UVOD U HI-FI, PRVI DIO



  tekst: Marko Pecotić, sijecanj 2004

Smatram da se premalo radi na edukaciji novih audiofila, koji u svojim počecima ćesto daju nemale novce za mass market komponente upitne kvalitete, ali agresivne reklamne kampanje. Ovaj je članak prvenstveno namijenjen njima.
O različitim temama pisat ću bez nekog posebnog poretka, kako mi što padne na pamet.
Činjenica je da je danas hi-fi jeftiniji nego ikada prije i da pažljivim odabirom komponenti za nevelike novce možete složiti sustav dobrog zvuka. Primjerice, uzmite Cambridge audio cd player (2.500 kn), Rotel integrirano pojačalo (2.500 kn), Wharfedale zvučnike (2.000 kn) i dodajte još 1.000 kn za kvalitetnije kablove. Ukupno, za tek nešto više od 1.000 Eura složit ćete vrlo dobar entry level hi-fi sustav.
ALI slaganje hi-fi/high-end sustava nije tako jednostavno kao što se može na prvi pogled učiniti.
Npr, ako kupim pojačalo A koje je dobilo odličnu recenziju u lokalnom hi-fi časopisu i na njega spojim cd player B koji je dobio pet zvijezdica i još kupim zvučnike C koji su također dobili pet zvijezdica, složit ću odlično zvučeći sustav. Pogrešno. Slučajnost i slaganje hifi sustav ne idu zajedno. Šanse da takvom metodom složite odličan hi-fi sustav su 1:1000.
Ili, zašto da se gnjavim višemjesečnim (ili višegodišnjim!) odabirom komponenti, najbolje da kupim cijeli sustav od istog proizvođača. Znam barem dvadeset ljudi koji na takav način složili sustave. Koji loše zvuče.
Ili – pročitao sam u lokalnom hi-fi časopisu pismo jednog audiofila koji kaže da ima doma odličan sustav sastavljen od komponenti A,B,C i D. Zašto ne bih i ja složio identičan sustav? Pogrešno. Njegova soba ima različite dimenzije od moje, akustika njegove sobe je različita od moje, njegovo uho po svojim fizičkim predispozicijama čuje različito od moga i njegov glazbeni ukus je različit od moga.
Ili – pojačalo marke A koje košta 9.000 kuna zvuči bolje od pojačala koje košta 5.000 kuna. Ne nužno.
Ili – kupiti ću pojačalo marke A zato je u prospektu piše da ima snagu 2x100 watta, te je stoga to bolji odabir od pojačala marke B koje ima snagu 2x20 watta. Ne nužno.
Ili – kupiti ću pojačalo marke A zato jer bolje izgleda od pojačala marke B. Pogrešno. Naravno da bi bilo poželjno da proizvod koji kupujem i dobro izgleda, ali sve se bitno i relevatno u konačnici svodi svodi na- zvuk proizvoda. Samo je zvuk bitan. U ovom mi trenutu pada na pamet nekoliko proizvođača (ok, nećemo ih imenovati!) koji rade iznimno ružne, ali odlično zvučeće proizvode. U pravilu, što uređaj ima na sebi više različitih lampica i različitih đinđi-minđi, to lošije zvuči. Jer proizvođači uglavnom rade proizvode po principu – kupca će privuči ono izvana, ono što je vidljivo, a ono iznutra – to se ionako ne vidi. Izbjegavajte komponente koje u mraku izgledaju kao božično drvce ili pak Las Vegas u malom. Postavite sami sebi pitanje: da li kupujem ovu komponentu ili sustav zato jer lijepo izgleda i fino će pasati uz moj stilski namještaj ili ga kupujem zato jer dobro zvuči?
Također, veličina u hifiju nije važna. To se zasigurno prvenstveno odnosi na zvučnike. Zvučnik koji je visok 100 cm zvuči bolje od zvučnika koji je visok 30 cm. Ne nužno.
Ili – zvučnik čija je bas jedinica promjera 17 cm u bas području zvuči bolje od zvučnika čija je bas jedinica promjera 13 cm. Ne nužno.
Ili – cd player koji je širok 45 cm zvuči bolje od cd playera koji je širok 30 cm. Ne nužno.

Rekoh, činjenica je da je danas hi-fi jeftiniji nego ikada. Kao i da poznata uzrečica "koliko para, toliko muzike" u hifiju ne vrijedi. Za budžet od npr 10.000 kuna možete istog časa otići u prvi dućan, pokupiti nekoliko prospekata i kupiti mass market komponente. No, ako se malo strpite, provedete dva ili više mjeseci obilazeći hi-fi dućane, za manje od 10.000 kuna možete složiti sustav (recimo, na primjer Rotel pojačalo za 2.500 kn, NAD cd player za 2.500 kn i KEF zvučnike za 2.000kn) koji će zvučati nemjerljivo puta bolje od mass market sustava.
Što se tiče prodavatelja, dobar dio njih pokušava (i nerijetko uspijeva) prodati muda pod bubrege. Uglavnom se pri opisu proizvoda mušteriji pozivaju na dugogodišnju reputaciju nekog imena, osvojene nagrade i zvijezdice po različitim časopisima, tvrde kako se radi o vrhunskom uređaju kojega nije potrebno previše testirati... Sve samo da ga kupite što prije. A kupnja hi-fi uređaja zahtijeva dosta vremena, obilaženja dućana, slušanja i naravno – nešto novaca.
Prije možda dvije godine napravio sam jedan eksperiment. Ušao sam u jedan hi-fi dućan u Zagrebu (u kojem ne poznajem prodavača, niti on mene) i pretvarao se da sam totalni hi-fi mater koji o svemu tome nema pojma. Zamolio sam čovjeka da mi pokaže jedan cd player. Izvadio sam iz jakne nekoliko pop i rock albuma (komercijalna glazba koju svakodnevno možete čuti na radiju i televiziji). Prodavač se nato namrštio i prepotentno izjavio da "to nije audiofilska glazba". Hmm, divno. Očito nikad nije čuo za poslovicu da se o okusima ne raspravlja. Već nakon te izjave sam se trebao pokupiti van iz dućana. Idući put ću sa sobom ponijeti CD od Rokera s Moravu, pa baš da vidim reakciju! Zatim sam malo sjeo i 30 minuta slušao glazbu na playeru. Nakon toga sam se približio cd playeru, primaknuo uho na desetak centimetara od playera, jer me iznenadio prilično škripav i bučan rad transporta. Kada sam pitao prodavača što to škripi, on se dignuo sa pulta i uvrijeđeno me pitao "da li namjeravam još dugo?" i zamolio me da se odmaknem od playera. Hmm, divno. I šećer na kraju, zanimala me prednja ploča playera koja jest izrađena od debljeg aluminija; ali mene je zanimalo da li su i gumbi na prednjoj ploči izrađeni od aluminija. Prodavač se približio playeru, dotaknuo gumbe i sramežljivo izjavio da su gumbi aluminijski. A i najveći bi mulac skužio da su gumbi plastični.
Eto, ovakvih i sličnih primjera u praksi ima još mnogo.
Bilo bi idelano kada biste uspjeli pronaći "svojeg" prodavača. Prodavača koji će kupcu pristupiti iskreno i edukativno. To je osoba koja je spremna potrošiti puno vremena na kupca, na njegovu edukaciju, koja će mušteriji satima spajati i prespajati komponente bez da stalno gleda na sat kako bi se što prije riješila takvog mladog audiofila. To je osoba koja ima veliko i dugogodišnje znanje o hi-fiju/high-endu, voli glazbu i ima puno strpljenja. To je osoba koja se neće bahato ponašati prema kupcu zato što on kupuje uređaj nižeg cijenovnog razreda. Ali, postoji jedan problem – takvu je osobu, takvog prodavača, teško naći.
Imao sam prilike nekoliko dan raditi u jednom hi-fi dućanu. Već pet minuta nakon što je mušterija ušla u dućan možete vrlo jasno razlikovati tko je u dućan došao kako bi neki uređaj tek vidio zato što je npr negdje na internetu pročitao da je uređaj dobio pet zvijezdica, a tko je u dućan došao da bi kao čovjek sjeo i nešto poslušao. Prvi tip mušterije će se uglavnom raspitivati za tehničke karakteristike ili cijenu, drugi tip mušterije baš i previše ne jebe tehničke podatke ili zvijezdice, zanima ga kako uređaj zvuči. Prvi tip mušterije bi se mogao okarakterizirati kao kvazi-audiofil, tehnofil, osoba koja tu nije zbog glazbe, nego valjda jer u životu nemre naći neki pametniji (i jeftiniji) hobi od hifija. Ili pak možda želi kupiti komponente kako kako bi mu frendovi kad dođu ugoste uzdisali nad njegovim prelijepim komponentama.
Drugi tip mušterije se bavi tim prokletim hobijem zato jer uživa u glazbi i dobrom zvuku. Žena ga se davno odrekla, jer smatra da je lud. Stavlja zvučnike nasred sobe i to ukućane strašno iritira. Potrošio je pola (hmm, ili možda cijeli??) imetka na ulaznice za koncerte, svoje hi-fi čedo i mali milion glazbenih naslova. Nikad nije u potpunosti zadovoljan zvukom svoga čeda i konstatno ga unapređuje. Sve u svemu, psihijatrijski slučaj.
Kada doma slušate sustav, slušajte u polumraku. Ne samo radi doživljaja, već i zato jer ćete u mraku zaboraviti na sustav kao takav, nećete moći gledati u njega, općenito ćete se bolje opustiti nego pri upaljenim svjetlima. Svu ćete svoju pažnju fokusirati na glazbu, ne na sustav. Pritom ne zaboravite uključiti opciju dimmer na komponenti – ako komponente nemaju dimmera, pokrijte ih plahtom ili nečim slićnim (pazite da pritom ne onemogućite ventilaciju pojačalu). Preporuka za slušanje u mraku se pogotvo odnosi na slušanje klasične glazbe.
