TEST:
VECTEUR I-6.2




  tekst: Marko Pecotić, prosinac 2005

Vecteur je francuska firma u vlasništvu grupacije Mosquito koju je godine 1993. osnovao gospodin Marc Nouchi. Mosquito je u ovom trenutku treći najveći francuski proizvođač audio opreme. Pod okriljem Mosquita nalaze se ovi brandovi: Studio Lab, Vecteur, Mosquito, Siare i Audience. Za ime Vecteur sam čuo tek prije par godina, no ta mi se činjenica u suštini i sviđa. Jer očito se radi o firmi koja se fokusira na svoje inženjere, laboratorije i proizvode kao takve, a ne prvenstveno na marketing. U današnjoj sveopćoj poplavi proizvoda s Dalekog istoka, vrijedno je spomenuti da su svi Vecteur proizvodi u potpunosti dizajnirani i proizvedeni u Francuskoj.

Trenutno se u Vecteur katalogu nalaze dva integrirana pojačala, jedan CD player, jedno stereo pretpojačalo, jedno stereo izlazno pojačalo i jedno višekanalno izlazno pojačalo. Objekt ovog testa je integrirano pojačalo oznake I-6.2.

Pojačalo je na test ustupila zagrebačka firma Audio san koja je zastupnik Vecteura za Hrvatsku. Uobičajena maloprodajna cijena za ovo pojačalo iznosi 18.900 kn (PDV uključen). Međutim, budući da je nedavno čitava dotična linija proizvoda izašla iz produkcije, cijena je 50% niža, te iznosi 9.450 kn.

  Vanjski tehnički opis
Već pri vađenju pojačala iz kartonske ambalaže postaje očito da se radi o kutiji većih gabarita, pogotovo u dubinu koja iznosi 46 cm. No čini se da su u Vecteuru mislili i na vlasnike manjih rackova. Naime, I6.2 ima nešto uvučenije nogice tako da nisam imao nikakvih problema pri smještanju ovog pojačala na stalažu Green guy mk2 koja ima dubinu od 40 cm.

Prednja ploča je izrađena od 10 milimetarskog eloksiranog aluminija i minimalistički je izvedena što mi se prilično sviđa. Minimalistički znači da se na njoj nalazi tek ono što je nužno: na lijevoj strani nalazi se mali gumb kojim se pojačalo stavlja u rad ili vraća u stand by, desno do njega nalazi se input selector. Na krajnje desnoj strani nalazi se veliki motorizirani ALPS regulator glasnoće.

Na poleđini pojačala nalaze se power on/off gumb, 4 para zvučničkih terminala i 6 pozlaćenih RCA priključaka. Tu su i RCA priključci s pomoću kojih pojačalo može raditi i kao preamp ili kao izlaz. Netko bi opravdano mogao prigovoriti izostanku XLR priključaka.

Na daljinskom upravljaču koji dolazi uz pojačalo tipke su uredno i pregledno posložene, sam daljinski upravljač je jednostavan za korištenje. Gumbi za volum kontrolu na daljincu su vrlo osjetljivi na dodir, malo ih jače stisnete i razina glasnoće se može povećati i više od namjeravanog. Ukoliko biste tijekom slušanja glazbe slučajno na daljincu stisnuli gumb StandBy, pojačalo odlazi u StandBy mod, a pri ponovnom aktiviranju pojačala ALPS potenciometar se automatski vraća na nulu – pohvalno rješenje!

Pri radu pojačalo se ne grije pretjerano, iznad njega je dovoljno ostaviti cca. 5 cm slobodnog prostora. Više od navedenih 5 cm dakako neće škoditi.

Dimenzije pojačala su 430x460x110 mm (ŠxDxV). Masa pojačala iznosi 22 kg (neto). Pojačalo je dostupno u crnoj i srebrnoj verziji.

