REPORTAŽA:

C.E.S. LAS VEGAS 2009

grad kocke, svjetla i kongresa



  tekst: Nenad Grakalić, siječanj 2009
  foto: Božidar Savi, Nenad Grakalić

Posjetiti CES (Consumer Electronic Show) u Las Vegasu san je svakog audiofila. Kako je to najveći audio sajam na svijetu, želja nije čudna. Sajam je to za profesionalce - proizvođače, trgovce, producente, predstavnike medija, ali i sve one koji su unaprijed prijavili svoju nazočnost. Nakon popunjavanja upitnika i prijave, na kućnu adresu stižu tiskani materijali, osobni CES broj i ID kartica, a na e-mail vam stižu informacije o tome kako, što, kada i gdje možete vidjeti i čuti. Sve bi bilo lijepo kad bi sajam trajao 7 dana i kad bi bilo vremena sve obići, zastati, odslušati par glazbenih numera, popričati s izlagačima i razmijeniti posjetnice.

Zahvaljujući nesebičnoj pomoći tvrtki Audio Art, Media Audio, Acquisitum Magnum, Audio san, Audio sustavi i Audiofreaks ove sam godine krenuo na put za Vegas preko Frankfurta i Los Angelesa. Putovanje preko oceana traje 11 sati s malo mjesta za noge (bar u ekonomskoj klasi) i još manje sna. Na odredištu vrijeme na satu treba pomaknuti 9 sati unazad, pa je prvi dan trajao 33 sata. Baš kad je trebalo ići na počinak, počelo je popodne...

Las Vegas je grad svjetla, sjaja, kocke i kongresnog turizma. Sagrađen je u pustinji, nenametljivo raskošan, a noću postaje glamurozan i basnoslovno rasvjetljen mamac za sve vrste potrošnje.

                       

  Hoteli u kojima se održavaju sajmovi su veliki i raskošni. Predvorje u klasičnom smislu ne postoji, već je u cijelo prizemlje, veličine Jelačić placa, smještena kockarnica s automatima za igru kraj kojih morate proći ma kuda se uputili. Za razliku od europskih hotela, sobe su velike, mnoge u 2 etaže. U Venetian hotelu, izlagači su zauzeli sve sobe i apartmane na gornjih 5 katova. Na svakom katu nalazila se recepcija na kojoj su se dijelile karte s rasporedom izlagača, te brošure o sajmu.

  Svjetske premijere novih audio uređaja se događaju baš na CES-u i čini se da recesije u high-endu nema. Naizgled iznenađuje povećano korištenje računala kao osnovnog izvora glazbenih zapisa, ali kad razmislimo o skidanju glazbe (s "mreže svih mreža") koja ne nosi jitter, za koju ne treba dodatnih skupih sklopova i uređaja, takva se reprodukcija čini logičnom. Osim toga, za razliku od magnetofonskih traka, što je danas master snimka? Naravno, zapis na hard disku računala. Tako stvari sjedaju na svoje mjesto - glazba postaje pristupačnija, prijenosna i dostupna svima. Kvalitetne snimke više nisu privilegija odabranih, već postaju dostupne svima zainteresiranima širom globusa. Na sreću (zvuči bogohulno, ali je tako) glazba reproducirana s računala sve prirodnije i autoritativnije oslikava većinu elemenata čarolije i iluzije žive svirke i najvješćuje svijetlu budućnost globalne ljubavi prema glazbi. Najprirodnija (koliko je to uopće moguće tvrditi) reprodukcija s računala bila je u sustavima koje su projektirali ljudi s bogatim slušnim iskustvom, najčešće posjetitelji mnogih koncerata, vlasnici velikih kolekcija nosača zvuka svih vrsta, čije su reference ozbiljne i nesumnjive - živa glazba. Jedan od takvih proizvođača je Sonicweld koji je ponudio aktivni digitalni audio sustav. Uvjerljivu reprodukciju s računala putem ovog sustava treba platiti $100.000.

