POLOŽAJ ZVUČNIKA U PROSTORU
& SOBNA AKUSTIKA
tekst: Marko Pecotić, rujan 2008
Za početak nekoliko riječi o položaju zvučnika u prostoru. Iako se o tome
na Audio pulsu pisalo u više navrata, što kroz rubriku SAVJETI a što kroz
poseban članak, očito da neke stvari treba iznova i konstatno ponavljati.
Kao što smo već više puta ranije napisali, akustika slušaonice i položaj
zvučnika u toj istoj slušaonici imaju iznimno velik utjecaj na zvuk. Radi
postizanja kvalitetnog i/ili vrhunskog zvuka, potrebno je zvučnike odmaknuti od
zidova. To se prvenstveno odnosi na udaljavanje od bočnih zidova i općenito
kuteva sobe. Zvučnike je potrebno odmaknuti i od stražnjeg zida kako bi se pred
slušateljem stvorio virtualni stage koji je izražen u sve tri dimenzije
(širina, dubina i visina zvučne pozornice). Koliko ćete zvučnike odmaknuti od
zidova zavisi od konkretne sobe, uvjeta, zvučnika i sl. Pripazite da zvučnike ne
razmaknete previše jedan u odnosu na drugog, tada ćete dobiti rasplinutu i
razvučenu zvučnu sliku lošeg soundstage fokusa – međusobni razmak koji iznosi
cca 200-220 cm će u većini slučajeva biti sasvim dovoljan. Zvučnike zaokrenite
prema slušatelju. Potrebno je puno strpljenja i eksperimentiranja kako biste u
konkretnom slučaju pronašli poziciju iz koje će vaši zvučnici dati svoj
maksimum.
Većina članova redakcije Audio pulsa primjenjuje teoriju koju je osmislio
Joachim Gerhard, bivši konstruktor u firmi Audio physic. On kaže da zvučnike
treba postavit na širem zidu. iri zid treba podijeliti na četvrtine, a kraći
zid dijelimo na pola. Zvučnike postavljamo na liniji koja dijeli kraći zid na
pola, tj. po dužem zidu na liniji između prve i druge četvrtine i na liniji
između treće i četvrte četvrtine - ovo ne mora biti bukvalno tako. Naime, kutije
postavite kako je opisano, pustite mono snimku, mičite kutije lijevo-desno po
toj liniji, onog časa kada centar zvučne slike bude izobličen ili previše
razvučen, tada ćete znati da s kutijama morate ići natrag. Fotelja u kojoj sjedi
slušatelj se nalazi na sredini dužeg zida, a glava je praktički naslonjena na
samom zidu. Ukoliko ovo nije jasno, pogledajte desno skicu. Nameće se pitanje
kako će li se tu ovom položaju zvučnika u sobi ponašati bas područje, obzirom da
znamo da će mnogi zvučnici udaljavanjem od stražnjeg zida izgubiti na basu. Bas
područje uopće neće biti zakinuto jer slušatelj dobiva bas putem odbijanca
upravo sa zida koji se nalazi iza njegovih leđa.
Ako smo rekli da pozicija zvučnika u prostoru ima velik utjecaj na ukupan
zvuk vašeg hi-fi sistema, tada treba reći da postoji jedan još važniji faktor od
toga. A to je akustika slušaonice. Akustiku slušaonice nazivamo Majkom dobrog zvuka,
jer ona je najvažniji čimbenik u postizanju dobrog zvuka. Akustika vaše
slušaonice je najutjecajnija i najvažnija komponenta u vašem hi-fi sistemu.
Hi-fi sustav srednjeg ranga cijene će u sobi dobre akustike svirati bolje od
skupocjenog sustava postavljenog u lošoj sobi.
Lošom slušaonicom možemo nazvati onu koja je previše ječna (goli zidovi,
goli podovi, prozori bez zavjesa i sl.), kao i onu koja je previše dampirana
(debeli tepisi, puno teškog namještaja, debele zavjese, zidovi nakrcani policama
i sl.). Idealno bi bilo naći sredinu. U ječnoj sobi će vaš hi-fi sustav zvučati
izrazito otvoreno, iritantno, glava će vas boljeti nakon slušanja glazbe u
takvoj sobi; u pretjerano dampiranoj sobi očekujte obratno: manjak detalja,
svježine u zvuku, brzine i sl. Ukoliko vaša soba ne može biti idealna, tada je
bolje da bude mrvicu ječnija nego pretjerano prigušena - no ovo je tek moj
osobni stav. U praksi, može se desiti da će malo ječnija soba pogodovati hi-fi
sustavu koji je (pre)taman; i obratno, može se desiti da će nešto prigušenija
soba pogodovati hi-fi sustavu koji je otvorenije prirode.
Navodim primjer jednog zagrebačkog audiofila i poznanika koji je nedavno
kupio 2-sistemske bookshelf zvučnike vrijednosti cca 5.000 EUR, ali mu supruga
diktira položaj tih zvučnika u prostoru (postavljeni su preblizu stražnjeg zida
i pretjerano široko postavljeni jedan u odnosu na drugog pa mu je zvučna slika
umjetna i razvučena), kao i sobnu akustika koja je kastrofalna (goli podovi,
goli zidovi, prozori bez zavjesa, veliki televizor između zvučnika i sl.). K
tome, kupio je zvučnike koji su nešto otvoreniji po svom zvučnom karakteru;
možete samo zamisliti kako kreštavo i mršavo zvuči cijeli sistem. Ali njega i
dalje drži onaj adrenalin zbog kupnje novih zvučnika, adrenalin koji mu je
toliko popio pamet i zamutio razum (a i ispraznio lisnicu) da ne čuje (ili ne
želi čuti) da mu se ti zvučnici nikako ne uklapaju u takav sistem i takvu sobu,
i da u takvim okolnostima ima hi-fi sustav koji daje mršav i kreštav zvuk koji
postaje neugodan za slušanje nakon 5 minuta. Naravno, pri kupnji je presudilo to
da su te kutije renomiran high-end brand i da kutije izgledaju lijepo i
atraktivno. Iako on, naravno, tvrdi da mu je izgled potpuno nebitan faktor pri
odabiru zvučnika... ne znam samo da li laže sebi ili meni. Usput rečeno,
znanstveno je dokazano da su audiofilima 2 najvažnija faktora pri kupnji nove
hi-fi komponente: izgled i brand. Zvuk se nalazi na petom ili šestom mjestu.
I dok na veličinu i oblik sobe ne možete utjecati, bilo bi pogrešno da se
ne pozabavite tretiranjem zidova, stropa i poda. Svaki predmet koji imate u sobi
se ponaša kao asporber ili reflektor. Beton, staklo i kamen, kao materijali od
kojih je sazidana vaša soba, imaju najpogubniji utjecaj na zvuk vašeg hi-fi
sustava i stvaraju veliku jeku. Gola cigla je solidan izbor, ožbukana cigla
nešto lošiji. Svaki od tih materijala na različitim frekvencijama ima različit
stupanj apsorpcije. Drvo je izvrstan materijal za apsorpciju, pa se audiofili
koji imaju sobe obložene lamperijom mogu smatrati sretnicima. K tome, za razliku
od ostalih materijala koji na različitim frekvencijama daju različit stupanj
apsorpcije, drvo ima linearnu apsorpciju na svim frekvencijama.
Ali najviši stupanj apsorpcije ima – ljudsko tijelo. U doba dok sam se
aktivno bavio sviranjem u jednom tadašnjem bendu, sjećam se naše svirke na
jednom otoku. Došli smo na popodnevnu tonsku probu, u klubu nije bilo žive duše
– zvuk je na tonskoj probi bio očajan: otvoren, kreštav, nemoguć za slušanje.
Par sati kasnije, klub se ispunio ljudima a zvuk je bio odličan.
Jednostavnim a promišljenim zahvatima na akustici prostora možete znatno
unaprijediti zvuk vašeg hi-fi sustava. No kao što rekoh, i tu treba biti
promišljen, pametan i strpljiv. Između zvučnika i pozicije slušanja postavite
tepih. Ali primjerice, pretjerano debel i/ili pretjerano velik tepih postavljen
između zvučnika i slušatelja može ugušiti visokotonsko područje. Na bočne zidove
postavite zidne police. Odličnim se može pokazati, pod pretpostavkom da ste
zvučnike odmaknuli od stražnjeg zida, i da na zid koji se nalazi iza zvučnika
postavite debele plišane zastore koji međuostalim znatno pobojšavaju fokus i
trodimenzionalnost zvučne slike. Za sve to potrebno je malo ljubavi i
strpljenja, a financijska ulaganja su minimalna. Ne ulažite u nove komponente
(bilo da se radi o novom kabelu ili zvučniku) ako materiju kojom se bavimo u
ovom članku niste doveli do maksimuma, jer bez toga su svaka daljnja ulaganja u
komponete hi-fi sustava beskorisna.
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti