TEST:
SMJER KABELA, MIT ILI ISTINA?


  tekst: Marko Pecotić, ožujak 2008

U hifi-ju, kao i u mnogim drugim branšama, neke se stvari mistificiraju i tabuiziraju, a stvari su u suštini vrlo jednostavne – promjena (na bolje ili na lošije, nije bitno) u zvuku se ili čuje ili se ne čuje. Nema tu mnogo prostora za filozofiranja i mistifikacije, iako će neki trgovci upravo kroz različite mistifikacije nastojati privući kupca samo da u što kraćem vremenskom periodu prodaju što više robe i da tako zadovolje velike apetite svog džepa ili svog šefa. No trgovac mora biti svjestan da će s takvim prodavanjem magle profitirati tek kratkoročno, a dugoročno gledano kupac mu se neće vratiti, te će svoj novac potrošiti negdje drugdje. U zadnjih nekoliko mjeseci smo na e-mail adresu redakcije zaprimili nekoliko mailova povezanih s tematikom smjera kabela. Neki su čitatelji tražili tehničko pojašnjenje ove tematike, neki su tvrdili da je smjer kabela tek mit koji sa stvarnošću nema veze, treći su pak tvrdili da (ne)ispravan smjer kabela jako utječe na zvuk. Osobno sam se pri spajanju kabela u audio sistem uvijek pridržavao uputa proizvođača kabela i poštivao njihove upute o smjeru kabela, iako osobno nisam nikada provjeravao da li bi neki kabel zvučao drugačije da ne poštujem pravila o smjeru i da ga u audio sistem spojim suprotno deklariranom smjeru.

  Tehničko pojašnjenje
Ovdje u tehničkom dijelu nemam namjeru ulaziti duboko u materiju jer ona je naprosto preopsežna, o kabelima su napisane knjige i knjige. Stoga ću ovdje iznijeti tek neke najosnovnije stvari o kabelima.

Kod tzv. koaksijalnih (ne digitalnih!) audio kabela smjer nije bitan, pritom govorim o jeftinim kabelima koje možete kupiti u velikim trgovačkim centrima (recimo da se radi o tipu interkonekta koji košta manje od 10 ili 20 kn).

Kod audiofilskih kabela je vrlo važno označiti i poštivati smjer na kabelu. Tu je važno reći nekoliko osnovnih stvari. Tek vrlo malen dio signala putuje po vodiču, dok velik dio signala putuje kroz magnetski val. Kada se kabel okrene, time se ruši magnetsko polje kabela, a čime se u konačnici utječe i na zvuk. Kod interkonekta neki konstruktori spajaju drain žicu na strani pojačala, a neki na strani izvora zvuka. Kroz interkonekt putuje vrlo slab, iznimno krhak signal koji se štiti opletom (širmom), a promjenom smjera se izravno utječe na oplet. Naime, oplet štiti kabel od vanjskih štetnih utjecaja (primjerice RF smetnji), a smetnje koje uđu u oplet treba nekamo odvesti, treba ih spojiti na masu; na koju stranu ćemo spojiti širm, na pojačalo ili na izvor zvuka? Tu se konstruktori ne slažu. Naime, to zavisi od dva faktora: od geometrije kabela i o kreaciji konstruktora, tj. o zvuku koji konstruktor želi postići. Teorija kaže da bi oplet trebalo spojiti na stranu manjeg potencijala, tamo gdje se pojačava signal (na pojačalo).

Kroz interkonekt putuje manja struja, dok kroz zvučnički kabel putuje veća struja. Okretanjem interkonekcijskog kabela će nastati veća promjena u zvuku nego kod promjene smjera zvučničkog kabela.

Za kraj ovog dijela, važno je istaknuti da se okretanjem smjera kabel ne može trajno uništiti kao što se to nekoć vjerovalo. Kabel će se tek nakratko destabilizirati, ali bez ikakvih trajnih posljedica. Sve ovo se odnosi na RCA kabele, XLR kabele je nemoguće okrenuti (zbog muških i ženskih konektora).

U profesionali se kabeli leme pin-to-pin (masa s obje strane), ali je zato u profesionalnim uređajima na ulaznom jacku ta masa skinuta. Obzirom da se ovdje radi o petlji mase (eliminacija brujanja), način lemljenja kabela vrlo često nije kompatibilan s raznim profesionalnim urečajima pa dolazi do brujanja, a što se u eliminira dodavanjem raznih uređaja koji se zovu tzv. direct box.

  Što kaže slušni test?
Potaknut pismima čitatelja, odlučio sam u praksi provjeriti da li smjer kabela doista utječe na zvuk, te sam napravio A/B test na način da sam prvo slušao kabel spojen u suprotnom (pogrešnom) smjeru, a potom u smjeru koji sugerira proizvođač. Za potrebe ovog te(k)sta sam odabrao interkonekt koji nam je nedavno bio na testu, radi se o interkonektu Sumic Audio Black Hole 7.

I, ima li razlike u zvuku? Razlika je takva da bi je čula i gluha osoba. Bukvalno. Netko će prigovoriti da se razlika u zvuku ne bi čula na jeftinom ili jeftinijem audio sistemu – moguće, možda. Netko će prigovoriti da je logično da se na tako skupom kabelu čuje razlika u promjeni smjera, te da se razlika u promjeni smjera ne bi čula na kabelu koji košta pet ili deset puta manje – moguće, možda. To ne znam i to ne mogu (po)tvrditi, znam samo da je na ovom kabelu i u datom (mojem) sistemu i u datoj (mojoj) slušaonici promjena smjera kabela uzrokovala enormne promjene u zvuku. Spojen u krivom smjeru, Black Hole 7 je zvučao apsolutno neprepoznatljivo. Što u praksi znači da je kabel dinamički poprilično oslabio. Karakter zvuka je drugačiji. Nestali su oni maestralni detalji u visokotonskom području. Nestali su onaj dah i ona svježina u zvuku. Fali raskošnih detalja u visokotonskom i srednjetonskom području. Stage nije više onako raskošan, sada su rubovi stagea značajno suženi. Kabel i dalje ima onu dozu muzikalnosti, ali daleko je to od onog pravog Black Hole 7 zvuka.

Ovim tekstom smo pobili sve eventualne dvojbe ili predrasude nekih audiofila vezano za famu oko smjera kabela, baš kao što smo to ne tako davno učinili s Testom RCA konektora. Ovim putem pozivam čitatelje da se jave ako imaju daljnjih prijedloga za ovakve ili slične testove.