Odlazite na koncerte. Što ćešće. Samo tako ćete saznati (čuti) koliko bi neki hifi sustav trebao zvučati, tj. Koliko je (ne)vjeran izvedbi uživo. Što više odlazite na koncerte na kojima glazbenici ne koriste nikakvu amplifikaciju. Što se tiče rock koncerata, nema ama baš nikakve potrebe da stojite dva metra od razglasa snage xxxx watta. Oštetiti ćete sluh. Ako već ima potrebe da stojite dva metra od razglasa, stavite čepiće u uši. Prijatelji će vam se zbog čepića smijati, ali kad koncert završi njima će u ušima zujati još satima, ne vama.
Održavajte uši. Svakih dvije do tri godine otiđite liječniku opće prakse na čišćenje ušiju, da izvadi mast i vosak koji se nakupe u uhu. Niti pod koju cijenu, i opet ponavljam – niti pod koju cijenu ne koristite štapiće za čišćenje ušiju. Bez obzira što mislili ili čuli o njima, nemojte ih koristiti jer vašem uhu mogu samo naškoditi. Čistite uši tako da maramicu ili komadić toaletnog papira nabodete na kažiprst i prođete uhom. Bez dobrog sluha, sva ta priča o hifiju nema smisla. Također preporučam i da odete otorinolaringologu na pregled kojim možete provjeriti koliki je frekvencijski raspon vašeg uha iliti, koliko je kvalitetan vaš sluh.
Imam frenda koji može bez čepića za ronjenje zaroniti i do 5 ili 6 metara. Ja osjećam pritisak već na 3 metra dubine i dublje od toga bez čepića ne idem.
Danas na žalost, izrazito veliki broj audiofila doma sluša komponente, sustave. Umjesto glazbu. Osobno sam i sam prolazio i prošao tu fazu razvoja u kojoj sam glazbi pristupao analitički, u grču. Prestao sam slušati glazbu, stalno sam na podsvjesnoj razini imao potrebu da glazbu seciram reprodukciju kao pravi nadobudni audiofil. Prestao sam bio uživati u glazbi. No eto, iz te sam faze bio izašao i dobro da me nije dugo držala. Jer, iskreno vjerujem da se u glazbi podjednako može uživati i na najskupljem high-end sustavu, kao i na jeftinom kaziću s placa. Stoga nemojte prestati uživati u glazbi. Bitna je glazba, ne hi-fi. Hi-fi je tu zbog glazbe. Hi-fi je podređen glazbi. Stoga, ako doma imate 10 CD-ova i 5 LP-ja, nema nikakvog smisla kupovati hi-fi sustav. Poznato hi-fi pravilo kaže: ako je ukupna vrijednost (novčana) tvojih ploča i CD-ova manja od vrijednosti hi-fi sustava, ti si zalutao u hi-fi svijet i bolje nađi neki drugi hobi. Ako je vrijednost tvojih ploča i CD-ova veća od sustava, tebi je doista glazba na prvom mjestu. Hi-fi je namijenjen ovisnicima o glazbu. Sve ostalo, nema smisla. Ima ljudi koji imaju doma +1000 glazbenih naslova koje slušaju na kakvoj mini linijici i puno više ih cijenim od onih koji imaju doma high-end sustav snova i 50 glazbenih naslova.
Što se tiče profesionalnih glazbenika, među njima ćete rijetko kada naići na audiofila. Na stranu to što oni smatraju da su audiofili malo poremećene osobe (haha). Glazbenik se svaki dan susreće sa glazbom uživo, nema potrebe da doma slaže vrhunski hi-fi sustav. Audiofil ima doma sustav kojime se tek želi i pokušava približiti zvuku uživo, a sa glazbom uživo se ipak i ne susreće svaki dan.
Uopće, smatram besmislenim uspoređivati koncert uživo i reprodukciju istog sa sustava. Jer niti jedan sustav, pa niti onaj od milijun ili dva kuna ne zvuči niti približno dobro kao izvedba uživo. Naprosto, ne postoji savršen sustav. Nekom hi-fi početniku se može učiniti perverznim govoriti o manama sustava od npr 200.000 ili 2,000.000 kuna, ali činjenica je da savršen hi-fi sustav ne postoji. Tome su namijenjene koncertne dvorane.
Koju riječ i o glazbenim žanrovima. Smatram da glazba nema granica. U svakom žanru se može naći dobrih izvođača, dobre muzike. Od techna ili jazza, do punka ili klasike. Od bluesa ili rock'n'rolla do ambijentalne glazbe ili dalmatinskih klapa.
Glazba ima magičnu moć i snagu da vas u datom momentu dotakne u dušu, rastuži, raznježi, da nadahnjuje, kad ste loše volje da vas razveseli. Glazbu i konkretne pjesme vežemo iz neke trenutke iz prošlosti, prisjećamo se nekih trenutka, bivših veza i slićno. Glazba pokreće, glazba liječi. Stoga uživajte u glazbi! Jer ona je zvonka radost (jednom netko mudro reče).
Eto, toliko za ovaj prvi put. U idućem članku ću se dotaknuti nekih drugih tema.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti