SUMIC AUDIO 3D
tekst: Milan Rupić, rujan 2010
proizvod: Sumic audio 3D digitalni interkonekcijski kabel
proizvođač: Sumic audio, Zagreb [WWW.SUMICAUDIO.COM]
cijena: na upit
Je li ulaskom računala u kućni audiosustav u audiju nastupila nova era? Teko je reći. No, u svakom slučaju, stanje stvari vie nije kakvo je bilo. Koliko se toga promijenilo u odnosu na prijanje stanje? Teko je reći. Izuzmemo li gramofon i vinilne ploče, koji i dalje imaju svoje mjesto u (gotovo) svakom ozbiljnom audiosustavu, zvuk koji većina audiofila svakodnevno slua i dalje je pohranjen na nosaču digitalnog audiozapisa. S tog stajalita se, dakle, ulaskom računala u audiosustave nita nije promijenilo. Zapis u digitalnom obliku pohranjuje se i na tvrdi disk računala. Ali, za razliku od zvuka pohranjenog na CD-ove, SACD-ove i onoga zapisanoga na prilično rijetkim DVD-A diskovima, koji dosie razlučivost od 24 bita/96 kHz (kod SACD-ova se to drugačije izraava, ali se u biti zvukovno svodi na isto), na računalu je moguće pohraniti zvukovni zapis razlučivosti 24-bita/192 kHz. A to znači da se od sustava u cjelini trae sposobnosti koje će taj tehnički kvalitativni pomak moći iskazati kao uočljivi napredak u reprodukciji. I to je podatak na kojem se moe temeljiti čak i smjela tvrdnja da ulaskom računala u audiosustav vie nita nije isto kao i prije. Doda li se tomu da dobar dio DAC-ova moe izvorni digitalni signal razlučivosti 16 bita/44.1 kHz, "podići" (upsamplirati) na 24 bita/192 kHz (neki čak, poput Moonovih i na 384 kHz), sasvim je jasno da se čitav sustav "nizvodno" od izvora zvuka naao pred novim, jo sloenijim reprodukcijskim zahtjevima.
Puno tei zadatak
Međutim, ne samo onaj dio sustava iza izvora zvuka. Digitalni signal pohranjen na računalu (ali i na iPodovima i iPhoneovima umetnutima u transportni sustav koji iz njih moe izvući izvorni digitalni signal, prije nego to ovaj prođe kroz njihov interni DAC) treba do DAC-a provesti kabelima ustrojenima za prijenos signala koji je bitno drugačiji od analognoga, kakav je onaj koji kola kroz sustav na putu od DAC-a do zvučničkog sustava. Svatko tko je iole ozbiljnije umočen u audiovode, dobro zna da postoje dvije vrste digitalnih interkonekcijskih kabela - koaksijalni (RCA, S/PDIF) i optički (TosLink). Njihova je zadaća, dakle, od čitača digitalnog zapisa (CD, SACD, BD playera) do DAC-a, prenijeti digitalni audiosignal koji, "na papiru" ima "sinusoidu" četvrtastog oblika, za razliku od analognog koji ima oblik pravilne, "zaobljene", sinusoide. Digitalni signal, očito je iz prije navedenih podataka, ima znatno iri frekvencijski odziv, to znači da digitalni kabeli imaju puno tei zadatak od svojih analognih rođaka. I dok se kod analognih kabela nastoji spriječiti da sinusoida izgubi pravilan oblik, tj. da zbog rezanja ekstrema ne poprimi četvrtasti oblik, digitalni kabeli moraju imati precizno utvrđenu impedanciju i iroki frekvencijski odziv, kako četvrtasti valni oblik ne bi postao zaobljenim, do razine na kojoj dolazi do gubitka podataka. A impedancija, koja bi trebala biti 75 ohma, posebno je kritična kod koaksijalnih digitalnih kabela.
Potrebni ili ne
I tu se sada javlja osnovni prijepor. Naime, tzv. digitalni kabel naizgled je istovjetan klasičnom analognom interkonekcijskom kabelu. tovie, poveu li se izvor digitalnog signala i DAC običnim interkonekcijskim kabelom, "nita se neće dogoditi". Tj., neće se dogoditi nita zla. Sustav će raditi bez (tehničkih) problema, signal će teći i iz zvučničkog sustava će se čuti zvuk... Dio ljubitelja kvalitetne reprodukcije zvuka - moglo bi ih se svrstati među one koji tvrde da i ica s kojom se sobna svjetiljka napaja strujom iz električne utičnice, jednako dobro i kvalitetno provodi zvuk kao i skupi zvučnički kabeli - tvrdi da klasični interkonekcijski kabel, namijenjen provođenju analognog signala, ne radi nita bolje od slično izgledajućeg digitalnog, striktno konstruiranog za provođenje digitalnih audiosignala. Odnosno, da ih se ne isplati kupovati, jer da ionako svaki audiofil ima barem jedan "pričuvni", odnosno "stari" par interkonekcijskih kabela koji moe koristiti za tu namjenu. Međutim, mi se ne bismo sloili s time. Da, to valja otvoreno reći, razlika u zvuku sustava kad se u njemu između izvora digitalnog signala i DAC-a nađu analogni odnosno digitalni interkonekcijski kabeli nije velika. Na slabije razlučivim sustavima moe biti čak i zanemarivo mala. Međutim, u high-endu, a ovdje se govori upravo o proizvodu iz te game, minimalni zvukovni probitci uvijek se gledaju kroz posebnu lupu i uvijek se smatraju velikima. to nije čudno zna li se da je poboljanja u vrhunski reproduciranom zvuku jako teko ostvariti i da se za takvo to uvijek masno plaća. A digitalni interkonekcijski kabeli, barem ovakav o kakvom će u nastavku biti riječ i koji je bio povodom za nastanak svega teksta koji je prethodio, ipak ne kotaju bogatstvo (osim, naravno, iznimaka kojih high-end nikada nije bio lien).
Prinova u katalogu
Nakon skoro desetljeća proizvodnje vrhunskih interkonekcijskih i zvučničkih kabela sa srebrnim vodičima, shvativi zahtjeve novog doba, in. Damir Sumić, odlučio se okuati i u proizvodnji specijalnog digitalnog kabela sa srebrnim vodičima. I tako je odnedavno Sumic Audijov katalog postao bogatiji za jedan novi kabel - digitalni interkonekcijski, 3D. to se koritenog materijala i načina izrade tiče, 3D se ne razlikuje od svojih prethodnika. Materijali su srebro (polirano, kratki kristali, čistoće 99.9999%) i teflon, a način izrade ručni rad. No, konstrukcija 3D kabela je ipak drugačija nego onih analognih srodnika. Posebno se kod takvih kabela velika pozornost treba posvetiti oklapanju kako bi se spriječio upliv vanjskih utjecaja na koje su osjetljivi i analogni signali, a digitalni pogotovo.
3D kabel je koaksijalnog ustroja. To znači da digitalni signali iz izvora do DAC-a kolaju samo jednim kabelom (za razliku od analognih za čije su prenoenje potrebna dva). Međutim, i kod digitalnih kabela postoji povratni (-) signal, koji u pojedinim konstrukcijama, putuje kroz oplet/oklop. Upravo takav ustroj odabrao je i Sumić. Razlika između njegova kabela i svih ostalih poznatih nam digitalnih koaksijalnih, je u tomu to je u 3D kabelu oplet srebrni, dok je u ostalim kabelima bakreni.
Iako, rekosmo, između ustroja analognih i digitalnih kabela, u biti, nema velikih razlika, činjenica da se radi o prijenosu vrlo sloenih i frekvencijskim rasponom iznimnom raskonih signala, i to samo kroz jedan kabel (za oba kanala), zahtijevala je dosta proučavanja i testiranja. Vremenska točnost prijenosa informacija u audiju, poznata kao tajming, podjednako je bitna pri prijenosu analognih i digitalnih audioinformacija. Međutim, kod prijenosa digitalnih informacija ona je posebno kritična i puno tee ostvariva. Naime, ne stigne li signal iz izvora zvuka do DAC-a točno na vrijeme, pojavit će se jedna od najpogubnijih pojava po zvuk u digitalnom audiju, svima poznata kao jitter. A posljedice jittera su fazna izobličenja, zbog čega stradaju informacije o prostornim dimenzijama zvuka, a javlja se i vrlo grubi sintetski prizvuk koji je posljedica greke u komunikaciji izvora digitalne informacije i DAC-a. Zato analogni interkonekcijski kabel, ma kako kvalitetan bio, jednostavno ne moe tako kvalitetno - tj. dovoljno brzo i precizno - prenijeti signal irokog frekvencijskog raspona kao specijalno ustrojeni digitalni, bez obzira radilo se o koaksijalnom ili optičkom, a niti ga dovoljno dobro zatititi od vanjskih upliva, koji u pojedinim prostorima mogu biti iznimno snani.
Prednosti pravoga
Zato je moda i bilo najlogičnije već na samom početku provjeravanja zvukovnih dometa 3D kabela, usporediti ga ne s kakvim kvalitetnim digitalnim kabelom, već analognim, da bi se odmah otklonile moguće sumnje i predumiljaji. Na prvo sluanje činilo se kao da velikih razlika u zvuku nema. Tonski je zvuk djelovao slično i s analognim i s digitalnim kabelom. Međutim, ubrzo se pokazalo da je zvuk s 3D čujno bri, prozračniji, točniji u tajmingu i to je bilo posebno očito, čići. Dinamičke prijelaze i kontraste, poglavito one ekstremne, rapidne na jednu i suptilne na drugu stranu, 3D je prenosio bolje i preciznije. Boja zvuka pojedinih instrumenata nije se bitno razlikovala, ali količina detalja koje se mogla čuti i fina harmonička struktura koja razlikuje zvuk jedne violine (ili bilo kojeg drugog instrumenta) od druge, bila je s 3D kabelima veća i izraenija. Dosta veliku prednost 3D je u odnosu na analogni kabel ostvario i u prezentaciji prostornih dimenzija zvuka. Dok se s analognim kabelom zvukovna slika drala uglavnom u granicama prostora omeđenog vanjskim stranama zvučničkog sustava, a visinska dimenzija pomaljala se tek u tragovima, čak i s najkvalitetnijim snimkama, s 3D kabelom zvukovna je slika u sebe integrirala zvučnički sustav i irila se izvan njegovih granica, dok je visinska dimenzija, iako ne tako raskona kao kod vrhunskih snimaka na vinilu i s vrhunskim gramofonskim sustavom, bila naglaeno uočljivija nego s analognim kabelom. Ostale elemente prostorne prezentacije oba su kabela podjednako korektno prenijela, iako su zadnji redovi orkestra s 3D kabelom bili neto "vidljiviji", a i aura oko svakog instrumenta lake uočljiva.
Dakako da smo usporedili 3D i s vrhunskim digitalnim kabelom jednog od najcjenjenijih proizvođača kabela. Iako taj kabel nije po cijeni ravan nekim egzotima koji stoje malo bogatstvo, radi se o prilično skupom kabelu, barem dvostruko skupljem od 3D. A uz to nije ni srebrn. Međutim, jedino u čemu je taj kabel nadmaio 3D jest - cijena. U svakom drugom zvukovnom elementu 3D se pokazao boljim. U nekim segmentima, kao to su prezentacija prostornih dimenzija zvuka i ukupna čistoća, to je bilo izrazitije, u drugima, kao to su prenoenje frekvencijskog odziva i količina u zvuk unesenih koloracija, manje izraeno.
U svakom slučaju, program Sumic Audija obogaćen je jednim vrijednim novim proizvodom pred kojim je sigurno svijetla budućnost. Iako se na kabelu puno i dugo radilo i iako u ovom trenutku 3D nadmauje sve digitalne kabele (koje smo čuli, naravno), ne samo njegove cijene već i mnoge dvostruko i vie skuplje, za očekivati je da ovo neće biti i posljednja riječ iz Sumic Audija na tom planu. Digitalni medij, naime, poznato je, iz dana u dan napreduje...