Pitanja i savjeti, proljeće 2007

Ako tražite hi-fi savjet, želite komentirati Audio puls ili hi-fi generalno, šaljite sve upite putem maila. Na nepotpisane upite ne odgovaramo. Ne odgovaramo za dane odgovore, oni se daju u dobroj vjeri.
Nagradite one koji VAMA ovdje daju savjete i daruju svoje znanje! Donirajte Udrugu Audio Puls! Na uplatnici kao primatelj upišite "Udruga Audio puls, Zagreb", žiro 2402006-1100468644, opis plaćanja je "donacija". Bilo da se radi o donaciji u iznosu 50 ili 500 kuna, svaka je donacija jednako vrijedna. Hvala.

PREPORUKA ZA KUPNJU SUSTAVA

Pozdrav,
imam neke dileme vezane uz kupnju entry sustava, naime dugo godina imao sam kombinaciju prastarog Tehnicsa recivera uz 40W Celestione i stari CD player.
Budući da sam odlučio unaprijediti svoj audio sustav zanima me slijedeće ukoliko se odlučim na kupnju zadržao bih i dalje stereo formu za sada zanima me da li je to bolje, novac je ograničenje ali ako je nesto ok nije mi zao potrošiti i više. Plan je za sada PMA-500AE Denon, Cresta 10 Kef, oboje oko 3000 kn. čak sam to i poslušao i nije loše s obzirom da sam već neko vrijeme u traženju i obilasku audishopova nasao sam par vrijednih spomena zvučnika npr. Infinity Primus 150 mi je malo čudan ali ima dušu uglavnom koliko sam dosada shvatio najviše volim topli i mekši zvuk nisam ljubitelj basa niti agresivnih zvučnika osim dali serija tesko pronalazim zvučnike koji su mi ugodni uhu i zamolio bi za savjet u odabiru istih ili naravno pojačala. Ima li razlike kod kupnje stereo pojačala/recivera od onih za kućna kina mislim ipak su ovo sve nekakvi entry sustavi koji nemaju značajnu snagu uglavnom kako ste vjerujem upuceniji u ponude trebam savjet za zvučnike i nešto da ih pogoni u nekim normalnim razmjerima nisam neki veliki audiofil ali dosta slušam glazbu i volio bi za malu pomoć ili nekakvo usmjerenje.
Lijep pozdrav
silvije
Silvije.Verhas (A) t-mobile.hr

ODGOVOR:
Sami ste dali odgovor na vlastito pitanje. Kažete da volite topliji zvuk, a upravo Primus 150 odgovara tom opisu.

KAKO POSTAVITI ZVUČNIKE U SOBI?

Pozdrav,
imam sobu od 6m x 3.6m. Nažalost, zvučnici će stajati uz duzi zid, udaljeni kojih 30 cm od zida, sto, koliko sam čitao po ostalim "savjetima", to ne daje priliku za bass reflex kutijame sa otvorom na zadnjoj strani. Kupio bih Marantz receiver i DVD player za slušanje glazbe i gledanje filmova. Kazu da Marantz u sebi ima dekoder tako da nije bitno s cega čitam glazbu (kao ne treba mi posebno CD player). Zanima me, koliko je Marantzov receiver lošiji od po cijeni istog Marantzovog pojačala. Glazba filmovi su mi u omjeru 65:35 i tu je najveci problem. Kupiti pojačalo i odreći se 5.1 filmova ili kupiti receiver i pitanje koliko ispastati na kvaliteti zvuka kod slusanja glazbe? Jos me zanima koje bi mi zvučnike preporucili za moju prostoriju, kojoj su zidovi prazni, ima trosjed i dvosjed, ormarić na kojem je TV, a pod je laminat bez tepiha? Cijena zvučnika cca 3000 kn. Kasnije bi slagao surround pa me zanima da li moram paziti na impedanciju i osjetljivost kod satelita s obzirom na prednje zvučnike?
Hvala, Ivo
ivoivi (A) gmail.com

ODGOVOR:
Za smještaj zvučničkih kutija u prostoru NE postoji neka univerzalna formula prema kojoj možemo apriori reći koji je najbolji položaj za neke kutije u nekom prostoru. Možda će baš u položaju koji opisujete vaši zvučnici dati najbolje rezultate. Treba probati puno pozicija prije zaključivavanja koja je pozicija najoptimalnija. Stereo pojačalo zvuči apsolutno bolje od A/V receivera. Da li ćete se odlučiti za stereo pojačalo ili A/V receiver na žalost ne možemo odlučiti mi, to mora biti vaša odluka. Ako se odlučite za varijantu kućnog kina, najjednostavnija je varijanta kupnja 5.1 zvučničkog paketa.

DRAGI DEANE...