 

  Pojedini proizvođači pokazali su uređaje nevelikih cijena za povezivanje računala s ostatkom audio sustava, tj. USB D/A pretvarače kojima računalo postaje ozbiljan izvor glazbe visoke kakvoće. Kako poguban utjecaj na završni proizvod imaju glazbeni producenti zorno je pokazao jedan od najvećih snimatelja, producenata i majstora remasteringa tvrtke DCC, Steve Hoffman. U Kubala-Sosna sobi mogli smo odslušati snimke digitaliziranih master traka, od Nat King Colea do Beatlesa, koje su nastale bez ikakvih intervencija, dakle bez postprodukcije. Razlika između snimki koje poznajemo (jer se radi o općepoznatim skladbama) i onih bez intervencija je zapanjujuća - kao da se radi o različitim obradama poznatih skladbi, autoritativnih, prirodnih, instrumentalno raskošnih i nevjerojatnog rasporeda glazbenika u prostoru. Sramotno je koliko su producenti zaslužni i "zaslužni" za završne karakteristike snimljenih djela.

 

  Hrvatske snage bile su zastupljene s Audio epilog Cocoa zvučnicima u sobi KR Audio uz Kubala-Sosna kabele. Mario Dolinar se brine za svjetsku distribuciju Audio epiloga i osigurao je već drugi nastup u Americi. Nadam se da će upornost i entuzijazam biti nagrađeni.

   

  Novi proizvodi predstavljeni su u sobama proizvođača, a sustavi za reprodukciju bili su složeni znalački kako bi vješto istaknuli karakteristike uređaja. Dosta je sustava u sobama proizvođača elektronike imalo Marten, Avalon i Wilson zvučnike.

   

  Marten Coltrane Soprano novi je uradak koji koristi dijamantni visokotonac Jantzen Audio, a bas-srednjetonske jedinice su dva Accuton 18cm zvučnika keramičke membrane.

  Vandersteen je predstavio Model 7 čija je kutija izrađena od karbonskih vlakana. Pogon osigurava 500W pojačalo, a cijena od $45.000 prati savršenu pojavnost.

 

  Avalon Aspect, za razliku od starije braće, ima osjetljivost 92dB i mogu ga pogoniti i nejaka pojačala. Po cijeni od $8.500 predstavlja jeftiniji dio ponude. Bas refleks je ustroja i vrlo neobičnog dizajna. Vanjski okvir služi kao stalak, a na gornjem dijelu nalazi se granitna ploča koja dodatno umrtvljuje kutiju.

 

  Otmjenu i raskošnu promociju imali su Crystal Cable Arabesque zvučnici. Izrađeni od debelog ljepljenog stakla, u aluminijskom podnožju skrivaju skretnicu, a visokotonska trakasta jedinica je srpski Raal. Cijena je €45.000.

 

  Magnepan je pokušao prevariti posjetitelje smještanjem svojih najmanjih zvučnika iza zavjese. Snažna Bryston elektronika trebala je osigurati dodatnu količinu zablude u vezi veličine zvučnika. Nekoga su možda i prevarili.

   

  Čudesni južnoafrički zvučnici Vivid izvrsne su konstrukcije i jednako visokih cijena.

 

  Magico je modelom M5 pokazao da se ne šali, ali takvu kakvoću nije lako platiti.

   

  Mlada kanadska tvrtka Lafleur predstavila je bookshelf zvučnike koji osvajaju prirodnošću i odličnom dinamikom.

 

  Vienna Acoustics Kiss je mali zvučnik čiji su stalci dio konstrukcije. Prikazani su u Sumiko apartmanu gdje su se nalazili uređaji koje ta tvrtka zastupa u SAD-u (Sonus Faber, SME).

 

  TAD je predstavio "male i jeftine" zvučnike, ali ono što je bilo zanimljivo je reprodukcija 4-kanalnih snimaka rađenih IsoMike sustavom pod dirigentskom palicom Ray Kimbera. Veliki TAD zvučnici, dva naprijed i dva sa strane, ocrtavali su opipljivu treću dimenziju glazbe.

 

  Kvalitetnu suradnju arhitektonskog projektiranja primjenjenog u audio industriji prikazao je danski Davone svojim zvučnicima neobična oblika, Pass je predstavio svoje zvučnike, a njemački Lansche svojim je ugrađenim plazma visokotoncima izazvao veliku pozornost. Ipak, zbog visoke cijene, sumnjam da će tehnološki jedinstveni zvučnici naći mjesto u domovima šireg kruga glazboljubaca.

