosti i puki primjer cijelog onog subjektivnog dijela naše voljene priče, drugim riječima marketinga, tržišta i svih ostalih dosjetki kroz koje su nam IZVUKLI straobalnu lovu za sve u svemu - NIŠTA. Ništa, ne jer ti uređaji nisu dobri, već stoga što nakon svih para i napora, umnih saznanja i čitanja, ostaje i preostaje - upravo kao i u samom životu - faktor "sreće" tj. u ovoj priči kompatibilnost ili ne. A ona je rijetka i ne ovisi o parama!

A da je ta prošlost bila itekako normalnija i kvalitetnija i to u svim segmentima pa i u elektronici - tu nema dvojbe. Ali ja ne žalim za tom prošlošću tj. ne plačem nad činjenicom da je više nema iako mi beskrajno nedostaje. Međutim, sva "prošla vremena" su uglavnom bila bolja... Što god to značilo. Sjeti se samo priče naših starijih kada smo bili mala djeca... I oni su neprestano naglabali o "boljim prošlim vremenima"... Jedina razlika je što su objektivno naša prošla vremena stvarno bila puno kvalitetnija, a njihov problem je u ono doba bio što su se teško privikavali na promjene, međutim te promjene nisu bile nimalo loše - naprotiv.

Unaprijed ti hvala za pre-pre. Bateriju kupujem sutra. Istina nisam očekivao baš takve cijene, ali hajmo vidjeti i čuti kako zvuči. Ja imam jedan doslovce predhistorijski pre-pre, pa ako ništa drugo možemo usporediti. Da li si u mogućnosti da mi taj pre-pre pustiš na par dana ili se on mora s tobom vratiti u središnjicu?

Lijepo te pozdravljam i do skorog viđenja!