Dragi prijatelju Deane,
tokom ovih dana pročitao sam sve novo što si napisao u tvojem Dnevniku, uz to sam se vratio i na par starijih priča i, u svakom slučaju, ponovno si me itekako zainteresirao, privukao mi totalnu pažnju i najkraće rečeno, uživao sam čitati tvoja razmišljanja upravo kao da čitam nekakvu dobru Priču u nastavcima, priču čija je središnja tema-meni osobno-jedna pasija koja me prati od davnih dana i još me nije napustila tj.zvuk, tema daklem koja mi je vrlo bliska i izuzetno draga, tema koja me vrlo često prosto izluđuje ali itekako češće-prosto usrećuje.
Ono što mi se najviše sviđa je širina koju tvoja misao-na zadanu temu-obrađuje. Da sam nešto mlađi (u smislu neiskusniji) i da sam u vitrini nekakve knjižare imao prilike vidjeti tvoj Dnevnik, nema dvojbe da bih ga momentalno kupio i uživao od prve do posljednje stranice. i ne samo uživao već izvukao pravilo, pravila, bit i granice postojanja teme.
Sva moguća "popratna" pitanja, koja, budi usput rečeno nisu NIMALO popratna, su teme i dileme kroz koje prolazi bilo koji zaljubljenik u hi-fi, pa makar on spadao pod kategoriju (a i o njima pišeš) ljudi koji imaju dva cd-a ("reference" naravno...) i uređaj od par hiljada bilo čega koji redovito, simetrično i manijakalno mijenjaju čim dođu do neke pare ili se pojavi uobičajna udica "best buy", "najbolji u klasi itd.itd.itd. Kroz sve ove godine, takvi su "ljubitelji" bili najbrojniji. Ovo nije nikakva kritika, prosto konstatacija jer svatko ima pravo (ni više ni manje) da uživa u onom dijelu ili stvarima koje ga najviše privlače - neovisno o razlozima. Iako je i mene vrlo često hvatala ta groznica, nekako od samih početaka ipak sam shvatio (bez ikakvih "zasluga") da mi je bit Muzike neopisivo draža i veća od bilo kojeg mogućeg sounda sistema, tako da sve u svemu nisam potrošio niti približno para i vremena na slušanje zvuka koliko na ploče i pogotovo koncerte. Ali, neovisno u koju kategoriju hi-fiste čovjek spada,, prolaznu, usputnu, pasioniranu itd. tvoj Dnevnik je izvor nebrojenih činjenica - što o uređajima-što o psihološko-fiziološko-fizičkoj konotaciji cijele priče. Zato i mislim da bi itekako trebao nastaviti prosto dokle ti ne dosadi, ali na koncu MORAŠ potražiti nekakvog izdavača pa makar štampao, kao što se u ovoj zemljici nažalost i događa, u 500 primjeraka. Čak i u ovom obimu (iako bi trebalo nastaviti) ti si već dosegnuo nivo "Vodiča" koji nije samo interesantan tamo nekim manijacima s puno para već je jedan izvrstan psihološko-tehnički vodić za sve mlađe generacije koje su ili dolaze na teren zvuka. A da ih ima i da će ih biti-u to nema uopće sumlje.
Osobno, nešto što bih svakako dopisao, ako ništa drugo u formi "aneksa"-na kraju knjige daklem je jedan popis SVIH mogućih dobrozvučečih sistema (neovisno o kategoriji ali obavezno i entry, srednji itd. level) s imenima pojačala, gramofona, zvučnika, zvučnica, Cd-reproduktora, magnetofona, tunera, kablova, matova i da ne duljim. Pored svih tvojih itekako objektivnih i u svakom slučaju vrlo točnih(najčešće) zapažanja i primjedba, toliko raznolikih kuteva sagledavanja problematike, mislim da bi taj tehničko-savjetodavni indeks bio točka na i. Naravno da nisi nikako bio u mogućnosti da osobno poslušaš većinu tih komponenti, kao niti itko drugi, ali da me danas pitaš-točno se sjećam masu uređaja koji su itekako dobro radili a o kojima su mi samo pričali - međutim pričali su mi ljudi koji su ih imali i dugo godina slušali-ljudi u čije skromne ali stručne i iskrene zaključke i danas vjerujem.
A sada da se trenutak vratimo na samu problematiku zvuka: barem ono "osnovno" je u biti itekako jasno: podijelimo zvuk na dvije posve različite strane ; onu tehničku i onu psihičku. Jer upravo od te dvije komponente (koliko god one imale svoje nebrojene grane i grančice) se cijela priča u globali i sastoji. i obadvije su neuhvatljive, jedna malo više, druga malo manje ali...
Što se tiče tehničke tj. električne (riječ je o kućnim sistemima jer što se tiče profi uređaja za koncerte, snimanja itd. stvar je ponešto drugačija) strane sigurno je da je razlika u kvaliteti reprodukcije itekako prisutna, realna, objektivna, neovisno o psihološkoj dimenziji priče. Daklem, prosto rečeno, neki uređaji su itekao bolji od drugih, vrlo često čak i posve neovisno o cijeni. Moj prvi prvcati sistem: Nad 3020 (još ga imam tj. jednostavno ga ne mogu prodati iako ga ne upotrebljavam već skoro 20 godina...), Thorens TD 160 B Mk II s Grace i Supex iglom i ručkom i zvučnicima AR 28s je TAKO DIVNO i točno zvučao da je to iznenadilo, u ono doba i najokorjelije i profi stručnjake u domeni. Cijeli sistem je koštao današnjih cirka 2000 Eura ako ne i manje! I razlika između ovog današnjeg sistema je, što se cijene tiče minimalno peterostruka, ali što se zvuka tiče - globalno slušano - nije niti dupla...!
Ali, neovisno o cijeni daklem, sve to skupa ima jedan limit, jednu granicu koju, na našu veliku žalost, ne možeš preći pa makar da si i milijarder. A takve milijardere (stvarno milijardere) i njihove uređaje sam imao prilike u par navrata slušati diljem Evrope u kojoj sam stanovao i u kojoj i dan danas imam divne prijatelje. Jedan od njih je bio sin od Grčkog kompozitora Theodorakisa u čijem stanu (vili u centru Atene) i studiju za profi snimanje sam bio u par navrata. Elem, želim ti reći da je i taj sistem zvučao skoro impresivno samo što mu je nešto falilo...
Ostavimo krajnosti i vratimo se u našu "normalu" (iako dode daklem na isto) ; kojegod pojačalo kupili, zvučnike, kablove itd. UVIJEK nešto dobijemo ali UVIJEK nešto i izgubimo i(li) nešto opet nedostaje. I to je pravilo, stvarnost i krajnja granica svega. Da li se meni ili tebi više sviđa ovaj opseg, zvuk, detalj ili možda nešto drugo, treće ili stoto: priča postaje POSVE INDIVIDUALNA. Ono što ostaje zajedničko je da sistem koji je savršen hi-fi, takozvani hi-end UOPĆE I NE POSTOJI! I za puno manje(!) para, stvari mogu doći do tih krajnjih granica. Suština savjeta i razmišljanja je, izmedu ostaloga, upravo ta. Sve to skupa iz prostog razloga što NIŠTA tj. nikakav uređaj na svijetu ne može reproducirati stvarnost doživljaja. Može ga samo bolje ili gore imitirati.
Što se tiče psihološke strane ona je rastezljivija i od prežvakane žvakače gume... daklem još subjektivnija od te tehničke. Osim vrlo različitih psihičkih stanja u kojima se svakodnevno (tjedno, godišnje, životno) nalazimo, posve NEOVISNO o našim dobrim i(li) lošim željama, pa do Don Kihotovskih pokušaja zaustavljanja (kontroliranja, utjecaja...) vjetrenjača... ego-tripova "posjedovanja zvuka" (i uređaja) itd-itd. do limita i promjena percepcije i slušnih mogućnosti s godinama, s iskustvom, psihičkim stanjima itd. toliko varijanta "dobrog(ali i lošeg!) zvuka" postoje da i nije nikakvo čudo da u svemu tome proliferiraju i profitiraju ... uglavnom samo... proizvođači i hi-fi industrija. Kada se nije u stanju prodavati objektivna ljepota, prodaje se surogat, impresija, dojam, rekla-kazala, psihološka propaganda, imiđž, IDEJA o ljepoti. I to je taj drugi limit. Ti to vrlo dobro i opširno opažaš u svojim Dnevnicima i prenosiš u smislu upozorenja svim, pogotovo mladim, ali i nama starijim generacijama.
I tu je (bes)kraj priče, ostalo su samo varijacije, varijante, igranja, lijepa igranja, ružna igranja, nije bitno, igranja... A u toj igri, tvoj Dnevnik može biti i jeste itekako dobar, na neki način jedinstven-VODIČ. Bravo!
Pozdrav iz River town-a s upalom uha i nemogućnošću slušanja...
Bobo

TEST ZVUČNIČKIH KABELA?

