POLOŽAJ ZVUČNIKA U PROSTORU
& SOBNA AKUSTIKA

  tekst: Marko Pecotić, rujan 2008

Za početak nekoliko riječi o položaju zvučnika u prostoru. Iako se o tome na Audio pulsu pisalo u više navrata, što kroz rubriku SAVJETI a što kroz poseban članak, očito da neke stvari treba iznova i konstatno ponavljati. Kao što smo već više puta ranije napisali, akustika slušaonice i položaj zvučnika u toj istoj slušaonici imaju iznimno velik utjecaj na zvuk. Radi postizanja kvalitetnog i/ili vrhunskog zvuka, potrebno je zvučnike odmaknuti od zidova. To se prvenstveno odnosi na udaljavanje od bočnih zidova i općenito kuteva sobe. Zvučnike je potrebno odmaknuti i od stražnjeg zida kako bi se pred slušateljem stvorio virtualni stage koji je izražen u sve tri dimenzije (širina, dubina i visina zvučne pozornice). Koliko ćete zvučnike odmaknuti od zidova zavisi od konkretne sobe, uvjeta, zvučnika i sl. Pripazite da zvučnike ne razmaknete previše jedan u odnosu na drugog, tada ćete dobiti rasplinutu i razvučenu zvučnu sliku lošeg soundstage fokusa – međusobni razmak koji iznosi cca 200-220 cm će u većini slučajeva biti sasvim dovoljan. Zvučnike zaokrenite prema slušatelju. Potrebno je puno strpljenja i eksperimentiranja kako biste u konkretnom slučaju pronašli poziciju iz koje će vaši zvučnici dati svoj maksimum.

Većina članova redakcije Audio pulsa primjenjuje teoriju koju je osmislio Joachim Gerhard, bivši konstruktor u firmi Audio physic. On kaže da zvučnike treba postavit na širem zidu. Širi zid treba podijeliti na četvrtine, a kraći zid dijelimo na pola. Zvučnike postavljamo na liniji koja dijeli kraći zid na pola, tj. po dužem zidu na liniji između prve i druge četvrtine i na liniji između treće i četvrte četvrtine - ovo ne mora biti bukvalno tako. Naime, kutije postavite kako je opisano, pustite mono snimku, mičite kutije lijevo-desno po toj liniji, onog časa kada centar zvučne slike bude izobličen ili previše razvučen, tada ćete znati da s kutijama morate ići natrag. Fotelja u kojoj sjedi slušatelj se nalazi na sredini dužeg zida, a glava je praktički naslonjena na samom zidu. Ukoliko ovo nije jasno, pogledajte desno skicu. Nameće se pitanje kako će li se tu ovom položaju zvučnika u sobi ponašati bas područje, obzirom da znamo da će mnogi zvučnici udaljavanjem od stražnjeg zida izgubiti na basu. Bas područje uopće neće biti zakinuto jer slušatelj dobiva bas putem odbijanca upravo sa zida koji se nalazi iza njegovih leđa.

Ako smo rekli da pozicija zvučnika u prostoru ima velik utjecaj na ukupan zvuk vašeg hi-fi sistema, tada treba reći da postoji jedan još važniji faktor od toga. A to je akustika slušaonice. Akustiku slušaonice nazivamo Majkom dobrog zvuka, jer ona je najvažniji čimbenik u postizanju dobrog zvuka. Akustika vaše slušaonice je najutjecajnija i najvažnija komponenta u vašem hi-fi sistemu. Hi-fi sustav srednjeg ranga cijene će u sobi dobre akustike svirati bolje od skupocjenog sustava postavljenog u lošoj sobi.

Lošom slušaonicom možemo nazvati onu koja je previše ječna (goli zidovi, goli podovi, prozori bez zavjesa i sl.), kao i onu koja je previše dampirana (debeli tepisi, puno teškog namještaja, debele zavjese, zidovi nakrcani policama i sl.). Idealno bi bilo naći sredinu. U ječnoj sobi će vaš hi-fi sustav zvučati izrazito otvoreno, iritantno, glava će vas boljeti nakon slušanja glazbe u takvoj sobi; u pretjerano dampiranoj sobi očekujte obratno: manjak detalja, svježine u zvuku, brzine i sl. Ukoliko vaša soba ne može biti idealna, tada je bolje da bude mrvicu ječnija nego pretjerano prigušena - no ovo je tek moj osobni stav. U praksi, može se desiti da će malo ječnija soba pogodovati hi-fi sustavu koji je (pre)taman; i obratno, može se desiti da će nešto prigušenija soba pogodovati hi-fi sustavu koji je otvorenije prirode.

Navodim primjer jednog zagrebačkog audiofila i poznanika koji je nedavno kupio 2-sistemske bookshelf zvučnike vrijednosti cca 5.000 EUR, ali mu supruga diktira položaj tih zvučnika u prostoru (postavljeni su preblizu stražnjeg zida i pretjerano široko postavljeni jedan u odnosu na drugog pa mu je zvučna slika umjetna i razvučena), kao i sobnu akustika koja je kastrofalna (goli podovi, goli zidovi, prozori bez zavjesa, veliki televizor između zvučnika i sl.). K tome, kupio je zvučnike koji su nešto otvoreniji po svom zvučnom karakteru; možete samo zamisliti kako kreštavo i mršavo zvuči cijeli sistem. Ali njega i dalje drži onaj adrenalin zbog kupnje novih zvučnika, adrenalin koji mu je toliko popio pamet i zamutio razum (a i ispraznio lisnicu) da ne čuje (ili ne želi čuti) da mu se ti zvučnici nikako ne uklapaju u takav sistem i takvu sobu, i da u takvim okolnostima ima hi-fi sustav koji daje mršav i kreštav zvuk koji postaje neugodan za slušanje nakon 5 minuta. Naravno, pri kupnji je presudilo to da su te kutije renomiran high-end brand i da kutije izgledaju lijepo i atraktivno. Iako on, naravno, tvrdi da mu je izgled potpuno nebitan faktor pri odabiru zvučnika... ne znam samo da li laže sebi ili meni. Usput rečeno, znanstveno je dokazano da su audiofilima 2 najvažnija faktora pri kupnji nove hi-fi komponente: izgled i brand. Zvuk se nalazi na petom ili šestom mjestu.

I dok na veličinu i oblik sobe ne možete utjecati, bilo bi pogrešno da se ne pozabavite tretiranjem zidova, stropa i poda. Svaki predmet koji imate u sobi se ponaša kao asporber ili reflektor. Beton, staklo i kamen, kao materijali od kojih je sazidana vaša soba, imaju najpogubniji utjecaj na zvuk vašeg hi-fi sustava i stvaraju veliku jeku. Gola cigla je solidan izbor, ožbukana cigla nešto lošiji. Svaki od tih materijala na različitim frekvencijama ima različit stupanj apsorpcije. Drvo je izvrstan materijal za apsorpciju, pa se audiofili koji imaju sobe obložene lamperijom mogu smatrati sretnicima. K tome, za razliku od ostalih materijala koji na različitim frekvencijama daju različit stupanj apsorpcije, drvo ima linearnu apsorpciju na svim frekvencijama.

Ali najviši stupanj apsorpcije ima – ljudsko tijelo. U doba dok sam se aktivno bavio sviranjem u jednom tadašnjem bendu, sjećam se naše svirke na jednom otoku. Došli smo na popodnevnu tonsku probu, u klubu nije bilo žive duše – zvuk je na tonskoj probi bio očajan: otvoren, kreštav, nemoguć za slušanje. Par sati kasnije, klub se ispunio ljudima a zvuk je bio odličan.

Jednostavnim a promišljenim zahvatima na akustici prostora možete znatno unaprijediti zvuk vašeg hi-fi sustava. No kao što rekoh, i tu treba biti promišljen, pametan i strpljiv. Između zvučnika i pozicije slušanja postavite tepih. Ali primjerice, pretjerano debel i/ili pretjerano velik tepih postavljen između zvučnika i slušatelja može ugušiti visokotonsko područje. Na bočne zidove postavite zidne police. Odličnim se može pokazati, pod pretpostavkom da ste zvučnike odmaknuli od stražnjeg zida, i da na zid koji se nalazi iza zvučnika postavite debele plišane zastore koji međuostalim znatno pobojšavaju fokus i trodimenzionalnost zvučne slike. Za sve to potrebno je malo ljubavi i strpljenja, a financijska ulaganja su minimalna. Ne ulažite u nove komponente (bilo da se radi o novom kabelu ili zvučniku) ako materiju kojom se bavimo u ovom članku niste doveli do maksimuma, jer bez toga su svaka daljnja ulaganja u komponete hi-fi sustava beskorisna.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti