TEST:

BFA TULIP


  tekst: Marko Pecotić, svibanj 2011
  proizvod: BFA Tulip integrirano stereo pojačalo s ugrađenim DAC-om
  proizvođač: Beyond frontiers Audio d.o.o., Srbija [WWW.BEYONDFRONTIERSAUDIO.COM]
  serijski broj testiranog uređaja: IB2011010003
  cijena: 12.000 EUR (plus troškovi transporta, poreza i carine)

Srpska firma Beyond Frontiers Audio pojavila se na tržištu 2009. godine s integriranim stereo pojačalom komercijalnog naziva "Tulip", a firmu su u Novom Sadu osnovala trojica Vojvođana: Boško Pješčić, Andrija Sabolčki i Zdenko Živković. Njih trojica su podijelili uloge oko rada na Tulipu, pa je tako Zdenko zaslužan za audio dizajn, Andrija je zaslužan za dizajn digitalne sekcije, interne digitalne veze i daljinske komande, a Boško je zaslužan za dizajn kućišta, financiranje projekta, marketing i prodaju. Zdenko Živković je najpoznatiji i kao bivši dizajner firme Sonic Frontiers, a dizajnirao je i Magnum Dynalab MD-109T, možda ponajbolji tuner trenutno na svijetu. A navodno je (ovo sam jednom prilikom načuo na hodnicima milanskog Top Audio sajma) dizajnirao i napajanje za čuveno Audio Note Ongaku pojačalo. BFA je u zadnje dvije godine mnogo uložila u vlastitu promociju na svjetskim sajmovima, a u proljeće 2010. su nastupili i na Multimedia Hi-Fi Showu u Esplanadi gdje je i dogovoreno testiranje ovog pojačala.

Zašto Tulip?
Naziv Tulip je nastao kao igra riječi i pojmova. Trojica BFA osnivača su iz Vojvodine, a Vojvođane u lokalnom žargonu zovu Lale (Lala je druga riječ za tulip, tj. tulipan). Drugim riječima, pojačalo se može nazvati i Veseli Vojvođanin ili Lala (Tulipan).

Tehnički opis
Po skidanju poklopca (uz dopuštenje proizvođača), uviđam da je oku dostupna pre-amp sekcija, dok je sve ostalo skriveno duboko u utrobi šasije. Shodno tome će i tehnički opis biti kratak i sažet (kompletan popis ugrađenih dijelova ćete naći na njihovom web sajtu). Pojačalo je hibridne tehnologije s JJ Tesla cijevima u pre-amp sekciji. Čitav zvuk (gain) se dobiva 100% iz lampi, a potom se struja pojačava tranzistorskim pojačalom, a voltaža se ne dira. To zapravo znači da je Tulip čisto strujno pojačalo. U pojačalu su ugrađeni 1600W trafo (1600 VA i 8.5A struje 1 Tesla indukcije) i 188.000 µF elektrolita (high-current), što znači da pojačalo voli povući ogromnu količinu struje. Povratne sprege nema, a regulacija glasnoće je odrađena s relejima (što, barem u teoriji, znači da promjena glasnoće ne uzrokuje nikakvu degradaciju u zvuku kao kod klasičnih ALPS potenciometara). Volume control koristi logaritamsku skalu, to znači da svaka promjena za 3 predstavlja duplo pojačanje od prethodnog.

Na poleđini se nalaze single-wire WBT zvučnički konektori, 2 digitalna koaksijalna ulaza, 1 Neutrik USB ulaz, 4 linijska Cardas RCA ulaza, plus IEC ženski strujni konektor. Pojačalo dolazi zapakirano u masivnom drvenom boxu, a za nošenje istog su potrebna dva para muških ruku. Deklarirana je snaga 2x200W na 8 Ohma i 2x400W na 4 Ohma. Za kraj, pojačalo je dizajnirano u Kanadi, a sastavljeno u Srbiji.

Metalni daljinski – da ili ne?
Uz pojačalo se isporučuje metalni (aluminijski) daljinski upravljač koji fino sjeda u ruku, nije idealne težine (malkice je pretežak), ali je ipak lakši od Rega Isis upravljača koji je totalno pretežak. U zadnje vrijeme proizvođači stereo opreme mora da su totalno poludjeli za metalnim daljinskim upravljačima. Ne znam gdje i kada točno je pokrenuta ta lavina, ali radi se o jednom vrlo blesavom i stupidnom trendu. Neka mi klavir padne na glavu ako je metalni daljinski presudna stvar zbog koje će netko kupiti neki uređaj.

Zašto ne volim metalne daljinske upravljače? Koliko god da oni možda impresivno izgledaju, kada nakon radnog dana dođem doma, uvalim se u svoju omiljenu fotelju da poslušam malo muzike i da se resetiram od napornog dana, ja ne želim da u ruci moram držati daljinski upravljač koji teži 2 kilograma i s kojim ću bildati bicepse. Želim što jednostavniji daljinski čiju težinu u ruci neću ni osjetiti, a ne daljinski s kojim se nekoga može ubiti. Tako da moj glas ide za klasične plastične daljinske upravljače.

Kvaliteta izrade pojačala
Opći dojam o kvaliteti izrade Tulipa je odličan – pojačalo je teško k'o sam vrag, dizajn je atraktivan, a na kvaliteti upotrijebljenih dijelova se nije štedjelo. Ovo pojačalo je, što se tiče kvalitete izrade, klasičan i ogledan primjer kako bi standardno high-end pojačalo trebalo izgledati.

Vizualnoj atraktivnosti doprinose i bočni rupičasti hladnjaci koji su drugačiji ono onoga to nude ostali svjetski proizvođači. Ovdje je za hlađenje pojačala i odvođenje topline primijenjen poznati princip termo sifona iz termodinamike - zrak u rupama se grije i lakše kreće prema gore (zapravo, topli zrak uvijek ide prema gore!), a hladni zrak ulazi odozdo u rupe, zagrijava se i kreće prema gore. I tako u krug. Kod klasičnih pojačala vrijede druga fizikalna pravila, tamo je presudna površina rebara (veća površina rebara, bolje hlađenje). Također, kod klasičnih rebara ne postoji strujanje toplog zraka kao ovdje (klasična rebra toplinu isijavaju).


INDEKS - BFA TULIP

  • Stranica 1
  • Stranica 2
  • Stranica 3
  • Stranica 4

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma & Savjeti

© SVA PRAVA ZAŠTIĆENA WWW.AUDIOPULS.HR 2011