Pozdrav svim vrijednim ljudima koji su zaslužni za ovak dobru stranicu, pozdrav Marku (JPS FX Superconductor kabel mi svira prekrasno, kad bih samo još mogao čuti LAT IC-300 ?!). Moje pitanje je zapravo, kad ste već testirali dosta stvari interesira me kak to da nema ni jedan test zvučničkih kablova, naime stvar je u tome da je tržište tak prepuno kojekakvih žica da čovjek naime ne zna kud da krene pa sam mislio da neki putokaz nebi nikome naškodio ako je naravno u neko dogledno vrijeme to izvedivo ili možda zbog nečega nije?!
Veliki pozdrav i hvala g.Deanu Baričiću na vođenju kroz ovaj meni potpuno novi svijet, iako sam sa glazbom od malih nogu nakon čitanja dnevnika i razmišljanja „kam nas sve ovo vodi“ glazba mi zvuči a kaj da kažem nego drugačije i hvala dnevnicima na ugodnom društvu, čak i kad sam bio vrlo daleko od kuće bili su mi prava oaza u pustinji i malo me rastužilo kad sam vidio THE END jer mislim da to vrijedi i dalje njegovati, nek raste!
Evo toliko bih ja u ove kasne sate, laku noć uz „My Heart Stood Still“ Ahmada Jamala
Pozdrav
Ivica
Nadica.Loncar (A) globalnet.hr

ODGOVOR:
Zahvaljemo na komplimentima i lijepim riječima! Ako vas zanima kako zvuči interkonekt LAT 300 Signature, preporučamo da ga naručite na LAT International web stranici, kabel možete vratiti u roku 45 dana ako ne bi sinergijski dobro legao u sistem. Naš je stav da je LAT 300 Signature vraški dobar kabel koji ima neumjesno malu cijenu obzirom na to kako dobro svira. Što se tiče zvučničkih kabela, imamo ih u planu testirati u bližoj budućnosti.

PREPORUKA ZA SUSTAV

Pozdrav ekipi Audio pulsa,
Totalni sam početnik u svijetu hi-fi-a, pa eto gradeći sustav trebam savjet. Zasad sam kupio Warfdale Diamond 9.1 zvučnike, pojačalo Nad 320bee, zvučnički kabel Van Den Hul Royal Jade Hybrid, stalci Rondo Definition. Sljedeći korak je cd player i interkonekt kabl. Razmišljam o Cambridge audio 640 ili 650, ili možda nastaviti s Nad-om, s obzirom da su i zvučnici i pojačalo "topli" po karakteristici zvuka, a želio bih neku ravnotežu preciznosti i topline s obzirom da slušam zaista raznovrsnu glazbu. Interkonekt nemam niti približno ideju, osim da bude oko 50 eura. Molio bih i za ocjenu do sada kupljenog, što je najslabija točka, što bi bilo možda pametno "apgrejdati"?
Unaprijed zahvaljujem. Lijep pozdrav!
Matija
matija.klaric (A) gmail.com

ODGOVOR:
Ovako unaprijed je apsolutno nemoguće reći koji će player bolje pasati, trebali bi u praksi probati oba. U teoriji je nemoguće odrediti koji će biti bolji. NAD će odvesti zvuk sistema na tamnijnu stranu, a CA će dati više detalja.

POZDRAVI IZ ITALIJE

Zdravo svima,
Lutajući na internetu video sam da je gdin. Branko Baričić još uvek aktivan u HI-FI vodama. Pošto sam stari čitalac "SAM"-a i večiti zaljubljenik u sve HI-FI projekte čuvene TROJKE, ovim putem bih hteo da uputim najsrdačnije i najiskrenije pozdrave za sreću, radost i dug zivot g. Baričiću, a takođe i ostaloj dvojici gospode.
Verovatno čuvena trojka možda nije upoznata, ali još uvek imate mnogo poštovalaca u Srbiji (verovatno ste po pisanju zaključili da sam iz Srbije), koji vam se još uvek dive za sve ono što ste dali HI-FI-ju.
Puno pozdrava iz Italije od Vojkana.
Živeo HI-FI !
vojkan_petrovic (A) protesa.net

PREPORUKA ZA STRUJNU LETVU

Poštovani,
Imam dilemu oko kupovine strujne letve za Hifi sistem. Ukratko dilema je između modela firme SUPRA MDO6 i filterom NIF i posebnim kablom 1.5 m LoRad CS-EU i renomirane firme MONSTER model HTS-1000 (dolazi s ugrađenim strujnim kabelom).
Lijep pozdrav
Darko
darko.grungold (A) belupo.hr

ODGOVOR:
Postoje dva modela Supra letve i obje posjeduju filter Supra NIF (non-intrusive filtering) razvijen od strane engleskog Ben Duncan Research. U stvari to je feritni prsten na samom LoRad kabelu koji je u samoj letvi. Model md-06 eu/sp ima u sebi Surge Protection (SP) koji štiti uređaje tako da je osigurana faza, nula i zemlja, a ne kao obično samo faza. To je dobro protiv grmljavine, jer tada dolazi do proboja kroz zemlju, a tu Suprina letva ima osigurano. Sonično između dvije Suprine letve ne bi smjelo biti razlike u zvuku (bez obzira što neki kažu i drugačije). Zvuk ove letve je otvoren, svjež, prozračan, s puno detalja i ponekom koloracijom, kao s dubokim i pomalo napumpanim bas područjem.
Monster HTS1000 je generalno govoreći nešto toplijeg karaktera, kao uostalom i kabeli iz Monster produkcije. Ta letva osim što je razvodnik, radi i filtraciju, a iznimno je učinkovita i u pogledu protekcije. Obje letve biste prije odluke o kupnji trebali probati u vlastitom sistemu radi stjecanja vlastitih dojmova.

