DIY:
MODIFIKACIJA CD PLAYERA



  izrada, tekst i foto: Boris Arnautović, studeni 2006

Ovim člankom ću vam pokazati kako s nekoliko jednostavnih radnji možete popraviti zvuk vlastitog CD playera. Dapače, izrazio sam se preblago – pokazati ću vam kako iz low low budget playera možete napraviti CD player koji po zvuku pripada u klasu high end playera. Naravno, potrebno je odredjeno znanje s područja elektronike, tako da na žalost ovaj članak neće biti od velike pomoći laicima. Poanta je da se ljudima koji imaju iskustva u modifikacijama putem ovog članka daju neke ideje. Unaprijed izvinite na nešto lošijoj kvaliteti fotografija!

Također bih u ovom trenutku želio i reći nekoliko riječi o različitim vrstama audiofila. Molim da se nitko ne nadje uvrijedjen! Prvu skupinu audiofila čine osobe koje nemaju predrasuda i zanima ih SAMO ZVUK – nije im bitno da doma moraju imati sistem sastavljen od POZNATIH I SKUPIH MARKI. To su osobe koje pristupaju hifi sistemu, zvuku i glazbi sasvim neopterečeno. Doma imaju sistem koji su u startu (više-manje) jeftino platili, ali su ga kasnije ZNATNO unaprijedili s mnogobrojnim DIY zahvatima; taj se sistem, iako je na prvi pogled vrlo jeftin, po zvuku može mjeriti s vrlo skupim high end sistemima.
Drugu skupinu audiofila čine osobe koje doma moraju imati sistem sastavljen od skupocjenih POZNATIH MARKI. Zanima ih i zvuk, no pate od marki. U suštini, te su osobe iskompleksirane i nesigurne u sebe i svoj sluh. Takve osobe ne pristaju na modifikacije svojih komponenti, iako negdje duboko u svom mozgu znaju da bi te modifikacije mogle unaprijediti zvuk. No one žele proizvod iz dućana koji će skupo platiti. Imam odredjeno mišljenje o takvim osobama koje neću do kraja iznijeti ovako javno.

U konkretnom slučaju, ovdje se radi o prastarom Philips CD playeru koji me preko e-Baya koštao nepunih 20 Eura, a ja sam ga kasnije modificiranog prodao prijatelju za 350 Eura. Takav isti player bi ga u dućanu koštao nekoliko tisuća Eura, ali ja nisam osoba koja bi zaradjivala na prijateljima.

  ● Projekt modifikacije dijelimo u nekoliko faza:
  1. odlazak na plac, Hrelić ili eBay da kupimo neki vintage Philips, Marantz ili Sony player
  2. odlazak u u trgovinu da kupimo pilu, lemilicu, pištolj s plastikom, pleksi-akril, mdf, sprej i sl.
  3. milimetarski papir ili neki kompjutorski program
  4. prenošenje mjera na papir-akril
  5. rad, rad, rad
  6. rasklapanje postojećeg playera
  7. sklapanje
  8. farbanje
  9. slušanje, tj.uživanje
  10. ostvaren cilj - highend zvuk za malo novaca

Dakle, nakon što mi je player s eBaya stigao doma, malo sam ga promatrao, poslušao i tada krenuo u njegovo rastavljanje. U ovom ću članku izbjeći neka komplicirana tehnička razglabanja. Umjesto aluminijskih ploča koristio sam pleksiglas - netko to zove akril (samo što je on mnogo puta skuplji). A zašto akril, a ne aluminij? Zato što za aluminijsku šasiju treba dosta znanja, a alat da i ne spominjem (razni frejzeri, glodala, upornice, zabušnice itd). Akril je puno ljepši za obradu i s malom pilicom koju možete svugdje nabaviti, a uz malo truda i volje, dolazi se do veličanstvenih rezultata. Naravno, uz mnogo turpijanja izgledat će super.



Mehanika je slavni CDM4, vrlo je jednostavan i koristi tangentnu ručicu, dakle nema puno motora i drugih gluposti. Trafo je standardan (mada sam ja postavio jedan toroidni). Kondenzatori - što bolji, to bolje. S konverterom se da igrati, samo to je već malo komplicirano za laike. Clock - ista stvar. Vrlo je korisna zamjena pretpojačala na samom CD playeru. Ovaj CD player koristi LM 833, koji je super, samo sa boljim pretpojačalom dobijate još bolji zvuk, dakako s odvojenim napajanjem! Ukupni je učinak DALEKO bolji zvuk. Uživajte!