SHOW REPORT:

TOP AUDIO SHOW MILANO 2010
16.-19.9.2010.

  tekst i foto: Marko Pecotić, rujan 2010



Prošli vikend, od 16.-19. rujna je u prostorijama milanskog hotela Quark održan 23. po redu "Top Audio Video Show". Iz Zagreba je, u organizaciji Audio pulsa krenula ekspedicija koja je, sa zaustavljanjem u Rijeci krenula na put ka Milanu uz obilnu kišu koja je padala čitavim putem.
Sajam kao takav je manji nego prije 5 godina, iako je i dalje ogroman. U četvrtak i petak je posjeta bila slaba, ali ste zato u subotu morali čekati u 150-metarskom redu da uđete na sajam.
Za razliku od Minhena, ovaj sajam je regionalnog karaktera, ali Italija (posebno sjeverni dio) je veliko i bogato tržište, pa ste na sajmu mogli vidjeti mnoge face sa svjetske hi-fi scene (konstruktore, vlasnike audio firmi itd) što govori o tome koliki značaj ovaj sajam ima i koliko je to tržište važno. Sajam je primarno hi-fi i high-end karaktera, no mogli ste vidjeti i mnoge prezentacije kućnog kina, projektora, automobila i auto akustike, 3D televizora...
Govoreći o 3D televizorima, Panasonic je imao jednu od boljih prezentacija koji su mnogi posjetitelji popratili sa uzdasima, ali čisto sumnjam da će 3D televizori napraviti neku revoluciju na tržištu i sumnjam da će duže vremena opstati. I u hi-fiju je industrija pokušala nametnuti mnogobrojne trendove (neki od zadnjih primjera su SACD ili DVD-A) koji nikada nisu zaživjeli.
Govoreći o trendovima, moram se dotaknuti i kompjutora kao izvora zvuka, a za koji se najavljuje da je "neizbježna audiofilska budućnost" - e pa, ako ćemo gledati statistički, kompjutora kao izvora zvuka je na ovom sajmu bilo značajno manje nego lani ili preklani. Uostalom, mnogi audiofili su godinama (desetljećima?) marljivo gradili svoje fonoteke (u koje se ulupali silne novce), a sada se od njih očekuje da se odreknu tih fonoteka i da sve te ploče i CD-ove prebace na nekakav hard disk?! E pa ne bi išlo... I ne radi se tu o kvaliteti zvuka, lako moguće da kompjutori reproduciraju glazbu bolje od najboljih CD playera ili najboljih gramofona, ali stvar je principa. Jer što, o čemu se radi? Neka mi svi svoje fonoteke prebacimo na hard disk, a za nekoliko godina će industrija trubiti da kompjutori više nisu dobri i da trebamo kupiti neki novi medij. I tako iz godine u godinu... Industrija može slobodno nametati (pokušavati!) neke nove trendove, ali sumnjam da će im to poći za rukom. Tako da će - da zaključim - CD i LP će još dugi niz godina biti dominantni mediji u hi-fiju. Uostalom, sjetite se, godinama su nas pokušavali uvjeriti da katodne televizore moramo zamijeniti s LCD-ovima i plazmama, a danas nas uvjeravaju da ni to ne valja nego da moramo kupiti 3D televizore.
Što se tiče zvukova i sistema koje sam na sajmu čuo, bilo je tu svega (kao i obično). Od neslušljivih i skupih sustava, sve do fantastičnih (i skupih) sustava. Neki će pitati, zašto li se na sajmovima gotovo redovito prikazuju skupi sustavi? Prvo, svaka (ili većina) firmi će na sajam izaći sa svojim najskupljim i najboljim proizvodima, a to je i logično. Drugo, talijansko tržište, osim što je veliko, je i vrlo bogato te je kupovna moć znatno viša nego u Hrvatskoj.
U nekim slučajevima je bilo i situacija da su u Milanu prikazani identični sustavi kao proljetos u Minhenu, i da su zvučali prilično različito. To je još samo jedan dokaz koliko je (ispravan ili pogrešan) smještaj zvučnika u prostoru važan te koliko je važna soba u kojoj se hi-fi sustav nalazi.
Ono što slijedi je opis prikazanih hi-fi sustava, plus opis zvuka. Svi slušni dojmovi su - naravno - subjektivni. Naravno, to nisu konačni dojmovi o nekoj audio komponenti ili sustavu, niti ih treba uzimati zdravo za gotovo. Sve slušne dojmove sam donio maksimalno objektivno, zanemarujući svoje osobne (subjektivne) afinitete, jer zvuk može biti vrhunski bilo da je na toplijoj ili svijetlijoj strani, bilo da se radi o hornama ili elektrostatima, bilo da se radi o cijevima ili tranzistorima. Vrhunski zvuk je vrhunski zvuk i to treba priznati, neovisno od toga što bih ja doma možda imao nešto drugačije složen sustav.
Kao i obično, neću štediti nikoga te ću bez dlake na jeziku opisati ono što sam na sajmu čuo. Ja nisam od onih hi-fi novinara koje možete kupiti s plaćenim banerom ili plaćenim ručkom. Napominjem da sam u svakoj sobi/salonu proveo 10-ak minuta, a što znači da sam poslušao dvije o tri pjesme i temeljem toga donio zaključak o zvuku pojedinog sustava. Više od 10 minuta nije moguće, a nije ni potrebno - nije potrebno zato jer dobar ili vrhunski sustav zvuči dobro već s hodnika i ne morate biti previše pametni da biste u vrlo kratko vremenu zaključili da se radi o dobrom ili lošem sustavu. Ponavljam, u svakoj sobi sam proveo 10-ak minuta, izuzev u jednom salonu u kojem sam, prikovan za stolac i s razjapljenom vilicom, proveo punih sat i pol vremena. O kojoj sobi i sustavu se radi ćete doznati u kasnijem dijelu teksta...
Kao što ćete vidjeti u daljnjem dijelu teksta, u pravilu neću navoditi cijene sustava, jer me to nije zanimalo. Zanimao me vrhunski zvuk, neovisno o cijeni. Pa krenimo redom s opisom prikazanih sustava...



Prvo sam svratio na 2. kat gdje sam posjetio dragog prijatelja Boška (iz srpske firme BFA - Beyond Frontiers Audio) koji je proljetos nastupio na Multimedia Hi-Fi Showu u zagrebačkoj Esplanadi. U Zagrebu su imali samostalni nastup, a na milanskom sajmu su nastupili zajedno sa talijanskom firmom Armonia. U sustavu se nalaze BFA "New Generation" integrirano pojačalo (12.000 EUR), Armonia TWR 170 zvučnici (8.000 EUR), sve spojeno na Lector front-end i na Fabricio Baretta kabele.
Stage je jako velik, zvučnici nestaju u prostoru. Bas je čvrst, dubok i kontroliran, iako ne i predubok i pomalo mršav. Dinamika je vrlo dobra. Problem ovog sustava je činjenica da su srednjetonsko i visokotonsko područje prenaglašeni i uzdignuti, a što značajno kvari ukupan dojam.
Ocjena: +3/5



Slijedi Sonus Faber Cremona M koja je bila spojena na NorthStar front-end i Absoluta Sound And Space Partenope pojačalo. Ovo je, kako se kasnije pokazalo, bila jedna od ukupno tri sobe u kojima su se nalazili Sonus Faber zvučnici i - kako se kasnije pokazalo - od svih izloženih Sonusa, upravo ovi Sonusi su zvučali uvjerljivo najbolje.
Zvuk je sasvim dobar. Tonovi su puni i precizni. Zvuk ima dozu točnosti, ali i dozu muzikalnosti i nekakve romantičnosti. Ovo uopće ne zvuči loše!
Ocjena: +4/5