YAMAHA I JAMO

Poštovani,
evo nakon puno muke i štednje u sobi mi se nalazi paket zvučnika Jamo s606 hs3 koji je ocijenjen na vašim stranicama kao jako zahvalan sistem. Mene zanima sljedeće... može li pojačalo Yamaha rx v-359 dati dovoljno snage da iskoristi te zvučnike jer ima nekolicina ljudi koja tvrdi da to pojačalo neće moći pokrenuti te zvučnike tj. da neče protjerati bas? U specifikacijama piše da ta Yamaha ima 5x100W RMS. Pomozite mi i dajte pravi savjet jer za pojačalo mogu izdvojiti maksimalno 1300 kn.
Hvala!
Tomislav
tomislav.gal (A) gmail.com

ODGOVOR:
Mislimo da je Yamaha RX-V359 nedorastao partner spomenutom Jamo kompletu. Nije u pitanju samo snaga, već ukupna kvaliteta. Zato preporučamo, ako se baš inzistira na Yamahi, minimalno model RX-V459, ali prava preporuka je Onkyo TX-SR503. Taj je uređaj definitivno najbolji partner Jamu u klasi do 2000 kuna.

PREPORUKA ZA FM TUNER

Poštovani!
Razmišljam o kupovini doista kvalitetnog FM TUNERA pa vas molim da mi predložite nekoliko modela. U razgovoru s prijateljima na površinu je isplivalo nekoliko modela i firmi:
1. Denon TU 260 mk2 ili TU 1500
2. Kenwood KT 6050 ili stariji model KT1100 SD
3. Thorens 2300 na lampe
4. Onkyo
5. Rotel

Hvala,
Ivan iz Bjelovara
ivan.mihajlovic (A) bj.t-com.hr

ODGOVOR:
Iskreno rečeno, jako slabo pratimo tržište tunera i nove modele istih, tako da nam je jako teško nešto preporučiti. Članovi naše redakcije imaju u sistemima tunere stare 10, 15 ili više godina, a s novim ili novijim modelima smo jako slabo upoznati. Naša generalna preporuka je da se svakako odlučite za analogni tuner i da ga nabavite u second handu.

DRAGI DEANE...

Deane ciao,
u vezi gramofona bio si u pravu! Iako sam poslušao svega par ploča bilo je i više nego jasno da se zvuk mijenja - na bolje naravno. Zadnje dvije ploče koje sam poslušao, iako stare, izgrebane su na trenutke bile pravi doživljaj. Kada naiđe (u maglovitom prolazu) trenutak u kojem posve zaboravljaš analizirati zvuk već ostaje sama Muzika je dokaz, naravno izvrsne glazbe ali i dobrog rada mašinerije. Ništa od neophodnog na gramofonu nije uštelano kako treba. Ako je to uopće bilo, bilo je davno. Nisam niti očekivao nekakva čuda ali ipak prvobitni zvuk je bio ispod svake kritike. Baš ono razočaranje. Sadašnje stanje je takvo da su basevi vrlo učestalo jednostavno bolji od baseva na CD-u, korpulentniji, zaobljeniji, dublji i stvarniji i isto se može reći i za srednje ali visoki, kojih je u ovoj kombinaciji bilo čak i previše - nisu više ti visoki. Vjerojatno da sam i ja očekivao, kao i uvijek nerealno - čuda. U svakom slučaju potruditi ću se slušati malo češće i učestalije zvuk s gramofona.
I ono drugo razočaranje tj. ubacivanje dva strujna kabla od Siniše (jedan od dva imate na testu i kažeš mi da ne zvuči loše) je prošlo, ne zato što se zvuk popravio (u potpunosti identično tvojim konstatacijama), naprotiv - zvuk je bio dobar prvih par sati da bi naknadno iz dana u dan bio sve nejasniji, maglovitiji i dosadniji. Da sam imao toliko vremena tj. puno, puno više sati (i strpljenja) da kablove pustim da sviraju 50-100sati, možda bi to bilo nešto drugo ali i sama ideja da se treba čekati puste dane da nešto prosvira mi baš ne paše. Daklem zvuk se ipak popravio kada sam kabel od pojačala, umjesto u filter ubo direktno u zid tj. preskočio filtraciju. Onaj drugi sam pustio na cd-eu na kojem je i bio ali preko filtera (kao i pretpojačalo). Sve u svemu strujni (i ini) kablovi rade vrlo često kao nekakva vrsta nevidljivog ekvilajzera. Kada su točni (što je takva rijetkost da...) zvuk dobije na prirodnosti i približava se hi-fi (ili endu ili kako "to" nazvati), ali kada su krivi, ili loše napravljeni ili super napravljeni samo što si ne pašu, dobiješ istu promjenu kao kada na najjeftinijem uređaju šetaš s dugmićem sa sounda: Jazz, na Classique itd. Kombinacija svih strujnih kablova u filter, pa onda filter na utičnicu je učinila da se zvuk posve izgubio. Slušano timbrički sve je bilo dobro, točno ali jednostavno nije bilo moguće ustanoviti odakle uopće taj zvuk dolazi a kamoli nekakav raspored na sceni itd. nastao je nekakav hibrid koji je u svojem obliku bio nevjerojatna kopija originala samo što u stvarnosti nije uopće postojao. Nešto poput holograma...
Međutim, moram se vratiti na onih prvih par sati slušanja kada sam ostao sjediti u fotelji čini mi se skoro deset sati uzastopno. To mi se davno nije desilo. Imao sam dojam da sam konačno došao do onog nečeg (kako "to" drugačije nazvati ?) za čim tragam decenijama. Nije dugo trajalo. Još uvijek ne znam u koju kategoriju cijena spadaju tvoji Sonusi, ali oni Sonusi od 9000 Eura ZASIGURNO ne zvuče tu lovu, osim ako si papan - kako ti točno kažeš, pa pomisliš da je količina love proporcionalna kvaliteti. Često, čak mi se čini najčešće je točno obrnuto. Moji Faberi su u stvari (kada malo bolje razmislim) u ono doba bili otprilike ta kategorija cijene jer su sa stalcima koštali 8 miliona lira (osam miliona lira!, kada je prosječna plaća u Fiatu bila deset puta manja). I da nije došlo do tih čudnih prodaja i preprodaja od jednog vlasnika do drugog i do drastičnog pada cijene na 2,5 miliona što je svejedno bilo puno, ja NIKADA ne bih ušao u porodicu Sonus Fabera. I dan danas, iako ih jako volim i znam kako zvuče mislim da je sve iznad tri hiljade Eura za ovaj zvuk - kolikogod on bio divan, produkt čistog potrošačkog društva koji je prevara ab uovo!
Ulje sam konačno upotrijebio i stvarno vidim i osjećam da je drvetu prijalo i prija. Pustio sam desetak sati da se sloj upije u drvo i onda još "uglačao" ono što je peostalo na stijenkama. Upotrijebio sam cirka pola količine koju si mi donio. Cijelo vrijeme sam, poradi tog specifičnog i toliko drugačijeg mirisa pripravka sanjario da sam u nekom dućanu starih violina, kontrabaseva ili pak u nekakvoj divnoj maloj fabrici namještaja ili staretinarnici u kojoj stari namještaj ispušta mirise minulih decenija i svega što se oko njih ljudima događalo. Nekakva mudrost u mirisu...
Jedino na čemu ti zavidim je mogućnost odlazaka na koncerte tj. pretpostavljam najviše u Lisinski. Davno je prošlo a i ti prijatelji ili više nisu prijatelji ili su jako daleko, kada se sjedalo u Fiću bez grijanja i po najvećoj buri odlazilo u Lisinski. Grijali bi se čajevima u termosicama koje bi nam naše mame ili bake spravljale. Danas, s trbuhom do uha... (hvala bogu još ne) sa autoputem i luksuznim kolima... sjedi se doma i traži savršeni zvuk... To mi zvuči poput onih lutki na napuhavanje... Ako navračaš, javi kada.
Pozdrav iz Rijeke,
Bobo (podaci poznati redakciji)

DRAGI DEANE...

Dragi Deane,
Danas sam malo čitao tvoje tekstove. jako su mi se dopali, i, još više, opustili me. Nemam sam vremena prihvaćati se čitanja tih knjižica, ali čitajući sukus koji iznosiš u svojim pismima, imam utisak da dobivam ono što mi treba. Nisam patetičan, već sam u takvoj situaciji, a možda sam i takva narav. Svakako, oduševilo me i to da se među stalnim posjetiteljima Audioplusa osjeća izvrstan prijem tvojih dnevničkih zapisa i crtica. A to ohrabruje, jer, ipak, te crtice nose jednu transcendentnu dimenziju, dimenziju koja vas od vašeg hobija može ponijeti do pravih stvari, i čovjek se osjeća jačim kada vidi da je do toga i drugima stalo.
Darko R. (podaci poznati redakciji)

TECHNICS...

Pozdrav,
dobio sam na posudbu starog Technics-a sa oznakom "SU 810, new class A" sa mogućnošću da ga kupim vjerojatno za malu lovu. Zvuči mi čišće od mog pojačala "Yamaha AX-490". Zvučnici su "Jamo E 850", a player "Sherwood CD 509R". Vjerojatno se s njima "bolje slaže". Problem je kad nabijem malo snage - kao da dobije neku oštrinu. Ništa ne znam o tom pojačalu pa molim pomoć. Barem da znam kolika mu je snaga? Prelistao sam sve stare brojeve Hi Fi časopisa ali nigdje ništa.
pozdrav
Nenad Čatipović, Kaštel Gomilica
nenad.catipovic1 (A) st.t-com.hr

ODGOVOR:
Moguće da pojačalo nema dovoljno snage ili ga možda tjerate da svira glasnije nego što to ono realno može. K tome uz napomenu da vrlo malen broj zvučničkih kutija u nižem cijenovnom razredu može svirati jako glasno bez javljanja distorzije.

DRAGI DEANE...

Dragi Deane,
poslao sam ti par sličica (vidi pri dnu maila), od onih naših najperverznijih! Od uređaja koje nisi vidio jer sam ih momentalno, u fazi uključivanja/isključivanja/uključivanja kablova maknuo, kazetar nažalost nije nešto posebno, iako radi sasvim korektno. Užasno mi je žao što sam bio previše oprezan tamo negdje krajem 90-ih, na najavu da Nakamichi prestaje s postojanjem (i dan-danas mi to ne ide u glavu osim pod šifru: sve što je stvarno kvalitetno je osuđeno na financijsku propast, iako za masu drugih firmi to nije tako, elem za LEGENDU od Nakamichia mi je žao) ja sam odustao od kupnje novog-novcatog (koj kreten!) modela 3 ili 4 nije bitno, SVI su bili izuzetni, i eto ostao s masu kazeta (meni jako dragog medija) i vrlo prosječnim kazetarom... "Chi non rizicha non rozicha" u fiuamnskom dijalektu... Međutim, a propos tunera, ona fotka Nad-ovog modela 412 kojeg je još preradio Jelo, moj bivši i sadašnji susjed kao i moj bivši i bivši prijatelj (tip stvarno nije normalan, šteta jer ima puno hi-fi talenta i nadnaravno uho...), elem mogu ti reći da je zvuk ovog tunera nešto stvarno posebno dobro. Istina tvoj Meridian je kao prvo Meridian... a onda još ima i ručno traženje stanica što mi ovdje strašno fali, elem, uopće ne sumljam u kvalitetu zvuka i stvarno bih volio cuti Zg 3 iako oni jadni imaju najstariju elektroniku za prijenos informacija. Moram ti priznati da mi je od svih mogućih uređaja, pogotovo u eri Cd-a Meridian bio i ostao POJAM.
Možda sam malo pretjerao s fotkama Fabera ali kada cura ima takav stas..., takve obline (na paru prošireno kučište od ružinog drveta (iz Brazila...) radi ponešto veće dimenzije bas membrane i sve ostalo...) pojam pretjerivanja je suvišan... Dakle, budimo, barem na trenutak prizemni... : da netko tj. bilo tko čuje, pročita itd. neku budalu koja opisuje i spaja dimenziju žene s pišljivim muzičkim zvučnicima... odmah bi pomislio (donekle s pravom) da "tip nije normalan". I više je nego sigurno da sam si totalno zakomplicirao život odabravši, umjesto, prvo što mi pada na pamet npr. "B&W serija 801 matrix (je li se tako zvala?), ili stari radijatori od "Quad-a" 64, Sonuse. Medutim, a tu PADAMO SVI, muškarci, žene, često puta i dijeca (ali jedino ona ne uvijek), izgled tog zvučnika, nešto poput starinskih fotoaparata iza kojih bi fotograf stajao pognut, prebačene guste i nepropusne tkanine preko glave prilikom snimanja... pa to elegantno proširenje drveta radi nijansu veće bas membrane... stalci koji se mogu idealno reglirati po svojoj visini, elem... ljubav je pukla na prvi pogled. I, kako to UVIJEK biva u životu, prvi filing je najtočniji... i stoga, ljubav traje i dan danas, nakon dobranih 15 ako ne i više godina! Samo u Faberima sam osjetio i vidio spoj dviju totalno različitih dimenzija, plastičnosti izgleda i nadnaravne elektroakustične dimenzije. Međutim, ponavljam ti, pronaći pravo, iole pravo pojacalo za Sonuse, osim naravno ako ti iz depa ne viri desetak hiljada Maraka tj. danas Eura...a i tada! je vrlo komplicirana stvar. Stoga, ova "Njemačka tehnologija koja se radi u Kini" (kako od samog početka predstavljaju firmu "Vincent"), za PUKIH I PIŠLJIVIH 2000Dem, predpojačalo SA-11 i pojačalo SP-61 (koje ružne oznake...) je bila prava premija! Da Quadovi 64 nisu bili tako veliki, tj. da mi nije negdje bila fiks ideja da u prostor ne smijem ubaciti ništa vece od "Monitora", danas bih , bez sumlje imao duži staž u dobrom zvuku s malom, sićušnom kutijicom od Quad lampaškog pojačala snage 8 ili 10 W!, ne sjećan se više. Ovako 80W u A klasi ili 100 u "AB"(?) isijavaju takvu nemoguću vrućinu da preko ljetnih dana i klima nije dovoljna da se stvari uokvire u nekakvu normalu. Istina, zimi dobro dođe...
Želim ti reći da su zasigurno stari (Vintage) uređaji interesantni, vrlo često i puno bolji od današnjih, međutim, moja jučerašnja opaska je ipak i nažalost točna: naime, cijeli taj izmišljeni i falše pojam "vintage-a"je vrijedio za ono doba, danas pronaći, kupiti (i masno platiti) uređaj star 20-30 ili više godina sa svim mogućim i nemogućim dijelovima koje moraš zamijeniti itd.itd.a MORAŠ jer taman da je i stajao u ormaru... kratko rečeno to je samo jedna dubokoumna zamka za jadne, naivne (u smislu dobronamjerne) hi-fiste u povojima. Primjer tvojeg Meridiana nije adekvatan jer se elektronika jednog Tunera i nije imala bogzna što puno pokvariti, ali zamisli pojačala, zamisli membrane zvučnika koji su toliko stari. Nema šanse! Uostalom i sam taj doslovce izmišljeni pojam vintage-a mi je samo prosti i puki primjer cijelog onog subjektivnog dijela naše voljene priče, drugim riječima marketinga, tržišta i svih ostalih dosjetki koje su nam, a kamoli mnogim drugim ljudima koje znam IZVUKLI straobalnu lovu za: sve u svemu - NIŠTA. Ništa, ne jer ti uređaji nisu dobri već stoga što nakon svih para i napora, umnih saznanja i čitanja, ostaje i preostaje - upravo kao i u samome životu - faktor "sreća" tj. u ovoj priči kompatibilnost ili ne. A ona je rijetka i ne ovisi o parama!
A da je ta prošlost bila itekako normalnija i kvalitetnija i to u svim segmentima pa i u elektronici tu nema dvojbe. Ali ja ne žalim za tom prošlošću tj. ne plačem nad činjenicom da je više nema iako mi beskrajno nedostaje. Međutim, sva "prošla vremena" su uglavnom bila bolja... što god to značilo. Sjeti se samo priče starijih, kada smo bili mala djeca... i oni su neprestano naglabali o "boljim prošlim vremenima"... Jedina razlika (!) je što su objektivno naša prošla vremena stvarno bila puno kvalitetnija a njihov problem je u ono doba bio što su se teško privikavali na promjene, međutim, te promjene nisu bile nimalo loše - naprotiv.
Bobo (podaci poznati redakciji)



KUĆNO KINO, STEREO...

Poštovani,
posedujem kućni kino koji se sastoji od: AVR Yamaha 450, dvd player Pioneer 575, i zvučnici su M. Audio Bronze serija ( B4,centralni, sub. ASW 100 i B2). Zvučnički kabel je VdH CS 122, interkonekt je VdH D-102 III hybrid. Planiram da unapredim stereo, kupovinom pojačala i cd playera, ali ne bih menjao B4 zvučnike, pošto sam zadovoljan kako sistem zvuči dok se gledaju filmovi. Interesuje me Vaše mišljenje:
1. Koje pojačalo i cd player mi preporučujete za MA - B4? (slušam sve muzičke pravce).
2. Kako izvršiti povezivanje AVR Yamahe i budućeg pojačala za zvučnicima, a da se nebi stalno prebacivali zvučnički kabeli sa jednog na drugi? (AVR ne poseduje pre-out izlaze).
Hvala Vam na odgovoru unapred, drugarski pozdrav. Nenad
bucan (A) hemo.net

ODGOVOR:
Davno smo slušali MA B2 kutije, za pretpostavit je da i B4 svira na tom tragu zvuka. Savjetujemo da ih spojite na neko stereo pojačalo koje je po karakteru na toplijoj strani zvuka (primjerice Rega Brio ili pak neki NAD ili Musical Fidelity). Odgovor na drugo pitanje ne znamo, tj. mislimo da se u nedostaku pre-out izlaza njih dvoje ne mogu spojiti.

DRAGI DEANE...

Oprosti na ovoj dužoj pauzi. Često mislim na tebe s radošću u srcu u smislu da: "takvi" ljudi ipak, još uvijek postoje. Ne znam iz kojih razloga a biti će ih sigurno par i više, elem zdravlje me dosta zaokuplja, i upravo izlazim iz drugog bronhitisa i jedne gripe u manje od 3 mjeseca što je i za moje gabarite kroničara, novost. Uglavnom nisam plašljiv, barem ne dokle mi svijest doseže, smrti se ne bojim, bojim se "samo" boli, ali "Nje" se stvarno bojim i moram priznati da sam se ovom prilikom pomalo začudio, pa i uplašio (u strahu velike su oči...) ali, eto danas sam konačno obavio rendgene, analize itd. i o škampu niti riječi. Prema tome, sve je ok i stvarno mi je laknulo. I dalje tbc temperatura(37,2), malaksalost ali duša je na miru a to je prvi i najvažniji lijek ili protuotrov strahu i stvarno , realno većim problemima. Sve je u glavi... a onda, naknadno i u tijelu. Osim toga, bio sam i u Italiji, poslom, prevodio sam od prošle nedjelje do četvrtka, što je neuobičajno dugi period i vrlo rijetko se događa, što dakle znači i da sam zaradio nešto više para i odmah ih potrošio na 5-6 cd-a i , nakon sigurno punih deset godina ponovno sam kupio časopis o hi-fi-u "Suono". Ali, krenimo od početka... Nakon petnajstak godina "bavljenja" s problematikom zvuka, brdo slušanja, kompariranja, kupovina, promjena, zamjena, čitanja, konzultacija, divnih-nezaboravnih trenutaka "čistog" zvuka, kao i puno više padanja u komu radi bačenih, ali doslovce bačenih para za NIŠTA (niente, rien, nothing...), cijela ta naša priča mi se toliko smučila da sam doslovce prestao, ne samo kupovati časopise (na koje sam potrošio sigurno iznos za jedan dobar Mc.Intosh...) već uopće razmišljati o Zvuku. Iskreno rečeno, svih ovih deset i više godina pauze, a kadagod bih se uopće sjetio pojma zvuka, jednostavno mi nije išlo u glavu: na što sam ja to potrošio toliko truda i vremena? (o novcu nisam niti razmišljao!?) niti mi je jednom palo na pamet da "se vratim". Šta mi je to trebalo? Kad to, eto, i s najboljom mogucom voljom, jednostavno- NE POSTOJI, nije realno, ne šljaka, nešto stvarno ne štima. U međuvremenu, cijelo društvo, a bilo nas je stvarno puno, se raspalo. Ljudi se oženili, počeli raditi, jednostavno okrenuli stranicu i amen. Kao da ništa i nije bilo, kao da su svi ti nebrojeni sati, dani, mjeseci, proba, zajedničkih razmišljanja uz cuge i nebrojene cigarete, nebrojenih odlazaka u Trst (Ressetti), konzultiranja i ipak-nadasve-slušanja i uživanja u dobroj (najčešće - izvrsnoj) Muzici bili uzaludni, bezvezni, nepostojeći...!? Izgubljeno Vrijeme..."A la recherche du temps perdu"-Prouste. Ali, Prouste je bar postao književnik, napisao par (u stvari dosadnih) knjiga, a ja, a mi? Ništa! Kako talijani znaju reći: zero virgola zero. I tako dodoše prošlo ljeto, putovanje kod Zlatana u Atenu, prvo nakon "raspada" tj ubojstva Juge (Zlatan Klarić riječanin, jedan od najboljih prijatelja i "bivših" hi-fista koji živi i radi tj. svira više od 20 godina klavir u Grčkoj.) I, nakon par dana neopisivih klopica i cugica, Akropola i Sintagmi, pali se njegov uređaj i bacamo prvo od dugih nizova slušanja, uglavnom klasike, đeza i NESLUŠLJIVE-moderne klasike. Od samoga početka, od prvih nota, nakon stvarno dugog perioda čujem nešto vrlo neobično i vrlo prijatno, čujem Zvuk. To ti dode kao kada pročitaš u novinama da je netko poznati umro i onda ga sretneš na ulici...pa ostaneš bez riječi. Vraćam se u Rijeku s jednom jedinom (fiks) idejom: moram, barem još jednom, pa makar završilo kako je i završavalo, pokušati ponovno, ako ništa drugo onda barem malo poboljšati postojeće stanje zvuka koje je nikakvo! Nikakvo naravno po mojem ukusu, jer za masu prijatelja i poznanika "to" je bio najbolji zvuk koji su čuli.
Međutim meni je bilo jasno, kristalno jasno koliko sam daleko od pravih stvari. Toliko nikakvo da sam skoro prestao slušati muziku tj. 90% slušanja se svelo na mali Sony uređaj u kuhinji. Sa Sonus Faberima od ondašnjih SEDAM MILIONA LIRA, Vincentom koje radi u A klasi do 100W (x 2, ostalo radi u izmišljotini od klase "AB", nije bitno) i hvala bogu puno manjoj lovi nego što bi to bilo za istu kvalitetu pojačala samo zvučnijih imena, uz divan CD uređaj, itd. elem, svjestan da mi je baza ipak iznad prosječno dobra, krećem na jedine preostale mogucnosti a to su : 1. struja, 2. kablovi. Da ti skratim priču : jedan strujni kabel i jedan interkonekt od Siniše, novoosnovana firma mu se zove "Colibri Labs" (časopis u kojem pišeš tvoje izvrsne dnevnike ima jedan njegov (mislim strujni) kabel na probi) i jedan prosječan, jeftin (2000Kuna) ali dobar filter za struju ("Xindak"-Kina) - konaćno čine pomak s mrtve točke. Taj pomak se očituje u vrlo banalnoj činjenici da sam u zadnjih mjesec dana proveo konačno i ponovno više sati u dnevnoj sobi nego u kuhinji i to bez ikakvog forsiranja-upravo naprotiv-iz čistog gušta i zadovoljstva. Ima tu još dosta "sitnica" za popraviti, bolje rečeno za potražiti, ali Muzika je konačno procurila, a malo je falilo da skoro prestanem slušati što bi stvarno bila jedna neopisivo tužna i porazna činjenica. Jer, nemojmo zaboraviti prvi prvcati i JEDINI smisao cijele naše priče a to je kraljica umjetnosti, to je ovozemaljski vrh-vrhova, to je Njeno Veličanstvo: Muzika. Čitajući, nakon jedne decenije pauze, časopis o zvuku, u prvih par stranica sam imao dojam nekakvog "pomlađivanja", na neki način (očito jer mi se vratio smisao stvari) povratka u "davnu" prošlost, daklem nostalgije.
Prva stvar koja me je ugodno iznenadila je bilo saznanje da se ljudi vraćaju hi-fi-u tj. očito napuštaju svijet kućnog kina koje mi se od samoga početka činilo potpuno besmislenim. Upravo kao što je u ono davno doba postojala kvadrofonija koja nije nikako uspjela saživjeti i preživjeti jer je bila jednostavno besmislena (slušao sam par i to skupljih koliko i rijetkih uređaja), tako i taj pojam višekanalnih sistema mi u startu nije imao nekakve zdrave logike budući da i s dva kanala nismo bili odmakli daleko. U jednom članku koji tretira isključivo tu temu, novinar jednostavno i dokazno zaključuje da je cijela priča o kućnom kinu u stvari jedan marketinški trik (da trik) u čijoj je suštini bila samo jedna ideja, zašto uvaliti samo jedno pojačalo i jedan par zvučnika kada se to može "proširiti" i nagovoriti ljude da kupe 6 zvučnika itd.itd.
Druga stvar koja me je ugodno iznenadila je kolicina članaka i proba klasičnih analognih izvora zvuka, tj. gramofona i zvučnica s konstatacijom da vrhunski (ili, bolje rečeno vrlo dobri, jer "vrhunskih" cd-uređaja ima vrlo malo ili ih uopće i nema) CD uređaj, u krajnjoj liniji IPAK zvuči gore od i čak prosječnog gramofona, što je jedna toliko JASNA I PROSTA činjenica da očitije ne može biti. Niti je moglo biti na samome početku prije dvadesetak godina. Jedno od mogućih objašnjenja je u činjenici da cd sistem ima realnu, totalnu separaciju ljevog od desnog kanala a gramofon u svojoj imperfekciji to ne uspijeva, međutim našem mozgu to "savršenstvo" odvajanja kanala umjesto da prija, u stvari nimalo ne prija, naprotiv , čak zamara... i to je jedna prosta konstatacija do koje sam odavno došao samo što mi se činilo da većina (koja zagovara cd), budući da je "većina"-mora biti u pravu tj. da ja jednostavno nemam dovoljno skupi uređaj. Danas kada ga imam, opet zaključujem isto.
Treća stvar koja me je doslovce frapirala, a koja ima itekako veze s onim (itekako važnim i prisutnim) iracionalnim dijelom cijele naše hi-fi priče, je taj novi pojam : takozvanih "vintage" uređaja... koja smijuria, koji apsurd ab uovo! Intanto (tebi je to možda poznato, meni kao povratniku do sada nije bilo...), cijeli jedan dio časopisa je baziran na pismima čitatelja i odgovorima "stručnjaka" u vezi kupovine uređaja iz 60-70-i 80 - ih godina! Sam pojam "vintage-a" je doslovce ukraden, ajde, budimo manje kritični, pozajmljen iz domene vina, a znači berba, tu se uvijek misli na dobre berbe, tj. dobra godišta. Tako da te automatski asocira s izuzetnim godinama, jer, kao što i ptice na granama znaju: dobre (daklem rijetke, kao što je i dobar zvuk rijedak...) godine čine vrhunska vina, a vrhunsko vino je sinonim vrhunskog zadovoljstva tj. pijanstva... itd.itd. Jedini problem je u tome što vino itekako ima veze s godištima i starenju ali, elektronski uredaji su u točno suprotnoj poziciji - što su stariji tim su veće smeće! Međutim, očito je priča plasirana, udica je progutana i masu čitatelja traže savjete o kombiniranju prastarih pojačala s prastarim predpojačalima, zvučnicima, tunerima, gramofonima itd. A samo dio te priče je stvarno istinit a taj je da su razni Fase Linear.-i itd.itd.itd. da ne nabrajam stotine davno poznatih modela i čak, danas nepostojećih marka, stvarno divno svirali (kada, i eto nas opet i uvijek na početku priče, tj. kada si ih imao sreću upariti s ostatkom sistema) ali i da si imao tu sreću i da je i danas imaš, uređaj star 20-30 godina može biti samo jedno jedino tj. MRTAV. Jadni klinci, ako idu tim putem imaju još manju šansu da ikamo dodu a kamoli do iole dobrog zvuka.Kao što i sam primjećuješ i tako točno komentiraš u tvojim dnevnicima, TEŠKO je odvojiti realno od nerealnog, stvarno dobrog zvuka od zamišljeno (izmaštano ili sugerirano) dobrog zvuka, jer zvuk je jedna vrlo subjektivna tj. personalna kategorija a uz to je vezana itekako s (momentalnim) raspoloženjem, temperaturom trenutka, prisutnim osobama (ili samoćom), količinom uloženog truda, kvaliteti snimke i količini para i još masu drugih, na prvi pogle beznačajnih sitnica. I, kada ti u sve to još uleti NAMJERNO izmišljena kategorija "surround" sistema "5,1" ili "vintage" ili bilo što tako niskog i lažnog-haosu možeš reci: dobar dan. S druge strane, a kako to prečesto i biva u životu, stvarnost je puno, puno jednostavnija i dohvatljivija, treba ti "samo", dosta truda, pažnje i sreće. Jer, kako sam ti već spomenuo, REALNO DOBAR ZVUK tj. onaj kojem možeš naći puno mana ALI ipak si svjestan i znaš, bez da ti itko suflira, sugerira ili "laže", da je to-to, itekako postoji! Greška u koracima je nazvati ga "savršenim" ili "točnim" jer i jedno i drugo su posve (i ponovno) subjektivna stanja i kategorije i kao takva ne postoje dalje od nečije glave ili dojma ili trenutka. Ali, ono što postoji za sve nas (u smislu da ga bilo tko može prepoznati) je zvuk koji, čim ga čuješ, uglavnom u vrlo neočekivanim prilikama ali nije bitno, znaš - momentalno osjetiš da si se naježio, da ti je srce krenulo desetinku brže, da su ti se zjenice stotinku milimetra otvorile više - i da se Muzika dogada i klizi u njenoj najljepšoj i najapsolutnijoj varijanti, a samim tim i najlakšoj za našu percepciju. Teško je naći većega zadovoljstva i intimnije sreće. To se može mjeriti samo s prvim dodirima ženskoga tijela, s prvim "znakovitim" pogledima i izražajima tuđih očiju, sa stiskom Prijateljeve ruke... I kako kaže stara kineska poslovica : bitno je biti na putu... u našem slučaju bitno je slušati Muziku, pa i igrati se promjena, kombiniranja, zamjena, novih kupovina, novih očekivanja, pokušaja da se zericu bliže približimo Savršenstvu, svjesni da je i svaki i najmanji pomak itekakvi izvor sreće, a da je samo Savršenstvo u stvari i nebitno koliko i nemoguće za doseći. Danas više ne mislim da je svo proteklo vrijeme u potrazi za Zvukom bilo izgubljeno beznačajno ili uludo utrošeno vrijeme. Nije bitno s čime se čovjek bavi, doktor nauka, filozofije ili stručnjak za metle i kante za smece su iste kategorije u svojoj suštini, mi smo ti koji pravimo razliku. Jedino što valja je pronaći malo više vlastitoga smisla i zadovoljstva, apsolutno neovisno o čemu i s čim se radi. A to je upravo ono najteže.
Srdačan pozdrav iz Rijeke, sutra ti šaljem par fotki. Volio bih da napraviš još koju tvojih Sonusa.
Bobo (podaci poznati redakciji)

P.S. Puno ti hvala za sve u vezi prepravki phono-a itd. Javi mi par dana prije nego dođeš, mogli bi skočiti i na neku klopicu itd. baciti malo slušanja ako budeš imao vremena.