  Unutarnji tehnički opis
Nakon upoznavanja s vanjštinom pojačala, slijedi skidanje gornje ploče (poklopca) radi upoznavanja s upotrebljenim dijelovima i konstrukcijom pojačala. U idućih nekoliko redaka navodim stečene dojmove. Ovo je MOSFET pojačalo s Hitachi izlaznim tranzistorima bez kondenzatora na putu audiosignala. Za FET-ove koji se nalaze u izlazu je karakteristično da odaju (lažni!) dojam da pojačalo nema snage. Čista dual mono konfiguracija. Svakako valja pohvaliti ODLIČNU tzv. "Energy bank" pojačala (banka energije) koja se očituje u 6 elektrolita po kanalu, dakle filtracija napona je perfektna – za pohvalu! Pojačalo nije potrebno spajati na naponski filter, tj. stabilizator struje. Transformatori su 500 VA po kanalu. Hladilo je korektno. Nigdje nema čipova (OP-AMPOVA), ovo je čisto tranzistorsko pojačalo. Radi u AB klasi. Kontaktno polje na RELAIS-u je vrlo korektno.

Deklarirana snaga pojačala iznosi 2x160W RMS na 8 Ohma, odnosno 2x300W RMS na 4 Ohma.

Spomenimo još i da je gornja ploča (poklopac) pojačala s unutrašnje strane obložena bitumenom što je za pohvalu, k tome poklopac je antimagnetski. Također, pojačalo stoji na 4 posebne antirezonantne drvene nogice (koje na prvi pogled asociraju na Shun Mook).

  Zvuk
Tijekom petnaestak dana, pojačalo je bilo testirano u dvije slušaonice, spajano na različitu elektroniku, slušano na različitim glazbenim žanrovima.

Već nakon nekoliko taktova pojačalo jasno pokazuje da je njegov zvuk po karakteru čist, jasan, neutralan i lišen koloracija. Zvučna slika vrvi detaljima. Po čitavom frekvencijskom spektru, ovo pojačalo daje fino izbalansiran zvuk. Izrazita rezolucija i transparentnost spadaju u temeljne odlike ovog pojačala.

Visokotonsko područje je izrazito detaljno, no u ovom slučaju termin "detaljno" nipošto ne znači da je pojačalo po zvuku i analitično ili zamorno. Zvuk koji ovo pojačalo daje je ugodan na duže staze.

Instrumenti imaju korektan timbar, posebno spominjem i odličan sustain. Stage je uvučeniji.

Bas područje je ipak nešto slabija strana ovog pojačala. Pogotovo u usporedbi s tranzistorskim pojačalom koje radi u A klasi kojim se koristim u svom sistemu. Naime, bas područje ne ide (pre)duboko, što se jasno čulo pri reprodukciji kontrabasa ili elektronske glazbe. Kontrabasu ipak nedostaje više daha, volumena, dubine i bodya koji mogu dati vrhunska tranzistorska pojačala. No opet, bas koji ovo pojačalo daje je vrlo točan i brz.

Posebno voli vokale, te sam dobar dio testa proveo slušajući ženske jazz vokale i operu. No treba pripaziti na ostatak sistema, jer u pogrešnom bi okruženju vokal (ne samo vokal nego generalno govoreći čitavo srednjetonsko područje) mogao zazvučati hladno. Također napominjem da je još jedna od temeljnih odlika ovog pojačala i izrazito prozračno srednjetonsko područje.

Pojačalo posjeduje iznimno dobar smisao za soundstage fokus. Kod slušanja opere, pokazalo se da pojačalo posjeduje matematički precizan smisao za smještanje glasova na pozornici.

U prostoru, pojačalo izvrsno svira u širinu. Na visinu nemam prigovora. U dubinu ne dopire do posljednih redova kod velikih zborova, no to je bilo uočljivo samo kod vrlo zahtjevnih snimki.

Pri većim dinamičkim uzletima orkestra, stage je vrlo stabilan i vrvi detaljima, no orkestru nedostaje više gripa i puncha. Udarcu po velikom bubnju nedostaje više dubine i mesa, zvuči pomalo tanko i mršavo.

  Zaključak
Ovo je pojačalo koje svakako zaslužuje da ga se posluša. Svom će slušatelju i potencijalnom kupcu jasno pokazati svoje vrline i mane. U pravom sistemu, može puno dati.