Slijedi soba u kojoj se nalaze Diesis Caput Mundi zvučnici, Diesis integrirano pojačalo, a na sve je spojen - ako se ne varam - prastari Sony CD player.
Zvuk je velik imoćan. Puhački instrumenti zvuče odlično. Dinamika je sjajna.
Ocjena: +4/5



Audio Note je već tradicionalno imao dvije sobe. U prvoj sobi se nalaze CDT-0 transport, DAC 2.IX konverter te 4 Watt Vindicator pojačalo.
Zvuk je za peticu. Super odličan bas. Klasična glazba zvuči sjajno. Ovo je ujedno i rijetka prilika da na Audio Note sustavu imam priliku slušati klasiku, u pravilu puštaju rock.
Ocjena: -5/5



U drugoj Audio Note sobi se nalazi skuplji sustav, pušatali se nekakvu očajnu i dosadnu njemačku tradicionalnu muziku, jako teško mi je ocjeniti kako taj sustav zapravo zvuči. Palac dolje za demonstratora u ovoj sobi.



U idućoj sobi sviraju Rega Isis CD player i Rega Osiris integrirac, sve spojeno na meni nepoznate zvučnike (koji komotno mogu ponijeti titulu najružnijih zvučnika na sajmu). Svi koji me poznaju znaju koliko volim i cijenim Regu, radi se o firmi koja za nikakve novce daje maksimalno mnogo zvuka. Ali ovaj sustav nije svirao dobro. Zvuk je brz i detaljan, ali i metaličan, agresivan te mršav u basu.
Ocjena: +2



Potom slijedi Jolida kao izvor zvuka, britanska Music First Audio amplifikacija (njhovo pretpojačalo reklamiraju kao najbolje na svijetu), sve spojeno na francuske Cabasse Bora bookshelf zvučnike.
Zvuk je korektan, što god to značilo. U biti, zvuk je kraći u basu, a najveći problem ovog sustava je što pozornicu prikazuje plošno, gotovo jednodimenzinalno, to me jako iritiralo.
Ocjena: +2/5



Evo još jedne sobe sa Sonus Faber zvučnicima (model Stradivari Homage). Ostatak sustava čine bugarski Thrax mono-blokovi koje sam proljetos slušao u Minhenu (tada su bili spojeni na Wilsone i to je zvučalo vrlo dobro).
Zvuk je bezveze. Ako stavimo na stranu optički dojam, a koji je kod Sonusa uvijek impresivan (njihovi zvučnici uistinu uvijek izgledaju impresivno - a možda i ne, novi Venice izgleda užasno, o tome čitajte u kasnijem dijelu teksta), zvuk je bio loš. No naravno, zvuk ovog sustava je bio loš, a ne zvuk ovih Sonusa. Veliki koncertni klavir zvuči očajno, a violina je još gora (violina zvuči kao da je netko upalio motornu pilu, a ne pustio violinu). Dakle, sustav je tonski (timbralno) potpuno neispravan, osim ako nije do meni nepoznate snimke koju su puštali. A ako je i tako, onda se takva snimka ne bi smjela puštati, a tog demonstratora bi trebalo držati dalje od daljinskog upravljača.
Ocjena: -2/5



Talijanska Sutra se bavi proizvodnjom različitih audio proizvoda, ne koštaju mnogo i vrlo često zvuče sasvim dobro. U sustavu se nalaze vrlo mali Sutra zvučnici, a zvuk uopće nije limitiran gabaritima tih zvučnika. Jako zgodan sistemčić za svačiji džep.
Ocjena: -4/5



Slijede veliki Sound Lab zvučnici spojeni na referentni VYGER Indian Signature gramofon (koji izgleda kao Darf Tvader) te meni nepoznata pojačala.
Puštali su velike orgulje koje definitivno zvuče vrlo impresivno i moćno, iako su (u basu i u veličini pozornice) sputane dimenzijama sobe.
Ocjena: +4/5



U idućem sustavu nalaze se Avid Acutus Reference gramofon, Conrad Johnson TEA2 phono pretpojačalo, GAT pretpojačalo te ET250S izlazno pojačalo, kablaža je XLO, sve spojeno na Volent zvučnike.
Zvuk je brz, ritmičan, zabavan, malo sušlji po karakteru, ali vrlo dobar.
Ocjena: -4/5.



Kao i inače, jedna velika hala je bila rezervirana za automobile i auto akustiku. Na fotografiji se nalazi bijeli Lamborghini u koji ste mogli i sjesti...







Na štandovima ste mogli razgledati mnogo toga. Mnogi proizvodi su se borili za "Top Audio Design Award". Među njima je i talijanski gramofon Giradischi HORO WJE68 gramofon, koji je - kako se kasnije pokazalo - bio dio uvjerljivo najboljeg sustava na sajmu. Kao što vidite i na fotografiji iznad, iza gramofona se nalazi bankomat, a čime se jasno sugerira da Vas samo jedna posjeta bankomatu dijeli od posjedovanja ovog gramofona. Ne znam o kojoj cijeni se radi, ali pretpostavljam da ovaj gramofon nije jeftin.
Radi se o gramofonu koji ima tijelo velikog koncertnog klavira, dok gramofonska ručka izgledom ascocira na gudalo. U usputnom razgovoru sam doznao da motor ovog gramofona teži 40 kg. Na svakom milanskom sajmu zadnjih godina sam primjećivao ovaj gramofon i svaki put sam bio pomalo indiferentan prema njemu (valjda jer sam smatrao da ima kičast dizajn), sve dok ga ove godine nisam čuo u jednom od sustava i umalo pao sa stolice. Ali o tome kasnije...



Naim je imao sustav u kojem se nalaze CD player i pojačala iz 555 serije, sve spojeno na Naim Ovator S-400 zvučnike, a izvor zvuka je bio novi NDX mrežni player. Proljetos mi je Naimov sustav u Minhenu bio jedan od tri najbolja na sajmu, a ovaj - drugačiji sustav nego u Minhenu - je svirao znatno lošije, ovdje se ta kemija definitvno nije ponovila.
Prvo i osnovno, prezentacija bila preglasna, a - drugo - zvuk je bio dosadan, zamoran i bezličan. Čak na momente i prekreštav. Već dugo na nekom sajmu nisam čuo neki Naimov sustav u ovako blijedom izdanju.
Ocjena: -3/5



Prije 2 godine sam na milanskom sajmu čuo jedan od najboljih zvukova u životu. U sustavu su se tada nalazili ProAC Response D100 zvučnici, spojeni na Pass mono blokove i australski Continuum audio Labs gramofon, sve povezano Kimber kabelima. Bio je to, i ostao, jedan od 10 ili 15 najboljih zvukova koje sam ikada igdje čuo. To je bilo nenormalno dobro, jedan vanzemaljski zvuk.
Ove godine, kod istog talijanskog izlagača, nisam bio te sreće da ponovo čujem barem sličan zvuk. Doduše, i sustav je bio drugačiji. U sustavu su se nalazili EMM Labs DS1 SACD player, Gryphon Mirage pretpojačalo i Gryphon Collosseum Solo izlaz, sve spojeno na nove ProAc Carbon Pro 6 zvučnike i ožičeno s Kimber Select kabelima.
Da se razumijemo, nije to zvučalo loše. Ali nakon što sam prije 2 godine čuo D100 u onom izdanju i u onom sustavu, ne treba mi mnogo vremena da zaključim da ovaj sustav nema s time mnogo veze, dapače - ovaj sustav je tek blijeda sjena onoga čemu sam imao čast nazočiti prije 2 godine.
U ovoj sobi sam sjedio pola sata, uporno pokušavajući čuti dio one magije od prije 2 godine, ali uzalud. U zvuku ovog sustava puno toga štima, ovo je zvuk na koji realno nemam većih zamjerki, od basa do visokih, od dinamike do brzine itd.... Jedino što ovaj zvuk nije ni do koljena onom savršenstvu koje sam kod istog izlagača čuo prije 2 godine.
Ocjena: 4/5



Potom slijedi firma Bewith za koju ranije nisam čuo. Jedna od rijetkih soba u kojoj se muzika puštala s kompjutora. Nije to loš zvuk, iako već na prvu loptu čujete da sustav zvuči pomalo sterilno i dosadnjikavo.
Ocjena: -3/5



Talijanski Pathos je složio sustav u potpunosti sastavljen od vlastitih komponenti. U sustavu prepoznajem tek Endorphin CD player, zvučnik i pojačalo su vjerojatno skroz novi modeli.
Ovo je jedan light zvuk, pomalo dosadan, iako je tonski (timbralno) sasvim korektan.
Ocjena: +3/5



U idućem sustavu nalaze se talijanski Sigma Acoustics zvučnici (proizvodi ih i distribuira talijanski Extreme Audio), lani su ti isti zvučnici bili spojeni na NAT Utopia Direct Coupling Dual Mono Tube Line Stage i Magma M Single Ended mono blokove, i to je zvučalo prilično loše. Ove godine su ti zvučnici spojeni na češke KR Audio Kronzilla DXL mono blokove (push-pull, A klasa, 2x140W) i zvuk je mnogo bolji.
Zvuk je točan, velik, linearan, bas je izvrstan. Sve je točno, precizno i muzikalno, ali ipak bez magije.
Ocjena: -5/5



MBL je složio sustav u potpunosti sastavljen od vlastitih uređaja, u sustavu se nalaze i Model 121 zvučnici. Ono što sam shvatio zadnjih godina je da firme kao što su MBL i Burmester sviraju dobro kada je kompletan sustav sastavljen od njihovih uređaja. Nije Švaba lud, jednom kada kupiš njegov uređaj, natjerat ćete da uskoro kupiš sve uređaje od iste firme. Nekoliko puta sam imao prilike slušati MBL i Burmester pojačala i CD playere izvan njihovih sustava, ti uređaji su zvučali bezveze. Iako - ako ćemo biti realni - MBL sustavi zvuče tako dobro primarno zbog njihovih zvučnika.
Što se tiče zvuka, ovo je možda najatraktivniji stage na sajmu. Zvuk je lišen bilo kakvih fizičkih granica, s lakoćom veliku prostoriju ispunjava zvukom. Svježina, dah, brzina, detaljnost (ne i kreštavost) i sjajna dinamika su neke od temeljnih karakteristika ovog sustava.
Ocjena: -5/5



Da, da - ovo je Sonus Faber Fenice, zvučnik koji u maloprodaji košta oko milijun kuna. I što reći o ovom, tako pompozno najavljenom zvučniku? Prije svega, par riječi o sustavu: Fenice zvučnici, švicarski Goldmund Telos 5000 mono blokovi (tri mono bloka po zvučniku?!), Audio Research REF 5 pretpojačalo i Audio Research REF CD8 CD player.
Prvo, naprosto moram prokomentirati izgled ovih zvučnika. Naime, što? Svi znate za firmu Usher Audio iz Tajvana, radi se o firmi koja proizvodi zvučnike i pojačala, najpoznatiji su po činjenici da ih reklamira gdin. Joseph D'Apollito. E pa, godinama se Usheru prigovaralo da njihovi zvučnici kopiraju stil Sonus Fabera, i to je živa istina. Međutim, zvučnik Fenice prekida tu praksu, on uopće ne izgleda kao Sonusov zvučnik, i sad po prvi put konačno možemo reći da je Sonus Faber počeo kopirati Ushera, jer - brate mili - ovaj Fenice izgleda kao da je došao iz nekog Usher Audio kataloga. Toliko o izgledu Venicea.
Što se tiče zvuka ovog sustava, žali Bože vremena. Uzalud vam trud svirači, kako bi to rekao Jasenko Houra. U ovom salonu sam proveo ukupno dvadeset minuta (možda i više), ali uzalud - ovo je jedan od najgorih zvukova na sajmu. I uopće mi se ne da opisivati ga, nije vrijedno.
Ocjena: -2/5



A sad nešto posebno. Nešto doista, doista posebno. Ladies and gentlemen, something completely different! U ovom salonu sam proveo sat i pol vremena, uživao sam kao nigdje drugdje na ovom sajmu, ovo je uvjerljivo i bez konkurencije najbolji zvuk na sajmu.
Dakle, u sustavu se nalaze kanadski Hansen Audio The Prince V2 zvučnici (cca 40.000 USD), talijanska Angstrom Research elektronika (Reference 2 pretpojačalo, Reference Class A tube mono blokovi, Reference 4 HC passive filter, plus Fluido zvučnički kabeli, Fluido interkonekti i Fluido strujni kabeli), kanadski CD player EMM Labs oznake CDSA SE, a gramofon je već ranije spomenuti Giradischi HORO WJE68.
Za Hansen Audio sam ranije čuo (par puta sam vidio njihovu reklamu u Stereophileu), dok za Angstrom Audio nisam nikada ranije čuo. Na čelu Hansena se nalazi Lars Hansen, bivši čelnik Dahlquist grupacije. U ponudi imaju ukupno šest zvučnika (od najmanjeg modela The Elixir do najvećeg The Grand Master), plus The Wizard centralni zvučnik i subwoofer The Dragonslayer. Firma ima zgodan slogan koji glasi "Desired by many, owned by few".
I danas, 2 tjedna nakon milanskog sajma, još uvijek imam u uhu taj zvuk, tu magiju i tu čaroliju koja se dogodila u ovom salonu. Uz napomenu da je čitavo vrijeme svirao gramofon, EMM Labs player nisu palili.
Na ovom sajmu je bilo puno odličnih sustava, ali ovaj sustav kvalitetom odskače od svih ostalih. Kako ga opisati? Uh, ne znam! Ovo je jedini sustav na sajmu od kojega se - bukvalno - nisam mogao odljepiti. Ovo je jedini sustav koji je napravio da mi puls brže raste, jedini sustav koji me napumpao adrenalinom, jedini sustav od kojega su mi sve dlakice na tijelu poskočile u zrak.
Sajam k'o sajam, posjetitelji ulaze i izlaze iz soba i salona. I naravno da se svako malo neki posjetitelj - kako bi ga što bolje promotrio - na kratko stane točno ispred (lijevog ili desnog, nebitno) zvučnika. I u ama baš svakoj sobi na ovom sajmu biste tom prilikom jasno čuli da se netko stao pred zvučnik, jasno biste čuli degradaciju u zvuku, jasno biste čuli da jedan kanal ne svira tako dobro kao ranije. Naravno, i u sobi s Hansen zvučnicima bi posjetitelji svako malo stali pred zvučnik - ali što bi se tada desilo? To se kod Hansena nije čulo, nije bilo degradacije u zvuku, niste "osjetili" da netko tijelom stoji ispred zvučnika.
Ovo je sustav koji je tonski savršeno (timbralno) točan, a istovremeno ima nekakvu nevjerojatnu kemiju i magiju.

I dakle, dragi moji čitatelji... Nakon ovog sustava mozak više nema volje, snage ili motivacije slušati druge sustave. Da, nakon ovog sustava sam poslušao još 20-ak sustava, ali uzalud. A bili su to dobri sustavi (velike Focal Utopije, veliki Wilsoni, veliki Magico zvučnici...). Ali, ništa nakon ovoga nije zvučalo dobro. Da sam znao, Hansenov bih sustav ostavio za kraj. Ovako, sve drugo zvuči glupo nakon ovog sustava. Mogao bih sada opisivati zvukove preostalih sustava koje sam slušao, ali ne bi imalo smisla. Uostalom, bio bi grijeh ovu reportažu ne dovršiti upravo s Hansenom, bio je to uistinu zvuk iz snova...