POLOŽAJ ZVUČNIKA U PROSTORU





  tekst: Marko Pecotić, srpanj 2005
  slike: Igor Bilić

U potrazi za najboljim mogućim zvukom, (pre)veliki broj audiofila učestalom zamjenom sustava tj. njegovih dijelova nastoji poboljšati zvuk. Čitaju se mnogobrojni dostupni testovi različitih uređaja, posjećuju se audio dućani, konzultiraju se prijatelji audiofili, u konačnici se i kupuju novi audio uređaji, no nerijetko nova kupnja ne postiže željen učinak. Vrlo često, rješenje problema ne leži u samom sustavu, nego u prostoru u kojem se on nalazi kao i u neadekvatnom položaju zvučnika u prostoru. Na slici iznad prikazan je hijerarhijski slijed faktora koji utječu na zvuk. Kao što možemo vidjeti, audio uređaji kao takvi nalaze se tek na trećem mjestu. Na zvuk sustava najviše od svega utječe soba. Ako stavite skup sustav u " lošu" sobu, taj će sustav zvučati lošije od jeftinijeg sustava u "pravoj" sobi. Onima koji ne vjeruju u presudan utjecaj akustike sobe na zvuk, predlažem da odnesu svoje zvučnike u kupaonicu ili dvorište – razlike u zvuku biti će enormne. No obzirom da je sobna akustika vrlo opsežna tematika, njome ćemo se baviti na nekom drugom mjestu, a u ovom članku ćemo pokazati kako možete značajno poboljšati zvuk vlastitog sustava korektnim smještajem zvučnika u sobi.

Temeljno je pravilo pri kupnji zvučnika: mala soba - mali zvučnici, velika soba - veliki zvučnici. Veliki zvučnik će u maloj sobi imati prenaglašeno bas područje koje će zagušiti ostatak frekvencijskog spektra, zvuk će biti pun koloracija s usporenim timingom, itd. S druge strane, mali zvučnik ne može ispuniti prostor velike sobe u kojoj će zvučati najdoslovnije izgubljeno – bez rekreacije trodimenzionalnosti, bez bas područja, itd.

Nakon što ste kupili zvučnike i donijeli ih doma, obavezno ih postavite na šiljke kojima ćete ih dodatno izolirati od poda. Mnogi podni zvučnici dolaze s ugrađenim utorima za šiljke, dok bookshelf zvučnike postavite na zvučničke stalke koji s gornje i donje strane imaju ugrađene šiljke. Koja je uloga šiljaka? Prilikom reprodukcije glazbe, zvučnička kutija je podložna trešnji i gibanju, te se zbog toga dio električne energije koja dolazi u zvučnik raspršuje u toplinsku energiju (usljed čega dolazi do koloracija u zvuku), a dio odlazi u zvučnu energiju. Sa šiljcima, kontakt zvučnika s podlogom se drastično smanjuje u odnosu na situaciju kada je zvučnikom cijelom svojom površinom ležao na stalku, te je zvučniku teže gibati se i znatno manji dio energije se pretvara u toplinsku. Postavljanjem zvučničkih kutija na šiljke, odnosno zvučničke stalke sa šiljcima, dobiti ćete značajno poboljšanje u reprodukciji bas područja koje će dobiti na definiciji, čistoći i brzini, kao i u poboljšanju dinamike, poboljšanoj reprodukciji visokotonskog područja, boljem attacku, itd. Na tržištu se mogu nabaviti šiljci proizvedeni od različitih materijala (čelik, aluminij, mesing, itd...), a na vama je da u konkretnom slučaju eksperimentiranjem utvrdite koji materijal postiže najbolje zvučne učinke. Ako imate DIY sklonosti, šiljke možete i sami izraditi. Između zvučnika i zvučničkog stalka ne moraju se nužno nalaziti šiljci - vrlo dobra alternativa šiljcima može biti Blue tack, stoga eksperimentirajte.

Osim šiljaka, bookshelf zvučnike je potrebno postaviti na rigidne zvučničke stalke, pogotovo ako se radi o zvučniku većeg volumena ili o zvučniku s bas/midle jedinicom većeg promjera. Stalke ispunite kvarcnim pijeskom ili kombinacijom kvarcnog pijeska i olovne sačme. Napominjem da se termin bookshelf upotrebljava tek kolokvijalno – nipošto ne stavljajte bookshelf zvučnik na policu ili još gore na pod!

Dok slušate zvučnike, skinite s njih pripadajuću zašitnu masku (tzv. grill), time ćete unaprijediti reprodukciju srednjetonskog i visokotonskog područja.

Postavljanje zvučnika u prostoru
Nakon što ste zvučnike donijeli kući (i nakon što ste ih usvirali), potrebno im je naći adekvatnu poziciju u sobi. Jedini uvjet koji je pri nalaženju idealne pozicije za zvučnike potreban jest – strpljenje. Iako ću u daljnjem dijelu teksta s pomoću slika vizualizirati postavljanje zvučnika u prostoru, tih se slika ne treba slijepo držati, one služe tek kao okvir, kao putokaz pri nalaženju idealne pozicije.
Pri nalaženju idealne pozicije u prostoru poslužite se nekom kvalitetnijom snimkom, po mogućnosti nekim audiofilskim CD-om.
Na lijevoj slici ispod prikazan je ispravan, a na desnoj slici pogrešan smještaj zvučnika u prostoru. To je generalno pravilo - u praksi sam se u nekoliko navrata uvjerio i da postavljanje zvučnika kao na slici desno dolje može dati odlične rezultate.

 

Zvučnike je potrebno postaviti tako da njihov početni međusobni razmak iznosi MINIMALNO 150cm. Međusobni razmak se uvijek računa od sredine bas jedinice na jednom zvučniku do sredine bas jedince na drugom zvučniku.

Nakon što ste ih postavili da stoje međusobno razmaknuti barem 150 cm, postavite ih da stoje 30 cm udaljeni od stražnjeg zida. Odmičite ih od stražnjeg zida ka slušatelju (lijeva i desna slika ispod) dok ne nađete idealnu poziciju. Također, odmičite zvučnike prema bočnim zidovima i osluškujte razliku. Neka čitavo vrijeme glazba sa sustava svira, osluškujte zvuk, zapisujte dojmove tj. promjene u zvuku. Svakako zapisujte koliko se u nekoj poziciji zvučnik nalazio udaljen od bočnog i stražnjeg zida – u protivnom, moglo bi vam se dogoditi da nakon 10 ili 20 različitih pozicija zvučnika u prostoru više ne pamtite koja je točno bila pozicija u kojoj je zvučnik najbolje svirao. A i najmanje promjene u poziciji u prostoru (nekoliko centimetara) mogu unaprijediti ili unazaditi zvuk. Pri pronalaženju idealne pozicije za zvučnik u prostoru, preporučam da skinete šiljke sa zvučnika tj. stalka jer ćete stalke/zvučnike učestalo premještati po sobi.

 

Napominjem da postoje zvučnici koji su namijenjeni da u prostoru budu postavljeni blizu (stražnjeg) zida (npr. kutija zatvorenog tipa ili tzv. wallmount zvučnici). No bez obzira o kakvom se tipu zvučničke kutije radi, uvijek držite zvučnike podalje od kuteva sobe kao i od bočnih zidova - u protivnom ćete imati problema s prenaglašenim bas područjem.

Zvučnike postavite tako da u odnosu na slušatelja čine istostranični trokut (slika ispod). Razmak između zvučnika i slušatelja ne smije biti kraći od međusobnog razmaka zvučnika, u protivnom će u sredini zvučne slike nastati rupa! U trokutu između slušatelja i zvučnika ne bi se trebali nalaziti nikakvi objekti.
Fotelju tj. stolicu iz koje slušate glazbu postavite na sredinu sobe i mičite ju gore-dolje dok ne nađete idealnu poziciju u kojoj će se nalaziti slušatelj. U svakom slučaju, između slušatelja i stražnjeg (njemu najbližeg) zida treba ostaviti barem 50 cm prostora. Fotelja s nižim naslonom je puno bolje od fotelje s visokim naslonom.


Nakon što ste u odnosu na zvučnike uspostavili jednostranični trokut, povucite fotelju unatrag (slika ispod), u pravilu od 30-100 cm (ekperimentirajte).


Zaokrenite zvučnike prema sredini sobe, prema slušatelju, za 10-20 stupnjeva (slika ispod).


Zvučnik bio trebao biti postavljen tako da njegov visokotonac bude u razini slušateljeva uha (slika ispod). Korektna visina zvučnika se može vrlo jednostavno podesiti (sniziti ili povisiti) s pomoću šiljaka.


Ukoliko se između zvučnika nalazi televizor, tada možete učiniti dvije korisne stvari kojima ćete unaprijediti zvuk. Prvo, ako se televizor i zvučnici nalaze u istoj ravnini, povucite televizor natrag prema zidu (lijeva i desna slika ispod), a zvučnike izvucite naprijed (televizor je objekt koji stvara smetnje u pravilnoj rekreaciji zvučne slike). I drugo, kada u isto vrijeme ne gledate televizor i slušate zvučnike, pokrijte televizor s nekom krpom ili navlakom, jer je televizor tj. njegov ekran izvor neželjenih refleksija.

 

U konačnici, kao rezultat svega, pred slušateljem bi se trebala ukazati virtualna i opipljiva trodimenzionalna pozornica (tzv. zvučna slika) u kojoj se nalaze glazbenici. Slika u kojoj možete lako zamisliti, čuti i osjetiti bend koji se nalazi ispred slušatelja. Slika bi trebala nadilaziti zvučnike - u širinu, dubinu i visinu. Zvučna bi slika trebala biti fino izbalansirana, niti jedan dio frekvencijskog spektra ne bi trebao iskakati. Vokal bi se trebao nalaziti u sredini slike, okružen ostalim instrumentima tj. članovima benda. Svaki bi glazbenik tj. instrument trebao u slici biti precizno definiran, korektnog timbra, s dovoljno zraka oko sebe, glazbenici ne bi trebali biti međusobno sljepljeni, što je naročito zahtjevno postići kod većih orkestara s 50, 100 ili više glazbenika.

Zaključak
Sve ovdje navedeno naravno vrijedi pod uvjetom da je sustav sposoban korektno reproducirati glazbu unutar čujnog frekvencijskog spektra od 20Hz-20kHz (frekvencije niže od 20Hz čovjek ne čuje nego ih osjeća kao kao potresanje tj. vibracije - to se područje naziva infrazvukom, dok se područje iznad 20kHz naziva ultrazvukom. Naravno, u slušaonici ne bi smjelo biti buke, ni one koja dolazi izvana, ni unutarnje. Prozori i vrata u sobi bi trebali biti zatvoreni.

Umjesto zaključka, mogu tek reći da se niti jednog od ovdje navedenih pravila ne treba slijepo držati, jer ne postoji univerzalno pravilo smještanja zvučnika u neki prostor. Stoga - ekperimentirajte, ekperimentirajte, ekperimentirajte. Ne štedite vrijeme i uživajte!

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti