AUDIO ANTOLOGIJA
vol. 7

uvodna riječ urednika: članci pod nazivom "Audio antologija" su nastali kao rezultat dopisivanja dvojice dugogodišnjih audiofila i prijatelja. Njihova imena ću ostaviti van dosega javnosti, a objavljujem pisma samo jedne strane. Pojedina imena i nazive sam editirao, ostatak teksta nisam dirao kako bih sačuvao njegovu autentičnost. Tekstovi su bezvremenski i svevremenski, duhoviti, iskreni, poučni, autentični i - antologijski. Uvjeren sam da ćete uživati čitajujući ih! Uz napomenu da ovdje izneseni stavovi nisu nužno i stavovi redakcije.

Dragi Prijatelju zdravo,

ova je godina bila jedna od težih u zadnje vrijeme. I čini mi se da će sljedeća biti još teža za veći broj ljudi negoli u ovom trenutku u kojem nam se već čini da je ISUVIŠE jadnih, prevarenih, isuviše očiglednih nepravda, silovanja zdravog razuma, uništavanja osnovne kulture. Pobjeđuje primitivnost, a zemlje vode bivši šoferi kamiona, taksija, picajola... KAOS!

Pokušavam rezimirati nedavnu prošlost i godinu koja nas očekuje. I zato me ne čudi najduhovitiji SMS koji sam primio prilikom ovih blagdana od drage profesorice klavira iz Grčke, a koji glasi: "MERRY CRISIS AND HAPPY NEW FEAR!"

S ovim riječima bih ti zaželio, (ne znam kako, ali uvijek je sve moguće) bolju ili u najgorem slučaju - istu, ali novu godinu, da se što češće vidimo i da komuniciramo tako lijepo kao tijekom ove, sada već pokojne 2008.

Baj!

... par dana kasnije...

Dragi prijatelju,

hvala Bogu, fešte su iza nas! Nove godine, Božići, Pravoslavni Božići - sve je gotovo. Preživjeli smo i ove fešte. Zašto "preživjeli"? Zato što tu više nema iskrenosti. Nekada, kada su ljudi teže radili tokom cijele godine, nekada kada su ljudi itekako iskrenije vjerovali u rođenje Krista, nekada kada je 31.12. značio nekakav NOVI početak i novu Nadu, SVE je to daleko iza nas, ižvakano, probavljeno, ispovraćano over dozama konzumizma, pretjeranog materijalnog blagostanja - sve je to daleka prošlost.

A što je sadašnjost? Pa upravo ta praznina, nevjera u išta drugo (a kamoli u Isusa, Muhameda, Mojsiju...) doli boljeg svršavanja, boljeg zvuka, boljeg žderanja, boljeg zajeba i prevare bližnjeg svoga. I otud ta mučnina koju osjećaju podjednako vjernici, nevjernici, bogati, siromašni - svi odreda.

Posljednjih par dana je izuzetno hladno, a u Rijeci vlada neobično kristalna jasnoća sunca. Sunce je posebno lijepo u decembru i siječnju. Da li je zrak čišći, prozirniji... Nemam pojma u čemu je stvar, ali od ranih jutarnjih sati ta svjetlost plijeni svojom svjetlošću i različitošću baš kao da si u hi-fi sistemu promijenio nekakav detalj poput kabela ili nije bitno čega i sve je i dalje isto samo puno bolje.

See you!

... par dana kasnije...

Dragi moj kompa,

nije me ništa iznerviralo, naprotiv! Što se zvuka tiče, odavno sam primijetio da se radi o subjektivnom i osobnom dojmu. Često sam se pitao zašto se u grupnim slušanjima "referentnih" sistema toliko razlikujemo u zaključku. Na to pitanje nisam do danas uspio naći odgovor. Međutim, svatko ima pravo na svoje (p)reference. Nema tu ljutnje ili vrijeđanja. Čovjek bi morao biti idiot kada bi prijatelju zamjerio što on više voli cicate, a ovaj drugi voli guzate ili ako netko više voli jednu vrstu muzike, a drugu uopće ne voli. Ukusi se ne diskutiraju, jer boje i obline nemaju objektivne ili ikakve druge zadane okvire. Osim vlastitih preferencija ne postoji ništa drugo što bi se moglo uzeti kao referenca.

Što se reprodukcije zvuka tiče, tu ipak postoje određene zadate dimenzije poput kvaliteta-kvantiteta basa, kvaliteta-kvantiteta srednjih, visokih, dubina zvučne slike... I za svaki uređaj se može reći: ovdje mi fali malo niskih, ali vidi kako divni srednji ili visoki, koja dubina zvučne scene ili suprotno i mislim da nam je to svima čujno, a da li se dotični zbir tih pojedinih dijelova koji čine kompletnu strukturu zvuka nekog sistema nekome sviđa, manje ili možda uopće to ostaje na nivou slobode osobnog zaključka i ukusa.

