TEST:
PROAC RESPONSE D2


  tekst: Marko Pecotić, ožujak 2008
  mjerenje: Branko Baričić
  opis proizvoda: ProAc Response D Two bookshelf zvučnici
  proizvođač: ProAc, Velika Britanija [www.proac-loudspeakers.com]
  distributer za Hrvatsku: AUDIO SUSTAVI D.O.O. [www.audio-sustavi.hr]
  cijena: 20.000-23.000 kn za par (ovisno o finišu)

ProAc je relativno mala britanska firma, osnovana prije gotovo trideset godina, specijalizirana za proizvodnju visokokvalitetnih zvučničkih kutija. Relativno mala, jer to je jedna od rijetkih firmi na današnjem svjetskom hifi tržištu kod koje se ne osjeti dah svjetske globalizacije, proizvodnje u Kini i trke za novcem i profitom nauštrb kvalitete zvuka. Bravo za ProAc, nadam se da će tako ostati i u budućnosti! Unutar ProAc kataloga nalazimo tri serije zvučnika: Tablette, Studio i Response, sve skupa to je blizu dvadeset različith modela zvučnika. Testirani zvučnik pripada najvišoj seriji Response, to je ujedno i najskuplji bookshelf model koji ProAc ima u ponudi.

  Tehnički opis
Po svom ustroju, ProAc Response D2 je 2-sistemski bas refleks bookshelf zvučnik. Bas/middle driver je 16.5 cm karbonska jedinica, dok je visokotonac svileno kupolasta jedinica promjera 25 mm. Deklariran je frekvencijski raspon 30 Hz – 30 kHz, impedancija je 8 Ohma, dok deklarirana osjetljivost iznosi 88.5 dB/1W/1m. Dimenzije kutije su 43 x 20.3 x 26 cm (VxŠxD). Svaka kutija teži respektabilnih 11 kg. Na poleđini se nalaze kvalitetni i robusni ProAcovi zvučnički terminali u bi-wire modu, u paketu dolaze i jumperi. Kutija je dobro prigušena. Zvučnik je dostupan u šest različitih finiša: crni jasen, ebonos, javor, trešnja, točkasta šara (tzv ptičje oko) i mahagonij. Drvo upotrebljeno za izradu kutije je brezina špera, a furnir je visoke kvalitete.

  Slušni test
Pri inicijalnom spajanju u moj uobičajeni sistem, prvo sam probao pronaći sveti Gral (čitaj: sinergiju) s jednim od tri pojačala kojima se uobičajeno služim pri testiranju opreme. I već na samom startu, ProAc ne svira dobro ni s jednim od ta tri pojačala! Tko je ovdje lud? S prvim pojačalom je Response D 2 imao izrazito spor timing, koji je bio tako strašno iritantan da sam to pojačalo odmah elimirao kao potencijalnog partnera za ProAca. S drugim pojačalom ProAc je imao nešto bolji timing, iako i dalje daleko od idealnog, k tome je srednjetonsko područje bilo prezatvoreno, bez detalja i svježine u zvuku. S trećim pojačalom pak nastaje vrhunac ovog nesinergijskog horrora – uprkos tome što ProAc pokazuje da je tonski (timbralno) vrlo korektan zvučnik, on svira samo osnovni ton, ali skraćuje trajanje tona (tzv sustain), timing je očajno spor, srednje i visokotonsko područje zatvoreno, a dubina stagea na pola odrezana i lišena zraka, svježine i detalja.

Idući dan uzimam telefon u ruku i zovem zastupnika, obavještavam ga da je ProAc izuzetno zeznut za sparivanje. Odgovor distributera je bio: "Znam!". Tada mi nudi da iskušam sreću s Naim NAIT 2, malim pojačalom s kraja 1980-ih. Radi se o malom integriranom pojačalu koje je po svojim gabaritima dva do tri puta manje od većine pojačala na tržištu, ima deklariranu snagu od svega 18 W po kanalu. To pojačalo pokazuje da je tonski vrlo korektno, k tome ima odlično bas područje. Ali ima i jedan problem zbog kojeg ga eliminiram iz sistema i zbog čega ga na ProAcima nisam slušao dulje od pola sata, a to je da na kombinaciji Naim/ProAc D2 vokali pri većim glasnoćama znaju imati previše prezensa usljed čega se deru i krešte. I dalje, moj dojam o tom pojačalu je da se radi o pravom bombončiću od pojačala koje posjeduje onaj tako važan faktor X, onu muzikalnost koju mnoga znatno skuplja pojačala nemaju.

Idući dan distributeru vraćam malog Naima, a distributer mi ustupa integrirano pojačalo Plinius 9100 i zvučnički kabel Naim NACA 5. Nemam predrasuda pa sam uzeo i taj zvučnički kabel koji košta svega stotinjak kn po metru, što je svakako u nesrazmjeru s cijenom od 3.000 € za par ovdje testiranih ProAca. Ali nije bitno, sinergija se zna dogoditi i kada to čovjek najmanje očekuje. Za taj zvučnički kabel se kasnije pokazalo da u datoj kombinaciji s ProAcima radi dosta dobro. Svakako savjetujem svima koji traže zvučnički kabel u tom razredu cijene da obavezno obrate pažnju na Naim NACA 5, mogli bi se vrlo ugodno iznenaditi kako tako jeftin kabel može tako dobro svirati! Dakle, tih sam dana od distributera na posudbu dobio i Naim pojačalo i Naim zvučnički kabel, oba su me iznenadila svojim zvukom - čini se da ta fama oko Naima nije napuhana i da ću svakako porazgovarati s distributerom da nam za jedan od idućih testova ustupi neki Naim uređaj. Čini se da Naimove igračke opasno dobro rade.

Plinius 9100 je peto pojačalo s kojim pokušavam natjerati ProAce da prosviraju. Da se razumijemo, ovdje u cijeloj priči se ne radi o ProAcovoj žeđi za snagom iz pojačala, nego o čistoj nesinergiji. Naime, dio testa sam proveo slušajući ProAca na highend cjevaškom pojačalu snage 40 W po kanalu što je bilo sasvim dovoljno snage. Moj je dojam da će ProAci bez problema raditi i s pojačalom snage minimalnih i zdravih 30 ili 35 W po kanalu, ispod toga ne bih preporučao. I s Pliniusom 9100 je Response D2 prosvirao! Konačno. Više nema problema ni sa sporim timingom, ni s basom, ni s manjkom detalja u zvučnoj slici itd.

Nekoliko dana kasnije mi se desilo da sam slučajno spojio ProAca na jedno od tri vlastita pojačala s početka priče. ProAc je tada s njim prosvirao, punim je plućima zapjevao kao slavuj. Popuno drugačiji zvuk od onog s početka priče. Tko je ovdje lud? Zovem distributera koji kaže da mi je Response D2 dostavio na test s odrađenih nešto manje od stotinu radnih sati. Pokazuje se da je ProAc na test stigao nedovoljno usviran, te da se usvirao tijekom nekoliko dana boravka kod mene i tijekom svih tih pokušaja da ga se upari.

Nakon svih ovih peripetija i lutanja u potrazi za sinergijom, kako li svira Proac Response D Two? Prije negoli to kažem, bitno je reći da uprkos tome što ima bas refleks otvor na prednjoj strani, Response D Two obavezno smjestite u slobodan prostor, dalje od stražnjeg i bočnih zidova. To je moj tek generalni savjet, sve ostalo zavisi od konkretne sobe i preferencija budućeg vlasnika ovih zvučnika.

U kombinaciji sa svakim od pet pojačala, ProAc je jasno pokazao kakav je igrač u bas području. Bez obzira da li se radi o jazzu, popu, rokerici, technu, houseu ili velikim orkestrima klasične glazbe, ProAc prikazuje veliku moć, autoritet i energiju u basu. Potrebno je pripaziti da Response D Two ne spojite u sistem u kojem već ima puno basa. Malo koji bookshelf zvučnik na tržištu je sposoban prikazati ovako dobar bas, ne mogu se sjetiti ni jednog! Pa tako primjerice doboš zvuči odlično, ritmično, brzo i uzbudljivo. Kompletna ritam sekcija na ProAcu je maestralna, odlična! Generalno, možemo reći da ProAc D2 daje jedan moćan i autoritativan zvuk u basu. Ako poslušamo nogu (pedalu) na bubnju, lako ćemo uočiti da je ona moćna, brza, kontrolirana, strašnog volumena ali ne i napumpana, okružena je sa zrakom i svježinom.

Jedan od daljnjih dojmova koje sam stekao jest taj da ProAc D2 voli skupu elektroniku, pa i skuplju od 20.000 kn koliko on sâm košta. Moj je dojam da će tek uz skupu elektroniku, tek kada se nađe u skupom sistemu, dati sve od sebe i dosegnuti svoj maksimum. Pritom se to prvenstveno odnosi na CD player (ili neki drugi izvor zvuka, nije bitno) i pojačalo, a nešto manje na igru sa zvučničkim kabelima. Najveći test za svaki zvučnik je klasična glazba i veliki orkestar. I upravo tu ProAc D2 jasno pokazuje sve svoje vrline. Timbralno, tj. tonski se ProAcu spojenom na Plinius 9100 nema apsolutno ništa za prigovoriti, timbralno je ProAc pri vrhu svjetske klase bookshelf zvučnika. Ali spojen na Plinius 9100, ProAc kao da govori slušatelju da Plinius ograničava ProAca i da je gladan još kvalitetnijeg i još skupljeg pojačala. Kada umjesto Pliniusa 9100 spojite još skuplje pojačalo, shvaćate da dobivate stage s još više zraka i s još boljom rekreacijom širine i dubine stagea, s još pravilnijim soundstage fokusom, dobivate stage koji je s Pliniusom bio forward a sada to više nije, te s još boljim detaljima u visokotonskom području.

Ima li D2 mana? Postoji li na svijetu hifi uređaj bez mane? Naravno da ne postoji. Kada bi takav postojao, svi bismo ga imali doma, zar ne? Ja sam pronašao tek jednu manu na ProAc D2. Naime, ProAc D2 je tijekom testiranja jasno dao do znanja da se radi o vrhunski projektiranom zvučniku, o zvučniku vrhunskog inženjeringa, pa su tako i moji apetiti i kriteriji tijekom testiranja rasli. Nisam ja kriv što je ProAc tijekom testiranja postavio tako visoke standarde. Jedina mana koju ProAc ima se odnosi na donji i gornji middle. Pod pojmom donji middle smatramo primjerice muške vokale, dok se gornji middle odnosi na primjerice ženske vokale. U donjem middleu je vokal u načelu odličan, iako je po karakteru zatvoreniji i fali mu više informacija, ne čuje se taj dah koji izlazi iz pluća muškog vokala, fali više bodya u grlu tog muškog vokala. A u gornjem middleu je otvoren, na momente i preotvoren. Sve su ovo tek potencijalne mane, jer se pažljivom sinergijom one mogu pretvoriti u plus.

O dinamici koju D2 daje neću mnogo govoriti, sve ono što sam rekao za bas područje se odnosi i na dinamiku – dinamika je maestralna! ProAc D2 obožava dinamičke udare. Uz kontrolu i uvjerljivost dinamičkog udara, ProAc D2 odaje dojam da se pred vama nalazi zvučnička kutija većih dimenzija nego što to jest.

Da zaključim, moj dojam o ProAc D2 je vrlo pozitivan, timbralno je zvučnik apsolutno korektan i ispravan, nije izbirljiv glede glazbenog žanra, jedino što voli skuplju elektroniku. Ova je zvučnik za ozbiljne audiofilske mačore, odlikuje ga konzervativan izgled ali zato je zvuk na visokoj audiofilskoj razini.

  Mjerenje
Prva dolje izložena frekvencijska karakteristika prikazuje ProAc Response D2 u rasponu od 200 Hz – 20 kHz. U odnosu na drugu prikazanu frekvencijsku karakteristiku, ova prva je neuglađena, ona pokazuje da ProAc Response D 2 ukupno gledano ima izuzetnu linearnost. Između 8 - 20 kHz Response D2 je nelinearan, iako i dalje pokazuje odstupanje od svega ± 3 dB. Zbog peaka na 20 kHz bi D2 u nekim sistemima mogao zazvučati metalično.

Druga dolje izložena frekvencijska karakteristika pokazuje raspon od 50 Hz - 20 kHz. Područje od 80 - 130 Hz je lagano naglašeno, rezulatat čega je taj odličan bas i punch u basu koji se na slušnom testu jasno čuje. Na 1 kHz je lagano naglašen, što daje pomalo forward zvučnu sliku. Područje od 10 - 20 kHz je lagano naglašeno, što u principu nije čujno, ali kod nekih svijetlijih snimki pri većim glasnoćama rezultira lagano metaličnim prizvukom. Ukupan i konačan dojam je da se radi o vrhunski projektiranom zvučniku koji ima vrlo dobru linearnost, pogotovo uzevši u obzir druge konkurentske zvučnike u ovom cijenovnom razredu koji su na mojim mjerenjima bili lošiji.

Impedancija je klasična, bez ikakvih velikih grešaka. Impedancija u prosjeku iznosi 8 Ohma. Bas refleks port je tuniran na 45 Hz. Osjetljivost iznosi u prosjeku 85 dB/1W/1m.

Step response ne ukazuje na nikakvu anomaliju, osim tipične vremenske neusklađenosti između visokih i niskih frekvencija koja iznosi cca 0.35 mili sekunde.