TEST:
NAIM SUPERNAIT

  tekst: Robert Kocijan, lipanj 2008
  proizvod: Naim Super Nait integrirano stereo pojačalo
  proizvođač: NAIM Audio, Salisbury England [www.naim-audio.com]
  uvoznik: AUDIO SUSTAVI D.O.O. [www.audio-sustavi.hr]
  cijena: 26.840 kn

Polucilindar, odjelo od tvida, kožne rukavice, kišobran u ruci, tradicija i uljudba. Sve su to obilježja pravog engleskog gentlemana. Tako mi se i na spomen imena Naim javi ista asocijacija. Dugogodišnja tradicija u izradi vrsnih audio uređaja, izrazite jednostavnosti u vanjskom izgledu, pouzdanosti i gotovo konzervativnog, nadasve prepoznatljivog zvuka, izdigli su tvrtku Naim medu perjanice Otočkog zvuka.

Ranih osamdesetih, prije 25 ili 26 godina, jedan od mojih audiofilskih prijatelja i ja smo dijelili istu želju prema Naim NAC 72 pretpojačalu i NAP 140 izlaznom pojačalu, u to vrijeme jednom od ponajboljih takovih kombinacija na svijetu. No, bila su druga vremena, zastupnika za Naim u tadašnjoj državi nije bilo i nismo pronašli način kako uvesti takvo što. Mojem se prijatelju ipak sreća nasmiješila i nekako je uspio godinu dana kasnije nabaviti, ne baš kombinaciju NAC 72 / NAP 140, nego "malog" NAIT-a (2 x 17 W, ako se ne varam). Kad me je oduševljeno pozvao da dodem poslušati "malog diva", moram priznati da sam bio malo skeptičan obzirom da smo tada obojica bili na Phase Linearima, američkim pojačalima snage od po 200 W po kanalu s kojima smo tjerali velike AR zvučnike. Tadašnje iskustvo ostalo mi je u sjećanju do današnjeg dana. "Mali" NAIT, iako se nije mogao snagom mjeriti s američkim pojačalom, plijenio je moju pažnju bojom zvuka, uvjerljivošću i muzikalnošću. Bio je to moj prvi susret s "britanskim" zvukom u Naim izvedbi.

  Tehnikalije
Prva stvar koju osjetite kad u ruke uzmete SuperNAIT-a je neuobičajena težina za uređaj tih gabarita (87x432x314 mm VxŠxD), dobrih 13 kila, huh. Prednja ploča izrađena je od 10mm, a cijela oplata (šasija) od 5 mm (!!) debelog aluminija, baš kao i na Naim Reference seriji.

U ovom uređaju nećete naći, gotovo već uobičajeno, "switching" napajanje već visokokvalitetan toroidalni transformator, dizajniran u kući, sa sedam odvojenih sklopova napajanja. Za razliku od klasične NAIT serije, za pretpojačalo su korišteni sklopovi A-klase razvijani za ponajbolje pretpojačalo u Naim ergeli, NAC-552, dok su za pojačalo snage zaduženi sklopovi razvijani iz pojačala snage NAP 200.

SuperNAIT je integrirano stereo pojačalo koje je u stanju isporučiti kontinuiranih 80 W na 8 Ohmskom opterećenju. Ulazna impedanca je 47 kOhma, a osjetljivost iznosi 75 mV.

Moramo napomenuti da je u SuperNAIT-a ugrađen i izuzetno kvalitetan 24-bitni D/A konverter baziran na Burr-Brown stereo 24-bit/192kHz konverter chipu. Dovoljno je pri ruci imati kakav solidan DVD player za transport i spojiti ga na Naim konverter, te tako postidjeti mnoge ozbiljne CD playere.

Na prednjoj strani nalaze se kvalitetni potenciometri za nivo glasnoće i određivanje balansa, kao i "soft touch" prekidači za odabir ulaza. Sve ovo možete birati iz fotelje preko daljinskog upravljača.

Na SuperNAIT-u ćete naći šest analognih (RCA i u paraleli DIN) i pet digitalnih (dva RCA, dva Toslink optička i jedan "mini Toslink" na prednjoj strani) ulaza, te izlaz za slušalice.

Izlazi za zvučnike su postavljeni kontra - lijevi na desnoj strani i desni na lijevoj, to je nasljeđe iz profesionalne tehnike. Jedina zamjerka ovdje je što podržavaju samo "banana" konektore.

Tu su i linijski izlazi za subwoofer, kao i AUX 2 ulaz preko kojeg možete spojiti Naim phono pretpojačalo.

Na SuperNAIT-a možete spojiti i neko drugo pojačalo snage, koristeći pri tom samo njegovo pretpojačalo ili pak u kombinaciji s njegovim izlaznim stupnjem tjerati zvučnike u bi-amping modu.

No, to nije sve. Dodavanjem vanjskog napajanja tipa Flat-Cap, Hi-Cap ili čak Super-Cap pretvorit ćete SuperNAITA u supermonstruma, ne po snazi, ona će i dalje ostati ista, ali po dodatnoj dinamici, rafiniranosti i definiciji.

I za kraj ovog pasusa, napomena da sam na preporuku distributera tijekom testiranja kao zvučnički kabel koristio Naim NACA 5 kabel koji se pokazao kao odgovarajući partner SuperNAIT-u.

  Sound
Iako je na test stigao usviran, Supernait je prije prvog kritičkog slušanja dan i pol bio tretiran signalom iz tunera.

Za prvi disk, onako neobavezno, čisto za još malo usviravanja veze CD player – pojačalo, odabrao sam "Brave Old World: Song of the Lodz Ghetto" (Winter & Winter 910 104-2). Namjera mi je bila pustiti disk, CD player postaviti u repeat funkciju, poslušati takt ili dva, te otići van na par sati. Ostao sam i odslušao cijeli disk do kraja ganut silinom emocija koja je izišla kroz vokalni izričaj i atmosferu koju je stvorio klezmer ansambl (vrsta židovske tradicionalne glazbe). Naime, na disku su snimljene melodije koje su pjevali i svirali Židovi stjerani u geto u poljskom gradu Lodzu za vrijeme holokausta u II svj. ratu.

SuperNAIT je svo veselje, tugu i sjetu iznio na izuzetno emotivan način i natjerao me da kroz glazbu, ali kao da gledam film, osjetim patnju i stradanje naroda koji ni tada nije klonuo duhom i izgubio smisao za humor i veselje. Zvuk koji je dopirao do mene bio je dobro raspoređen u prostoru. Violina, harmonika, klavir, klarinet i ispred njih vokal, precizno su bili ocrtani u zvučnoj slici. Da, bio je to zvuk Naima kojeg se sjećam: malo tamniji, pun, gust i nimalo oštar ili agresivan. Timbar klavira i velikog bubnja, te bas, moćno i autoritativno su punili prostor. Da, da, onaj poznati britanski PRAT (pace, rhythm and timing).

Još pod dojmom emotivnosti koju mi je pružio SuperNAIT kroz svoj način interpretacije klezmer glazbe, prvo što sam odabrao za kritičko slušanje bilo je "Arturo Delmoni: Songs my mother tought me, romantic music for violin with Meg Bachman Vas, piano" (John Marks Records JMR ONE). Duo violine i klavira. I ovdje je Naim prenio romantiku u zvuku violine, jasno je ocrtao njeno tijelo ali i prezentno prenio vibrato. U isti mah klavir je, naročito tipke svirane lijevom rukom, uvjerljivo pokazivao veličinu svoga tijela i bogatstvo timbra.

Slijedeći disk, "Stanley Clarke: The Toys of Men" (Heads Up int. HUCD 3128), odabran je zbog svirke bas virtuoza Stanleya Clarka. Na kompoziciji "Jerusalem" u eterično lebdećoj atmosferi stvorenoj sintesajzerima, autoritativno i čvrsto, ritmički je pulsirao bas, dok su činele precizno i čisto, bez imalo oštrine, podpomognute zvukom gitare doprinosile posebnom muzičkom ugođaju. Na kompozicijama "Back in the woods" i "Hmm, Hmm", solo bas se razmahao u svoj svojoj moći. Ekstenzija, timbar sa svim tranzijentima ataka, kontrola i trajanje tonova zorno je pokazala posebnost u SuperNAIT-ovoj reprodukciji bas područja, kao i superiornost u svirci Stanleya Clarka.

Disk "Therese Juel: Levande" (Opus3, CD 7917) sam odabrao jer ga jako dobro poznajem i često slušam. Preslušavanje albuma na kojem se nalaze akustična glazbala i vokal, donio mi je čisti užitak. Gitare su zvučale odlično, prirodnog timbra, izuzetno meko i ugodno, nadasve ritmično ali uz sačuvane i jasno čujne detalje pri pomicanju prstiju lijeve ruke po vratu gitare. Vokal Therese Juel bio je fokusiran u prostoru, čist i detaljan, tako da se čuo svaki udah, dok napadnih i iritirajućih sibilanata nije bilo. SuperNAIT je ponovo prezentirao glazbu na način da vas uvuče u čaroliju u kojoj u tili čas zaboravite da vam je zadaća kritičko slušanje a ne prepuštanje istoj.

Slijedeći disk, "Chico Freeman: Spirit Sensitive" (Analoque Productions CAPJ 020 Limited edition), je masterizirao čuveni Doug Sax preko cijevne elektronike s originalne master trake. Uvodna stvar, "Autumn In New York", ponudila je muzičare u sobi u svoj svojoj veličini. Bas Cecil McBee-a ritmičan i izuzetno preciznog timbra, jasnog ataka žica bio je istovremeno velik ocrtavajući samo tijelo instrumenta. Saxofon Chica Freemana zvučao je nadasve stvarno, onako zračno hrapav i velik. Na 9. stvari "Carnival", u odlično rekreiranom prostoru, u pozadini je klavir bio jasno izražen, soprano sax izvanrednog tona, dok je vibrafon Jay Hoggarda bio, prezentan, čistog tona ali i malo prominentiji u gornjim srednjim tonovima. S druge strane činele u dodiru s metlicama bile su jasne, prirodne i bez oštrine ili zrnatosti.

Na disku Igor Stravinsky: "The Firebird", Antal Dorati i London Symphony orchestra (Mercury Living Presence 432 012-2), izražajnije se čuo šum trake nego što sam navikao, uostalom snimka je iz 1959. godine. SuperNAIT je balet "Žarptica" prenio vrlo atmosferično i bajkovito s nešto plićom dubinskom slikom. Violine su bile uhu ugodnog tona, limeni puhači bez neugodnog prizvuka, dok su čela i kontrabasi davali težinu u zvučnoj slici. Drveni puhači bili su lijepo zaobljeni, flaute i piccola zračni i nenapadni. Posebno spektakularno su zvučali timpani, bojom, veličinom i dinamikom. Mala oštrina, iskričavost, javila se tek na trenutak u prezens području gornjih srednjih – nižih donjih tonova pri krešendu i tada bi činele i limeni puhači zazvučali malo kreštavo i s malo tvrdoće. Dodavanjem vanjske jedinice dodatnog napajanja, kažu u popratnim tekstovima, ovo područje dodatno omekša i gubi se taj efekt. Mislim da bi tu pomogao i neki bolji napajački kabel, ja sam pri testiranju Supernaita koristio običan strujni kabel koji je došao u pakiranju s pojačalom. No, bilo kako bilo, ta mala trenutačna nesavršenost nije pomutila uzbudljivost djela ili impresiju koju je na mene ostavio SuperNAIT.

Za kraj, za rastanak, odabrao sam disk novije i perfekcionističke snimke i produkcije, "Postcards, The Turtle Creek Chorale" (Reference Recordings RR 61). Materijal na snimci zamišljen je kao glazbena razglednica iz cijelog svijeta koju izvodi veliki muški zbor i sadrži i mnoge egzotične instrumente kao afričke bubnjeve, shakuhachi – japansku bambusovu sviralu, guzong – kinesku vrstu citre i dr. Zbor je bio prikazan s puno zraka i slojevito, dok su instrumenti vrlo prezentno i uzbudljivo, na uvjerljiv način zauzeli prostor ispred vokala. Na ovom disku nisam ni u jednom trenutku primjetio bilo kakav disbalans ili iskričavost koja se primjetila na nekim prijašnjim odslušanim pasažima, naročito na staroj snimci "Žarptice". Tijekom cijele reprodukcije ovog diska vladala je zvučna harmonija prepuna emotivnosti koja me je očarala i na prvom disku.

  Zaključak
Naim SuperNAIT je uistinu super integrirano pojačalo i svojim zvukom apsolutno može ići rame uz rame najizvrsnijim integrircima današnjice. SuperNAIT nije, kako bi netko mogao pomisliti, samo NAIT s više wati. Ne, ovdje se radi o integraciji elektroničkih sklopova i ustroja rezerviranih za Naimova najbolja pretpojačala i pojačala snage. Kad tome još pridodate i odličan DAC koji se nalazi unutar SuperNAIT-a dobivate uređaj koji svaki ozbiljan audiofil može samo poželjeti i završiti priču glede amplifikacije svog sustava za reprodukciju glazbe. Dodavanjem vanjskih jedinica za napajanje, poput Flat-Cap, Hi-Cap ili Super-Cap, SuperNAIT postaje i jedno od rješenja za ultimativno pojačalo Naimovskog zvuka, zvuka koji plijeni pažnju ritmom, specifičnom tamnijom bojom tonova, odličnim basom i onim zbog čega slušamo glazbu: EMOCIJAMA.

  Sistem
• CD player: Wadia 302
• Pojačalo: Wavac MD 300B modificiran (cijevi: Telefunken ECC 801S, Sylvania 6Y6, WE 300B)
• Zvučnici: Zu audio DRUID mk IV, subwoofer METHOD
• Interkonekcijski kabeli: Zu audio VARIAL mk II i mk III, Zu audio Gede, filtracija BYBEE Quantum
• Zvučnički kabeli: Zu audio IBIS
• Napajački kabeli: Shunyata research KING KOBRA, PYTON, TAIPAN, Zu audio Birth
• Strujni filter: Shunyata research HYDRA original
• Antirezonantne podloške i utezi: Finite elemente Ceraballs i Cerapucks, Andy Bartha "Whatachakamakhalith" mali i srednji
• Polica: RONDO (napravljena po narudžbi)