Nedavno sam bio u prilici u okolici Rijeke poslušati jedan po cijeni i po markama zbilja high-end sistem. Bilo je tu divnih visokih, vrlo realnih srednjih, na trenutke i vrlo kvalitetnih niskih. I nisam imao nijednu primjedbu gledajući sve te mnogobrojne segmente pojedinačno. Jedino što mi se sveukupni dojam zvuka nije sviđao, ne jer je bio loš - naprotiv, zvuk je bio odličan, samo što nije bio meni po čefu.

Niti moji prijašnji sistemi nisu bili ono što sam tada podsvjesno očekivao. Danas to više nije tako. Ok, danas nisam potpuno zadovoljan - jer ta kategorija je nepostojeća i nemoguća - ali danas s većim mirom i guštom slušam veći dio svoje diskoteke. S druge strane, istina je i da neki CD-ovi više ne zvuče tako dobro kako su zvučali u bivšim kombinacijama... Ali tu ulazimo u problematiku kvalitete snimaka.

Ne znam da li sam ti rekao - od svih medija koje doma imam, većinu vremena slušam NAD tuner, taj izvor zvuka mi je daleko najkvalitetniji. Taj tuner je prije 20 godina bio "BestBuy", još u ono doba ga je moj susjed modificirao skinuvši neke strujne dijelove i dodavši kvalitetne spojeve za interkonekt. Problematična mi je kvalitetnija antena, ali izgleda da ću i to riješiti s jednim novim susjedom inženjerom koji po cijele dane sluša radio i već je na krov montirao specijalnu antenu, samo što se još na nju nismo spojili.

Pozdrav!

... par dana kasnije...

Ciao!

Vraćajući se u Rijeku 1979., poklonio sam jednom prijatelju svoju kompletnu fonoteku vinila. Tada nisam slušao kasete, a CD-a nije bilo. A ponijeti, tj. prenijeti 600 LP ploča nije bilo moguće. Sjećam se i uređaja na kojem sam slušao vinile - izgledao je poput malog kovčega s ugrađena dva ugrađena zvučnika, spojila bi se žićica koja je igrala ulogu zvučničkih kabela, sve bi se uključilo u struju - i to bi bilo to! Ali koja je to bila uživancija! Ma kakav stereo - jedan bi zvučnik stajao na polici, a drugi na podu. Taj kompletan hi-fi sustav je bio u jednom kovčegu koji bih poput kofera ponio sa sobom na neki tulum. Svatko bi na tulum donio svoje ploče koje je tada slušao, a napominjem da se dobar dio tih fešta sastojao od pomnog (ne površnog!) slušanja muzike. Ne sjećam se uopće kakav je bio zvuk tog "hi-fi sustava", ali se sjećam da je bilo i više nego dovoljno za TOTALNI gušt.

Bili su tu i koncerti, svaki petak smo imali besplatni ulaz u gradski Kulturni dom, tamo smo sretali najpoznatije đezere koji su tada bili u điru. Osobno sam upoznao, napio se (ili nešto drugo) s masom ljudi koji su danas živuće legende. Obavezno bi u tim prilikama pala i svirka-improvizacija koja bi trajala do 1-2 ujutro... To je za ono doba bilo kao danas klincima 7-8 ujutro.

Virus dobrog zvuka me uhvatio naknadno, vjerojatno kod nekoga u podrumu u Rijeci... Tada smo slušali muziku i družili se uglavnom po podrumima, rijetko tko je imao svoju sobu ili stan. I kada gledam s ove perspektive - nije mi žao, jer me hi-fi i danas zabavlja i zaokuplja, ali mi je žao koncerata, to je jedina stvar na kojoj ti zavidim budući da se u Zagebu događaju divne stvari po tom pitanju.

Prije 15-ak dana sam uzeo na probu Xindak (200 eura) strujni kabel. Prosto je nevjerovatno da taj komad žice može toliko puno koštati, ali još je nevjerovatnije kako dobro on radi! Prenosim riječi moje žene - zvuk više ne dolazi iz zvučnika (njih kao da u prostoriji nema, zvučna scena se iskristalizirala i pojasnila, među muzičarima je nastao nečujan prostor, basevi su nešto kraći (ali definiraniji i točniji), srednji i visoki su se otvorili do te mjere da imaš dojam da je ti se cijeli orkestar ušetao u sobu.

Dopisivao sam se s Francuzom, konstruktorom pojačala koje sam nedavno kupio, on mi je napomenuo da je strujni kabel važan za rad tog pojačala. Moram priznati da sam nakon te prepiske bio skeptičan, pogotovo nakon što mi je rekao da je neizvjesno koji strujni kabel uopće spojiti, tj. kupiti. Istom prilikom mi je spominjao neku firmu čiji kabel stvarno radi, ali košta 1.000 EUR, a što i on smatra suludom cijenom. Rekao mi je da budem strpljiv i da probom dođem do rezultata, naglasivši mi da je cifra u iznosu 250-300 EUR sasvim dovoljna. Na pitanje što taj kabel može učiniti, opisao mi je doslovce u riječ ono što sam čuo s Xindakom koji je trenutno kod mene na probi.

U međuvremenu, uzeo sam još jedan takav isti kabel i spojio sam ga na strujni filter. S druge strane, taj isti strujaš sam spojio i na CD player - tu se nisu dogodile nikakve promjene u zvuku. Bilo kako bilo, supruga mi je rekla: "Ako ti ne kupiš ovaj kabel, JA ću ga kupiti, donosi nam toliko ljepote da bi bila prava glupost ne kupiti ga!"

Pozdrav!

... par dana kasnije...

Dragi moj kompa,

moj gramofon radi vrlo dobro i često ga slušam. Sada je pak kritičan postao CD player (uvijek nešto!), pogotovo s tih par dodatnih zrna muzikalnosti koje su Xindak kabeli unijeli u sustav. Međutim, ne razmišljam o kupnji novog CD playera, jer se stvari u audio industriji ubrzano mijenjaju - naime, ne bih želio opet kupiti neki stroj, a za godinu-dvije sve živo opet prebacivati na neki novi, x-ti medij. Da mi je bliže tržište polovnjaka, sigurno ne bih ni gledao tog Marantza za kojega sam siguran da radi vrlo dobro, a koji je pao s više od 50% u cijeni i trenutno košta oko 1.000 EUR! Ali, kao i sa kabelima: tko će pristati slati iz Zagreba busom spravu koju će ionako prodati u Zagrebu. Barem mi se čini da je tako (?). Nakon tvojih savjeta sam prošetao svim raspoloživim oglasima i zaključio da ih je većina kabela iste, ako ne i skuplje cijene, a i sumnjam da zvuk sustava mogu nešto bitnije pomaknuti u odnosu na Xindaka.

Neki dan sam napravio malu promjenu u položaju zvučnika u sobi, više sam ih otvorio prema slušatelju (ti i ja smo ih bili zatvorili i usmjerili centralnije prema mjestu slušanja). Ujedno sam uvukao fotelju, tako da sam ušao dodatnih 30-40 cm u stage. Zaključio sam da mi je to jedno od najboljih mjesta, jer sada je scena jasnija i dublja, veći je razmak među izvođačima, a zvuk poziva, tj. dozvoljava dugotrajnija slušanja, pa čak i onih pjesama (tj. albuma) koje ranije nisam volio.

Ovaj tjedan imam namjeru cijeli sistem isključiti iz struje te ga počistiti (nakupila se tona prašine!), a ujedno ću i očistiti sve kabele. Čišćenje svih kontakata će, kao što ti već znaš, rezultirati poboljšanjem zvuka, pogotovo u donjem spektru.

A propos donjeg spektra, malo si me iznenadio opaskom da moj sustav ima nekontrolirano bas područje. Sada češće pratim taj frekvencijski dio (zadnjih mjeseci sam nesvjesno bio više fokusiran na srednje i visoke, kao i na rekreaciju pozornice). Sada ponovno obraćam pažnju i na bas područje te zaključujem da je bas najtočniji i najčvršći s radio prijenosima. Još kada bi cure i dečki na 3. programu malo manje pratili modernu klasiku...

Knjige, kao i muzika, su stvar ukusa i teško je objasniti zašto nam se nešto više ili manje sviđa. Okolnosti u kojima se stvari odvijaju (usamljeno ili grupno slušanje, period i mjesto, vremenski uvjeti čitanja itd) su važni faktori, kao i raspoloženje u datom trenutku. Knjigu "Ocean i more" sam čitao na Cresu okružen dubokom borovom šumom, s mirisom i zvukom mora u daljini. To bih uglavnom radio oko 7 ujutro, dokle bi supruga i svi u okolici još debelo spavali, a ja bih ispijao divne kave i pušio usporenim pokretima cigarete koje su mi do u tančine prijale, a ne prikrivale nekakve nervoze i(ili) nezadovoljstva. Tako da mi je knjiga sjela totalno.

Vrijeme je divno, tako se učestalo mijenja, ne samo kiša sa suncem, već i toplina s hladnoćom da me ovaj period posebno veseli. More sve više blista tim nekim ljetnim plavetnilom i jedva čekam da se zagrije pa da mu se bacim u zagrljaj.

Pozdrav!