TEST: BEDINI COMPACT DISC CLARIFIER



  tekst i foto: Marko Pecotić, ožujak 2006
  proizvod: Bedini CD Clarifier
  proizvođač: Bedini Electronics, USA www.bedini.com
  cijena: cca 100-200 USD

Bedini je američka firma sa sjedištem u Kaliforniji na čijem se čelu danas nalazi Gary Bedini. Osnovana još prije 33 godine u audiofilskim je krugovima širom svijeta stekla gotovo kultni status, no uprkos tome na ovim prostorima firma je većem broju audiofila nepoznata. Što i ne čudi obzirom da Bedini nema zastupnika u Hrvatskoj, niti je Bedini ime o kojem se piše u bilo domaćim ili stranim audio časopisima. U Bedinijevu katalogu se nalaze stereo pretpojačala, izlazna pojačala i tzv. Clarifiers (u slobodnom prijevodu "čistači") kojima je svrha unapređenje zvuka kompaktnih diskova. Prema riječima gospodina Bedinija, potreba za Clarifierima se javila početkom 1990-ih, kao lijek za oštro visokotonsko područje CD medija.

Prvi Clarifier koji je Bedini izradio i pustio na tržište je nosio naziv "Bedini CD Stabilizer" i na tržitu se nalazio svega dvije godine (1990-1992), te ga je godinu kasnije zamijenio "Hand held compact disc Clarifier" koji se na tržištu nalazio do 2000. godine i koji je ujedno objekt ovog teksta. U ono doba mu je cijena u Americi bila oko 125 USD (što bi danas bilo znatno više uzevši u obzir inflaciju dolara zadnjih godina). Iako je službeno povučen iz proizvodnje u različitim se audio trgovinama u primjerice Austriji ili Italiji ovaj model i dalje može kupiti, a isto se može učiniti i putem Bedini web stranice (preostale zalihe su limitirane). Osim dva navedena Clarifiera, spomenimo i ostale modele iz Bedinijeve produkcije: Ultra Clarifier (1994-1997), Dual Beam Jr. Clarifier (aktualan model) kao nasljednik modela Dual Beam i Quadri Beam I (aktualan model).

Compact disc Clarifier je mala crna plastična kutija dimenzija 151x57x35 mm (VxŠxD). Neto težina iznosi 0.55 kg. Napajanje se vrši putem 9V baterije.

Rukovanje ovim Compact disc clarifierom je vrlo jednostavno: kompaktni disk se stavi na spindle, strana na kojoj se nalazi label treba biti okrenuta prema gore. Potom se stisne gumb kojim se aktivira vrtnja diska, a kada disk dosegne svoju maksimalnu brzinu vrtnje potrebno je gumb držati stisnutim desetak sekundi nakon kojih se gumb pusti, te se nakon što vrtnja prestane disk stavlja u CD player.

  Kako ovaj Clarifier radi i što radi?
Iako su podaci o ovom proizvodu na internetu vrlo šturi, na mnogim sam mjestima vidio da se ovaj Clarifier opisuje kao CD Demagnetizator. Vrlo šturi press materijal navodi ovo: «Kada se CD postavi na spindle, vrtnjom diska se aktivira elektromagnetsko polje i u CD-u se dešavaju dvije stvari - demagnetizacija i skidanje statičkog naboja». Što iskreno rečeno zvuči PRILIČNO BESMISLENO i NEISTINITO... a i NEMOGUĆE na kraju krajeva. Dok o demagnatizaciji audio komponenti apsolutno ima smisla govoriti, o demagnetizaciji CD-ova nema. CD je neka vrsta polimera, u kemijskom smislu to je ugljik-hidratni lanac. Tri osnovna sastojka CD-a su boja, plastika i zaštitni premaz i tu se naprosto nema što demagnetizirati. Plastika, vuna, drvo, kamen, itd, itd – to su sve materijali koji u magnetskom smislu, u magnetskom kontekstu NE POSTOJE. Na dnu CD-a se doduše nalazi MALI sloj metalizacije, refleksivni sloj, na kojem nastaje nastaje 0-1 zapis, no taj zapis isto tako nema veze niti sa statikom niti s elektromagnetizmom. O demagnetizaciji bismo eventualno mogli govoriti u slučaju RW diskova koji na sebi imaju neku boju, tj. refleksivni sloj koji ima u sebi neke materijale koji bi se mogli demagnetizirati, ali bi time nastala moguća opasnost da se obrišu podaci s RW diska. Potvrdu navedenih razmišljanja sam dobio i na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

  Slušni test
Test sam proveo na način da sam prvo poslušao neku kompoziciju bez tretmana Bedinijem, te sam ju ponovo poslušao nakon tretmana Bedinijem. U idućim redovima prenosim dio slušnih zapažanja koje sam zabilježio u svojoj tekici. Razlika je bila lako uočljiva. Nakon tretmana Bedinijem zvučna je slika postala otvorenija, smirenija, svježija, jasnija i čišća, kao da je netko maknuo krpu sa zvučnika. Vokali su detaljniji i bogatiji s još mrvicu više zraka. Tretman je doprinio visokoj rezoluciji audio sistema. Violina manje krešti. Činela zvuči smirenije, definiranije, lišena ikakave oštrine. Najveća se promjena dogodila u visokotonskom području - bez obzira o kojem se instrumentu radilo (flauta, električna gitara, različite zvečkice i školjkice, činela, itd), razlike su bile jasne. Na visokotonsko je područje Bedini djelovao dvojako: kod jednih je snimki povučenije detalje iznio van na površinu, dok je kod drugih snimki preiskričave i ponekad pomalo metalične prizvuke smirio i dao im jednu finu notu.

  Zaključak
S tehničke i teoretske strane ovaj bi proizvod trebao biti od nikakvog utjecaja na audio sistem. No zasigurno nam Bedini nije rekao sve detalje vezane za ovaj proizvod i očito zna više o tome od nas. No nije niti bitan tehnički aspekt - ono što je bitno je da ova igračka zbog svog utjecaja na zvuk vrlo brzo postaje sastavnim i neizbježnim dijelom audio sistema.