     

  Hansen je glazbu reproducirao kroz svoje zvučnike King i Prince, German Physiks je izložio horne s omnidirekcionalnim visokotoncima, Zu je nastupio svojim novim kutijama Essence u raznim bojama, a švedski Perfect 8 izložio je egzotičnu kombinaciju staklenih tornjeva i subwoofera uz slogan "glazbene skulpture od zlata i stakla" i astronomske cijene. Loiminchay je izložio zvučnike Kandinsky, Chagall i Degas, izrađene od višeslojno laminiranih ploča koje nemaju nikakvih vibracija i atraktivnog su izgleda.

           

  Posebna priča je srpski Raal koji proizvodi, po nekima, najbolje trkaste drivere na svijetu. Nisu jeftini, ali ih mnogi proizvođači ugrađuju u svoje najskuplje modele zvučnika, bilo gotove, bilo izrađene po vlastitim specifikacijama. U suradnji s američkom tvrtkom Requisite, Raal je izradio neobične zvučnike čije je podnožje, u koje se ugrađuju bas jedinice, izrađeno od lijevane bronce, u središnji su toranj uokolo ugrađeni srednjetonci, a za najviši dio spektra brine se posebno razvijeni trakasti zvučnik koji zrači 360 stupnjeva. Impresivno i skupo rješenje vrlo kompliciranog načina izrade.

 

  Veliki povratak gramofona očit je u ponudi novih proizvođača, ali i novim modelima poznatih proizvođača. Nikad nismo imali veći izbor gramofonskih kombinacija i pribora za održavanje vinila. Gramofon koji su koristili proizvođači elektronike i zvučnika je bio uglavnom Continuum Caliburn, po nekima jedan od najboljih gramofona današnjice.

 

  Često je u audio sustave bio uključen i gramofon Grand Prix Monaco s davno zaboravljenim direktnim pogonom. Asketski dizajnirani Bergmann, blještavi Trans Rotori, futuristički Montegiro Lusso pokazali su svu raznolikost današnje produkcije. Nove gramofone pokazali su češki EAT, EAR i Clear audio.

             

  Dr Feickert, njemački analogni guru, proizvođač savršenog pribora za podešavanje, na svom je gramofonu montirao ručku Kuzma 4Point, a Thales je jedina šestarska ručka s tangencijalnim gibanjem.

   

  Magnum Dynalab izložio je najnoviju generaciju tunera, integrirano pojačalo i receiver, Muse je koristio svoj univerzalni reproduktor samo s izlaznim pojačalom, a osebujna pojačala prikazali su Burmester, Lamm, Hovland, Einstein.

           

  Nova pretpojačala i ostala elektronika mogla se vidjeti u conrad-johnson i VTL sobama. Zanden je u kompletnom audio sustavu imao novi phono preamp koji ima posebne ekvalizacijske krivulje za niz najpoznatijih proizvođača vinila, a zvučnici su bili njemačke horne Cessaro. Bilježimo i sjajne nastupe tvrtki Rogue Audio, DCS, Moon, McCormack, novi CD8 Audio Resercha, novu kolekciju Spectral elektronike, Bryston pojačala i kompletan audio sustav legendarnog McIntosha. Zapažene sobe i sustave s dobrom reprodukcijom imali su i Cary, Boulder, Esoteric i Accuphase.

                       

  I proizvođači kabela dostojno su predstavljali svoj dio industrije. Cardas je koristio nove kabele Clear, a Kubala-Sosna je imala jednu od najdojmljivijih postava uređaja.

 

  Naravno, navedeno je samo dio ogromne ponude svih vrsta uređaja i njihovih proizvođača. Sve naprosto nije moguće niti nabrojati, a kamoli opisati ustroj, konstrukciju, pokoju zanimljivost i dojmove. Ipak, najvažnije je čim prije shvatiti da su uređaji samo sredstvo, a nikako cilj kojim se iluzija reprodukcije žive svirke unosi u kuću. Ne treba patiti što možda nikad nećemo imati željene uređaje, jer i skromniji sustavi, uz našu dosjetljivost, pomoć prijatelja i vlastito iskustvo s koncerata, mogu pružiti nezaboravne užitke. Pritom mišljenje drugih može pomoći, ali je manje važno. Ipak ćemo mi, a ne netko drugi, uživati u reprodukciji glazbe sustava koji smo sami koncipirali, nabavili, podesili i sitnim dosjetkama ga učinili nečim vrlo osobnim i vjerojatno vrednijim od zbroja elemenata. Što drugi misle o tome, najmanje je važno.

Komentirajte ovaj članak.
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti