DIY:
Hajdinjak Labs CHAMELEON




  tekst i foto: Bojan Hajdinjak [www.hajdinjaklabs.com], studeni 2005

Nakon Ciare HX132 zvučnika, ovo je još jedan zvučnik koji možete sami izraditi. Radi se o zvučničkoj kutiji slovenske firme HAJDINJAK LABS, model CHAMELEON. Chameleon je godinama bio u proizvodnom programu firme Hajdinjak Labs - točnije rečeno, to je bio prvi serijski zvučnički dizajn Hajdinjak Labsa (dizajner kutije je Bojan Hajdinjak - opa.ur.)! Od nedavno, Chameleon je izlašao iz proizvodnog programa jer ga se ne isplati proizvoditi i odlučili smo javno obznaniti neobičan dizajn tog monitorskog zvučnika. Komercijalni razlozi prestajanja serijske proizvodnje možda su sretna okolnost za samograditelje i taj je dizajn sada otkriven u svojim najbitnijim detajlima. Dizajn može kopirati i upotrebljavati svatko, pa i za profesionalnu upotrebu, dakako pod uvjetom da se zna da se radi o zvučničkoj kutiji Hajdinjak Labsa. Skretnica je vrlo jednostavna i u tekstu se vidi kako je vezana. Dakle, ovaj tekst sadrži veliku većinu svega što nam treba kod izrade ove zvučne kutije, a konačno - svaki je samograditelj ujedno i inovator, dizajner i konstruktor, pa je čar samogradnje i u tome da konačni produkt nosi i osobni karakter tj. pečat samograditelja.

Cijena izrade Chameleona ovisi o tome gde će se nabaviti driveri i ostale komponente, no ona u pravilu iznosi oko 200 EUR za par, naravno pod pretpostavkom da ćemo cijelu kutiju izraditi sami.

Za web stranicu Audio Plus ovaj tekst je dopunjen nekim nikad dosad objavljenim detaljima. Za objavu ovog teksta na ovoj stranici pripremili smo opširniji i potpuniji opis dizajna ove, kod korisnika dosta popularne zvučničke kutije.

Opis
Klasični dizajneri i samograditelji će sigurno imati komentare što se tiče sklapanja drivera s filtrom. Po klasičnim izračunima taj filter (a i čitav dizajn) dosta je čudan i ponaša se kao da ima "rupu" između 2 i 3 kHz, što naravno nije tako. O tome i o obrazloženjima toga, dosta se pričalo po različitim forumima.

U osnovi radi se o dvostaznom dizajnu s tri drivera koji izvana izgleda kao trostazni dizajn. Osnovna ideja je izraditi monitor za domaću uporabu ili profesionalno korištenje, kompaktnih dimenzija, sa srednjetonskom jedinicom koja pokriva i niskotonski spektar i s visokotonskim jedinicama koje mogu zvučati slično kao i velike i skupe High End zvučne kutije – u okviru prihvatljivih cijena i dimenzija. Ideja kod dizajniranja bila je dostići živ (koncertni) zvuk, koji bi odstupao od klasičnog zvuka mini monitora na tržištu koji pumpaju u basu, a fali im srednjetonska i visokotonska rezolucija – oni često zvuče na prvi mah prijatno, a na duži rok nezanimljivo, beživotno i dosadno.

Tehnički opis
  - Vanjske dimenzije kutije: širina 22 cm, višina 38.5 cm, dubina 25.5 cm
  - Debljina drva: 20 mm
  - Promjer bas refleks cijevi: 50 mm
  - Dužina bas refleks cijevi: 15,5 cm
  - Lokacija drivera: što bliže (točkasti izvor)
  - Broj staza: dva
  - Broj drivera: troje
  - Gušenje filtara: 6 dB
  - Tip kučišta: Bas Refleks (resonantno), bookshelf
  - Volumen kutije: 17L, dopuštena toleranca +/- 20%


Izvedba pasivnog filtera
- BasMid – 0,56 mH zračna zavojnica serijsko.
- Visoki – Predupor 5,6 Ohma/10W i 2,2 microF MKP serijsko u opisanom vrstnom redu, gledano sa strane zvučničkih kontakta, najprije predotpor, onda vezni/filtar kondenzator.

Driveri
Midbas područje pokriva šasija tipa SPH-135/AD koju prodaje Monacor (Monacor driveri se u Hrvatskoj mogu nabaviti u Chipoteci, a u Sloveniji u Terni - opa.ur.), ali prodaje se i kod nekih drugih firmi. Membrana je od karboniziranog polipropilena. Karbon dodaje polipropilenu čvrstinu i odsutnost onih tipičnih (inače ugodno zvučečih) koloracija polipropilena. Polipropilenski driveri (karboniziran polipropilen) i obrube od gume omogućavaju skoro bezgranični životni vijek zvučnoj kutiji, a za srednjetonski spektar, za koje je naše uho najkritičnije, brine vrhunska jedinica s velikim i snažnim magnetom s dobrim hlađenjem, uglastim promjerom žice u navojnici drivera i karbonom za učvrščenje polipropilenske membrane drivera. Takav driver zvuči življe od rođaka koje možemo nači kod Vife, Scan Speaka, Seasa...

Visokotonsko područje pokrivaju paralelno vezani driveri tipa SPP-90 i GDT 1302.
Supervisokotonac tipa GDT 1302 (koji se proizvodi kod raznih proizvođača pod različitim imenima i oznakama) je moguće dobiti u 4 ili 8 Ohmskoj verziji. Kada biramo upotrebu 4 ili 8 Ohmskog supervisokotonca, time utičemo i na frekventnu karakteristiku pasivnog filtra (skretnice) i time na karakter zvuka. 4 Ohmska verzija supervisokotonca u dizajnu Chameleona zvuči "tamnije".

Napomena: slične (ali nešto slabije ili drukčije zvučeče) drivere kao naš midbas, možemo naći i kod Seasa, Vife (aplikacije tih su u Shahinian Diapasonu i Super Elfu), a slično vrijedi i za naš supervisokotonac (apliciran u Shahinan Diapasonu i Shahinian Obelisku).


Kutija i opis izrade
I materijali za kabinet bi trebali odstupati od klasično upotrebljavanih iverica, medijapana i sličnih materijala, jer većina zvučničkih kutija na tržištu iako izgledaju atraktivno (masivni les i slično) u biti ne mogu sakriti slabe kakvoće svojih kabineta (drvenih kutija). Odsutnost koloracija kabineta je preduvjet za čist i nenaporan zvuk zvučničke kutije. Medijapan i iverica uvijek zvuku dodaju koloracije koje su zvukom blizu karakteru "kartona" (kao da je kutija od kartona).

Kada stolar podesi strojeve, furnira i razreže velike ploče s vezanom pločom, onda ono nešto više lesa iz kojeg bi se mogla izraditi veća zvučna kutija ne predstavlja neko dodatno opterećenje na cijenu kutije. Driveri za veću kutiju obično su isti ili je razlika samo u niskotonskoj (ili midbas) jedinici. Ovako mali zvučnici, komercijalnih cijena, obično se grade iz komada lesa koji je nusprodukt (otpadni materijal) kod stolarske produkcije (kod velikoserijske izrade ormara, vrata, polica, itd)!

Kad neki veći stolar izrađuje serijski namještaj, onda se u praksi dizajniraju male zvučne kutije, na osnovu dimenzija i oblika komada (otpada). Na taj način materijal je besplatan. Kod audio dizajnera, materijal se prilagođava kutiji a ne kutija materialu. Taj način izgradnje kutija je skuplji.

Za materijal kutije preporučljiva je upotreba vezane ploče, tih ploča postoji više tipova u različitim kvalitetama i od različitog drveta. Više ili manje sve su OK, ali je vrlo popularna "finska breza".

Kutija je u svojoj unutrašnjosti pojačana upornicama (slika ispod) koje pridonose otpornosti kučišta kod rezonancija i prizvuka. Preporučljivo je vezanje stranica "s perom", to jest s drvenim trakama koje su u utoru na svakoj stranici duž cijele dužine stranice. Ali i bez toga, takvo je kučište vrlo rigidno (ponaša se kao da bi bilo iz punog komada drveta). Naš materijal ima malu specifičnu masu i veliku krutost/čvrstinu, što je preduvjet za odsutnost koloracija kučišta. Takav standard materijala i izrade teško je naći kod serijskih i profesionalnih minimonitora.

Za prednju ploču kutije bitno je samo da su driveri što bliže jedan drugome, a isto vrijedi i za bas refleks otvor. To je konstruiranje točkastog izvora zvuka i kod tog dizajna nije potrebno baviti se drugim izračunima (npr. udaljenost drivera). Nacrt same prednje stranice imao je stolar, ali je i on improvizirao na način da je sve drivere i bas refleks stavio što bliže jedni drugima.

Ponavljam - vrlo važna je izrada kutije od vezane ploče, jer iverica, medijapan i slični materijali pomute zvuk, pa tada takav mini-monitor gubi na "sjaju".


Izrada lijevog i desnog zvučnika ne treba nužno biti simetrična. Možda je sasvim ista izrada lijevog i desnog zvučnika (i time sasvim isti zvučni karakter) čak i pogodnija od optički "pravilnije" simetrične verzije.

Što se tiče predupornika i kondenzatora, preporučujem da se oni fiksiraju na panel s priključcima za kabele. To je najbolje fiksirati gore s kakvim ljemom u obliku gela (kao UHU Kraft gel 105C).

Za midbas možemo upotrebiti klasično i relativno jeftino ožičenje (audio kablovi sa finim licnama, OFC, koji se dosta jeftino mogu nabaviti u hi-fi trgovinama). Za visokotonski spektar preporučljivo je upotrijebiti dosta tanke kablova sa finim licnama (promjera 1mm ili nešto slično). Alternativno, moguće je upotrijebiti i vrlo tanke solid core kablove iz telekomunikacija, promjera 0.5 mm, ali će takav set-up zazvučati tvrđe.

Vrlo važno je da se kabeli priljeme na stranice zvučne kutije (trakom za ljepljenje i gel ljepak). Na taj način se onemogućuje zujanje kabela u kučištu što može biti dosta veliki problem, a samograditelji i audiofili često misle da te probleme uzrokuju driveri.


Što se tiče dampinga, staklena vuna je vrlo pogodna za zvuk, ali je i vrlo nezdrava. Za damping je moguće primjeniti neke vrste plastičnog filca, nešto poput plastične vune ili prave vune. Treba imati u vidu da takvo kučište iznutra mora propuštati niske frekvencije (bas refleks), a filtrirati srednje tonove (da ne pjeva kroz bas refleks otvor). Neki misle da ako je koncentracija dampinga u kučištu velika da će time stišati glasnoću basa, ali nije tako osim ako zaista pretjeramo s dampingom.

Zvuk
Na prvi mah Chameleon (dok još nije usviran) djeluje pomalo grubo, otvoreno, a možda i pomalo prazno, tvrdo ili agresivno. Njegov balans bliži je studio monitorima nego uobičajenim hifi kutijama. Kad se na zvuk naviknemo i kad se kutija usvira, pokaze se u drugom svjetlu. Rezolucija je izvanredna. Obzirom na veličinu kutije, bas je vrlo dobar, brz, bez koloracija i ide dosta duboko (obzirom na tip drivera). Tanak polipropilen, presvučen s karbonom, ima neka svojstva polipropilenskih drivera (tolerira slaba i jeftina transistorska pojačala), a i svojstva drivera s papirnatom membranom (manje koloracija od ostalih drivera). Kad se naviknemo na karakter Chameleona, onda je teško slušati drugačiji (klasični) tip mini-monitora. 3D stage vrlo je izražen, ali je pozornica malena (malen je i zvučnik). Taj zvučnik ima sustain (trajanje zvuka) bolji od brojnih high end zvučnika, ali s najboljima se ne može nositi na području profinjenosti zvuka. Ta osobina ipak je osjetna samo kod nekih vrsta muzike.

Dobro se ponaša i kada je stavljen na pod, na male stalke ili okrenut snažno na gore. Ima puno slušatelja koji najviše vole tu poziciju, iako takav zvučnik odlično djeluje i na polici od prozora, na stalcima i slično...

Chameleon ima dobru osobinu da može dobro svirati i u skupom sustavu, ali i unutar jeftinijeg. Neko pojačalo poput najjeftinijeg Arcama se tu zaista može pokazati u najboljem svjetlu.

Ono što često korisnici napominju kao prvu impresiju je da zvučnik ima vrlo čist zvuk. Kao da se osjeća da ima manje koloracija od većine sličnih dizajna na koje smo možda više navikli.

Zvučnik je pogodan za profi studijske monitore, jer je to tip zvučnika i zvuka kojeg baš tamo traže. Možda je dobra osobina baš to da se radi o dizajnu kojeg je moguće upotrebljavati i u studiju i kod kuće što nije čest slučaj... iako se možemo pitati gde su razlozi za to.

Chameleon sigurno nije idealan zvučnik, ali je sigurno i to da za prihvatljiv novac samograditelj može dobiti zvučnik kakvog neće lako dobiti za dosta više novca i s kojim je često puta moguće živjeti i vrlo ambicioznom zaljubljeniku u dobar zvuk.

Zaključak
Opisani KIT Hajdinjak Labs Chameleon je prilika svim samograditeljima (i profesionalcima) da izrade zaista kvalitetnu zvučničku kutiju koja odstupa od onoga što se može nači na tržištu i koja se može nositi s mnogim i dosta skupljim i vrlo razvikanim high-end dizajnima... ali ovaj put za vrlo prihvatljive novce!

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma & Savjeti

© SVA PRAVA ZAŠTIĆENA WWW.AUDIOPULS.HR 2005