Deklarirana vs. Stvarna snaga
Tijekom duga četiri tjedna, na Tulipu sam presluao desetke različitih glazbenih anrova i izvođača. Ponekad sam sluao na nioj, ponekad na vioj razini glasnoće (ovisno o raspoloenju). Glasnoću moete podeavati u rasponu od 0 do 96, ja sam većinu vremena sluao na 70 do 90. Iz radoznalosti sam Tulipa potegnuo i do maksimalnih 96 - ni na toj razini glasnoće Tulip nije pokazivao nikakve znakove umora ili clippinga!! Rekao bih da će Tulip imati dovoljno struje da pogoni zvučnik bilo koje impedancije (pa i zvučnik čija impedancija pada na 2 ili 3 Ohma), ali neće imati dovoljno snage da svira glasno sa svakim zvučnikom, falit će mu Watta. Primjerice, to bi se moglo dogoditi sa zvučnikom koji ima 85 ili 86 dB osjetljivosti, a postavljen je sluaonici veličine 40 ili 50 kvadrata. U tom smislu, dojma sam da je proizvođač pri deklariranju snage naveo jednu nulu previe.
Ok, pretjerao sam rekavši da je deklarirana jedna nula previše. Mišljenja sam da Tulip ima realnu snagu od kakvih 50 do 60 stvarnih i zdravih Watta. Za razliku od ostalih pojačala koja imaju deklariranih 50 Watta, kod Tulipa ćete moći iscjediti svaki zadnji Watt, dok će ostala pojačala koja imaju deklariranu snagu 50 ili 60 Watta imati stvarno iskoristivih tek 20 ili 30 Watta (a nakon toga će padati u clipping i distorziju).

Grijanje pojačala?
Tijekom četiri tjedna koliko sam testirao pojačalo, ono je bilo upaljeno 24 sata dnevno. Da li se i koliko se pojačalo grije? Ne grije se mnogo. Od ovako velikog pojačala bi čovjek očekivao puno veće zagrijavanje. Očito da je disipacija topline kvalitetno riješena.
Test ugrađenog DAC-a
U Tulip je ugrađen 24/192 DAC, i to je sve što o njemu znam. Na njega se možete spojiti putem jednog USB ili dva koaksijalna digitalna ulaza. Proizvođač mi je napomenuo da DAC-u ne treba usviravanje – odlično, jer ja ga usviravao nisam. Tulipov DAC sam testirao protiv DAC-a koji se nalazi u CD playeru Accuphase DP-67, i to po ovom principu: kako zvuči DP-67 kao cjelina kada ga se spoji na Tulipov linijski ulaz, odnosno kako zvuči DP-67 kao transport kada ga se spoji na Tulipov DAC.
Tu su stvari bile vrlo jasne: DP-67 je u svim segmentima pobjedio Tulipov DAC. Bilo da se radilo o rocku, popu ili klasičnoj glazbi, razlike su bile evidentne. Primjerice, DP-67 je kod rocka imao dublju, veću i voluminozniju bas pedalu, veći stage, bolju dinamiku itd; DP-67 je kod koncertnog klavira prikazao bolju povezanost tipki, suvereniju kontrolu u složenim dinamičkim zapletima, veće tijelo klavira itd.
Uz napomenu da sam na ovom testu koristio engleski Black Rhodium digitalni koaksijalni kabel vrijednosti cca 150 EUR. Nadam se i vjerujem da taj kabel te cijene (prejeftin??) nije bio presudan faktor koji je donio jednoglasnu pobjedu Accuphaseu, tj. vjerujem i nadam se da s nekim drugim (skupljim?) digitalnim kabelom rezultati ovog testa ne bi bili bitno drugačiji.
Zaključak
Ovo pojačalo odlično izgleda, iza njega stoji osoba koja je konstruirala ponajbolji tuner na svijetu, u pojačalo su ulupani skupocjeni dijelovi, a zvuk je izvrstan. Cijena je, nažalost, paprena - to će biti faktor nezainteresiranosti za većinu konzumenata. Ako si možete priuštiti pojačalo ove cijene, onda obratite pažnju na Tulipa. KRAJ