TEST:

LAT INTERNATIONAL

AC-3 SIGNATURE



  tekst i foto: Marko Pecotić, studeni 2009
  proizvod: LAT AC-3 Signature strujni kabel
  proizvođač: LAT International, New Jersey USA [www.latinternational.com]
  cijena: 900 USD, 1.8 metara

Američki LAT je brand s kojim smo se ranije već sretali na stranicama Audio Pulsa, radi se o proizvođaču kabela koji je poznat širom svijeta po pristupačnim cijenama svojih kabela i po odličnom omjeru uloženo/dobiveno.

AC-3 Signature je njihov najnoviji proizvod, radi se o strujnom kabelu koji je, sa svojom cijenom od 900 USD, do danas najskuplji LAT kabel komercijalno pušten na tržište. Ovaj je kabel nastao kao pokušaj da se napravi bolji kabel od AC-2 mkII - da li se u tome uspjelo, to ćemo utvrditi u nastavku ovog teksta. Subjektivno, smatram da je ovo najljepši kabel koji je LAT ikada proizveo.

Svi LAT kabeli, pa i ovaj, su obučeni u gumenu oblogu, a koja tu nije da bi kabel izgledao što napumpanije i što 'audiofilskije'. Naime što? Od svih audio proizvoda, kabeli spadaju u skupinu visokoosjetljivih na oštećenja. Audiofili često nisu ni svjesni te opasnosti, pa nije zgorega da to ovdje istaknem - svako pretjerano savijanje kabela može biti opasno! Problem je što se ta oštećenja na kabelu izvana ne vide, a kabel je uslijed čestog savijanja ili padova na pod iznutra oštećen i ne svira ispravno! I zato nisam fan kupovanja rabljenih kabela. Fan sam kabela koji su obučeni u gumenu navlaku, a nipošto nisam fan kabela koji nisu originalno tvornički terminirani.

A što se tiče ovog zadnjeg, navodim primjer iz prakse: zašto izbjegavam kabele koji nisu tvornički terminirani? Prije nekoliko godina smo ovdje na Audio Pulsu napravili test interkonekata do 100 EUR. Međuostalim, na testu se našao i Synergistic Research kabel koji se prodaje u rifuzi. U testu smo jasno naveli o kojoj se žici radi, kao i o kojim RCA konektorima se radi. Zvuk tog kabela smo opisali kao puni, topli, zaobljeni, muzikalni - iza tog komentara stojim i danas. Nekoliko mjeseci kasnije, nazvao me jedan čitatelj koji kaže da je kupio tu istu žicu i iste RCA konektore i kaže da njegov kabel zvuči tanko i otvoreno. Pozvao sam ga da dođe k meni s tim kabelom. I uistinu, kabel je imao iste konektore i istu žicu, ali je bio drugačije (čitaj: pogrešno!) terminiran. I zvučao je 180 stupnjeva drugačije! Od tada, moj je stav ovaj: koliko god mislite da ste vični radu s lemilicom, nemojte sami terminirati kabele, ostavite to profesionalcima. Kupujte isključivo tvornički terminirane kabele, original je original.

Da se vratim na LAT strujaša. Na ovogodišnjem High End Showu u Munchenu sam 15-ak minuta proveo ispred Siltech sobe gdje je Edwin van den Kleij, vlasnik Siltecha, na posebnom aparatu besplatno nudio ispitivanje kabela. Bilo je interesantno promatrati posjetitelje koji su sa sobom nosili različite, pa i vrlo skupe kabele za koje je aparat pokazao da su oštećeni i da ne sviraju ispravno. Nevjerica i tuga na licima ljudi koji su donosili kabele na test je govorila dovoljno sama za sebe.

I upravo zato, da bi se spriječila oštećenja kojih nismo svjesni, je poželjno da je kabel obučen u gumenu navlaku koja minimizira sva potencijalna oštećenja.

Nadalje, kod svih kabela, pa i kod strujaša, je jako važno da kabel pri odspajanju ne vučete za žicu nego za konektor!

  Tehnički opis
AC-3 Signature je terminiran s japanskim Oyaide konektorima, i to modelom P-079e na muškoj shuko strani te modelom C-079 na ženskoj IEC strani. Nedavno sam u rukama imao Nordost Valhallu, zgodno je znati da i Valhalla strujaš ima terminiran isti P-079e shuko konektor kao i LAT AC-3 Signature.

Kabel je dostupan u dužini minimalno 1.8 metra (američkih 6 feeta). Ta dužina je među proizvođačima internacionalno usvojena kao standard, te se strujaši ispod 1.8 metra rijetko gdje mogu kupiti. Naime, dok kod interkonekata i zvučničkih kabela vrijedi pravilo 'kraći kabel, boji zvuk', kod strujnih kabela vrijedi obrnuto pravilo - uzima se da strujni kabel služi kao filter struje, te da dužina manja od 1.8 metra nije dovoljna za optimalnu količinu filtracije.

AC-3 Signature je proizveden na stroju za pletenje kabela (tzv. planetary cabler) koji dizajneru omogućava izradu i najkompleksnijih geometrija, i koji omogućava da svi kabeli u seriji budu u dlaku identični.
Kabel ima višestruke slojeve zaštite koji stvaraju učinkovitu izolaciju kabela od RF, EMI i ostalih smetnji kojih je prepuno svako kućanstvo.

LAT kod većine svojih kabela upotrebljava tzv. 'PTFE teflon', dok kod ovog kabela upotrebljava modificirani PTFE Teflon. Naime, svi dielektrici koji pokrivaju metalni vodič će upiti dio signala dok on putuje kroz kabel, a taj će se signal vratiti natrag u vodič s kašnjenjem, što rezultira malom, ali čujnom distorzijom. LAT-ova modifikacija PTFE Teflona omogućava smanjenje povratka signala natrag u vodič.

Bakar koji se koristi u ovom kabelu se naziva Single Crystal Continuous Cast Copper. Radi se o bakru koji ima jedinstvena fizikalna i kemijska svojstva, naime ovaj bakar nema nikakvih plinovith nečistoća poput kisika, ugljika, vodika i dušika. Ovo je bakar visokog stupnja čistoće (99.99998%), ovaj vodič LAT naziva Silverfuse Premium. Silverfuse Premium je stepenica iznad LAT-ovih Silverfuse vodiča koji se koriste u većini LAT kabela. Taj vodič je legura srebra i bakra i proizvodi se u LAT-u. Znači da kabel nije posrebren! Posrebreni kabeli uzrokuju tzv. diod efekt, koji se manifestira u distorziji i svjetlinom u zvuku. Proces izrade Silverfuse Premium vodiča započinje tako da se Single Crystal Continuous Cast Copper provlači kroz rastaljeno srebro, sve skupa pod enormnim pritiskom, a u datom trenutku se srebro i bakar fuziraju u leguru. U tom procesu se ne javlja tzv. diod efekt. Kao zadnja radnja, nakon što je proizveden i terminiran, kabel se podvrgava dubokom krio tretmanu.


  O kabelima

Od svih audio komponenti, rekao bih da su zvučnici i strujni kabeli apsolutno najzahtjevniji za recenziranje. Zvučnici utoliko što ih, za razliku od primjerice pojačala, nije dovoljno položiti na rack, čekati da se uređaj ugrije i test može početi. Za recenziranje zvučnika morate uložiti dodatnu količinu energije i vremena da im nađete što adekvatniju poziciju u prostoru: koliko ih udaljiti od stražnjeg, koliko od bočnog zida; koliko stupnjeva ih zaokrenuti premu slušatelju u odnosu na bočni zid; koliko ih zakositi (ili ne zakositi) prema natrag; detektirati da li bolje sviraju s grillom ili bez grilla itd.

S druge strane, strujni kabeli su misterija jer nema logike da 2 metra kabela mogu promijeniti zvuk, pogotovo ako znamo da se prije tih 2 metra u zidu nalaze deseci ili stotine metara najjeftinijeg drota. A ipak, strujni kabeli se čuju. Iako ni tu nema pravila!

Prvo, čujnost strujnog kabela ovisi o zgradi ili kvartu. Ovisi i o (pre)opterećenosti mreže. U što sam se uvjerio na nedavnom Top Audio Showu u Milanu: dan prije početka sajma smo u sobi slagali set-up, pa smo se i poigrali s kabelima. Probali smo 4 različita strujaša, a razlika u zvuku je bila apsolutno nikakva. Nekoliko sati kasnije, ponovili smo isti test i tu su se već jasnije čule razlike u zvuku. To i dalje nisu bile velike promjene u zvuku, ali ipak su se puno jasnije čule. Ovo sve skupa si mogu protumačiti tako da je u prvom navratu mreža bila preopterećena raznim hotelskim potrošačima, tj. da je nekoliko sati kasnije opterećenja bilo manje.

Nadalje, ne reagiraju svi audio aparati (pojačala, CD playeri itd) jednako na promjenu strujnog kabela. Postoje aparati koji reagiraju drastičnom promjenom zvuka, postoje aparati koji reagiraju blažom promjenom zvuka, a postoje i aparati koji ne reagiraju na promjenu strujnog kabela. Moje zadnje iskustvo je bilo igranje sa strujnim kabelima na japanskom 47 Lab Gaincard pojačalu, meni se pokazalo da to pojačalo ne reagira nikako na promjenu strujnog kabela. Poigrao sam se s nekoliko strujnih kabela, i svi su svirali apsolutno isto. Ako je i bilo promjena, one bi se svodile na čistu auto sugestiju ili laž. Moj je stav da na to pojačalo nema smisla spajati strujni kabel skuplji od 5 kuna.

Da zaključim svoje misli: kod svih audio aparata, pa tako i kod strujnih kabela, su stvari jednostavne: razlike u zvuku (na bolje ili gore, nije bitno) se ili čuju ili se ne čuju. Nema trećeg. Nema mjesta a priori stavovima, ikakvim mistifikacijama ili auto sugestijama.

  Zvuk

LAT AC-3 Signature je prije recenzije usviran kroz period 200 radnih sati, to je bilo dovoljno da prodiše punim plućima i da bude spreman za testiranje. Test sam odradio komparirajući AC-3 Signature s 2.5 puta jeftinijim AC-2 mkII.

SALT'N'PEPA, album "A Salt with..."
U odnosu na AC-2 mkII, AC-3 Signature daje bas koji je dublji, brži, voluminozniji, veći, fizički opipljiviji, s više groovea, AC-3 Signature je naprosto uzbudljiviji u basu; vokali na AC-3 Signature imaju više različitih detalja, a različito fraziranje pojedinih detalja i dijelova pjesme je uočljivije na AC-3 Signature; na AC-3 Signature je stage veći. Na AC-2 mkII sam slušajući ovu pjesmu bio lišen vlastite fizičke reakcije, dok mi se slušajući AC-3 Signature na licu stvorio smješak, a noga se počela ljuljati u ritmu pjesme. Također, imam dojam da je stage na AC-2 mkII manji i 'osušeniji', dok je stage na AC-3 Signature veći, raskošniji, povezaniji i uzbudljiviji.

MERCEDES SOSA, album "Misa Criolla"
Na AC-3 Signature kompletan zbor ima preciznije ocrtanu poziciju i smještaj u prostoru. Zbor je na AC-3 Signature uvučeniji, dok je na AC-2 mkII zbor smješten više forward (iako nikada ranije nisam imao dojam da je AC-2 mkII forward!). AC-3 Signature zboru daje više dramatike, zraka, bodya, pozadinskih detalja, prostornosti i svježine. AC-3 Signature prikazuje bolji, raskošniji i povezaniji stage, a glasovi imaju bolji sustain.

SCREAMIN' JAY HAWKINS, album "Frenzy"
Na AC-3 Signature je stage veći s više sitnih detalja, imam dojam kao da se radi o sitnim pucketanjima gramofonske ploče koje AC-2 mkII nije ni naznačio; vokal je veći i pomaknut dublje u pozornici; udarci metlica su jasniji i čišći; više pozadinskih detalja u dubini stagea; sve je veće, i stage i instrumenti; sve je fizički opipljivije; svi instrumenti, bukvalno rečeno, slobodnije dišu, kao da su na AC-2 mkII zvučali stisnuto i komprimirano.

CALEXICO, album "Hot Rail",
PATTI SCIALFA, album "23rd Street Lullaby"

Na AC-3 Signature, u odnosu na AC-2 mkII, je sve bolje, veće, punije, povezanje, sustain je bolji, zvuk je puniji, tonovi su puniji, stage je dublji, instrumenti su opipljiviji, stage je koherentniji, detalja ima više, bas je dublji i puniji.

  Zaključak

I tu stajem sa službenim testiranjem i pisanjem bilješki. Slijedi slušanje muzike i uživanje u još boljem zvuku koji je AC-3 Signature donio u moj sustav.

900 USD nisu mali novci za strujni kabel. Teško mi je biti realan jer sam kabel cijelo vrijeme nepošteno uspoređivao s 2.5 puta jeftinijim AC-2 mkII. Ali, ono što sam u toj usporedbi čuo, to mi se dopalo.