RAZMIŠLJANJA UZ ČITANJE RECENZIJA


  tekst: Dean Baričić, siječanj 2007

Kako sam se tijekom bavljenja hi-fi hobijem načitao recenzija raznih uređaja napisanih od strane raznoraznih recenzenata mogu zamijetiti da mi je od svega pročitanog između ostalog bilo jako važno znati nešto o osobi koja je recenziju napisala, npr. sistem recenzenta, vrstu glazbe koju recenzent preferira, a ponekad ako je to moguće i šire područje djelovanja osobe koja recenziju piše. Naime, u tom svjetlu proširene slike o osobi kojoj će budući potencijalni kupac povjeriti svoje povjerenje ovisi i uspjeh ili potencijalni neuspjeh koji će budući kupac, a na temelju pročitanog članka koji u pravilu treba isčitavati i između redova, doživjeti kupujući recenzirani uređaj. Dakako da će osim navedenog utjecaj imati i kulturološki stav i milje iz kojeg podneblja dolazi recenzent. Mogu zapaziti da prema mojem mišljenju europsko, američko ili podneblje Dalekog istoka, počevši od načina života, načina gradnje stambenih prostora i ostalih kulturoloških razlika, pruža mogućnost sagledavanja poimanja zvuka na različit način, stoga je normalno da postoje razlike i u pisanju, a onda i isčitavanju raznih recenzija.

Ispričao bih jednu anegdotu koja može imati veze s često postavljenim pitanjem: zašto su većina recenzija tako dobre i pozitivne? Ukratko: u vrijeme baroka živio je slavni graditelj orgulja, a slavu je stekao gradeći mahom vrhunske instrumente. Znate li u čemu je bila mala zagonetka izrade vrhunskih orgulja? Došavši u crkvu u kojoj se namjeravala naručiti izrada orgulja i koračajući prostorom crkve lagano je ispustio svoj štap za hodanje. Naime, zvuk štapa i iskustvo poznavanja akustike prostora mu je govorilo da li bi u rečenom prostoru bilo moguće izraditi vrhunski instrument. Ukoliko nije bio zadovoljan akustikom prostora, uljudno bi se zahvalio naručiteljima na pozivu ne prihvativši se posla. Na određen način uz malo mašte možete povući paralelu sa zagonetkom uglavnom pozitivnih kritika raznih uređaja.

S tim u svezi, važno je naglasiti činjenicu da mnoštvo varijabli pri povezivanju različitih mogućih komponenti, kao i različitost prostora, stvaraju dodatnu poteškoću u provjeri vjerodostojnosti slušnih iskustava reproduktivnog sistema.

Isto tako stav o objektivnosti i pretjerano naglašavanje pojma neutralnosti određenih komponenti (pri čemu ne treba zanemariti stvarna i mjerena izobličenja uređaja) stvara dodatnu zbrku oko vjerodostojnosti slušnog testa. Mišljenja sam da se ne treba sramiti doze subjektivnosti, a sagledavajući je u ozračju ukusa osobe koja recenziju naposlijetku piše i iza koje treba odgovorno stajati.

Glede rečenog mogao bih primijetiti da se više treba bojati nekritičnosti, neupućenosti i neiskrenosti recenzenta nego same subjektivnosti. Naposlijetku treba dozvoliti slobodu subjektivnog dojma, a ponajviše ukoliko ona prikazuje iskren stav i ukus recenzenta. Pri tome bih naglasio da je recenzije u neku ruku lakše isčitavati kada se prethodno upozna ukus recenzenta.

Mogu reći da ovaj tekst nisam napisao kao ispriku budućim čitateljima za ono što će pročitati u mojim recenzijama, već više kao podsjetnik na razmišljanje o vlastitom načinu pristupanja slušnim testovima različitih komponenti.

Zaključno mogu reći da se u većini recenzija određena komponenta umeće u postojeći sistem i sama činjenica da se isti uređaj odmah neće najbolje ukopiti u zadane okvire nikako ne treba značiti potvrdu nekvalitete same komponente. Naposlijetku, sparivanje sistema i pronalaženje ravnoteže predstavlja kreativan čin, kao što dirigent i orkestar isčitavajući partituru stvaraju i oživljavaju izvođeno djelo.