Čemu sve to?


tekst: Nenad Grakalić, travanj 2008

Baviti se glazbom, aktivno ili pasivno, jedno je od najljepših iskustava koje čovjek može omogućiti sebi i drugima. Ne znati ništa o skladateljima, izvođačima, dirigentima ili producentima ne isključuje želju za slušanjem glazbe i uživanje u njoj. Iskonska potreba svakog čovjeka je ugađanje svojim unutarnjim i vanjskim, fizičkim i mentalnim centrima zadovoljstva. Ako je to dopunjeno određenom nadogradnjom, saznanjima, učenjem novih i zanimljivih pojmova i detalja, zadovoljstvo se još i povećava. Pritom nije važno o kojoj se vrsti glazbe radi, već o postignutom stupnju duhovnog zadovoljstva. Osim toga, glazba može biti, i često je oaza, mjesto za bijeg od okrutne svakodnevice, utočište u kojem je "sve po mom" i nitko i ništa to ne može pokvariti, negirati ili uništiti. Čak i ako izvor glazbe nije dostupan, ljudski je um sposoban rekonstruirati i dozvati ono što smo jednom davno čuli i u tome uživali.

Ljudski glas i zvukovi različitih instrumenata zbog visine, boje, intenziteta i uvjerljivosti imaju određenu, različitu snagu i utjecaj na slušatelja. Osjećajnije osobe su podložnije takvim utjecajima od drugih, čak i ako ne vide govornika ili glazbenike. Dobar dio osjećaja ne ovisi čak niti o izgovorenom ili pjevanom tekstu, već o ekspresivnosti, magičnoj sposobnosti utjecaja samog glasa ili zvukova na osjetila. To bi mogao biti razlog zašto glazba, čak iako ne poznajemo jezik na kojem je pjevana (svirana glazba se podrazumijeva) ima na slušatelja dubok i trajan utjecaj. A što je glazbenik viši na ljestvici umjetničkih dosega, to će i krug dodirnutih i očaranih slušatelja biti veći, a posljedice dublje i trajnije. U tom kontekstu valja razlikovati glazbu kao sredstvo zabave ili razbijanja tišine odnosno zvučnu kulisu ili, nasuprot tome, kao sredstvo za uzdizanje visoko, što bliže nebeskim harfama, pomak na osobnoj ljestvici kulture, samoobrazovanje i duhovnu evoluciju.

Nazočiti živoj izvedbi glazbenih djela poseban je doživljaj koji se teško može uspoređivati s nekim drugim iskustvima. Posvećenost pružanju i primanju, oči u oči, prenošenje pozitivnih (ili bilo kakvih) energija i emocija uzvišen je osjećaj uzajamnog prožimanja osjećaja. Nije čudo da mnogi žele takva iskustva opetovati u osami svog doma, kako bi se nesmetano prepustili osjećajima koji su na koncertu možda bili sputani masom nazočnih glazboljubaca, osobnom introvertnošću ili bilo kojim drugim razlozima. I tako smo, malo po malo, došli do pitanja iz naslova: čemu sve to? Nadam se da je odgovor bar djelomice odgonetnut i da se pomalo tiče svakog od nas, ljubitelja glazbe ili onih koji će to tek postati.

Pritom nije važno koristi li netko mp3 zapise, kompakt diskove ili vinilne ploče, FM, DAB, satelitske ili ine radio postaje, TV signal ili bilo koji nespomenuti izvor zvuka. Bitno je da se određeni dio vremena družimo s glazbom i oplemenjujemo sebe i svoje najbliže pozitivnim utjecajima i posljedicama koje glazba ima na nas. Slušajući i uživajući u glazbi (želimo li i možemo uopće slušati i ne uživati?) postajemo bolji, plemenitiji i skloniji dijeljenju iskustava s onima koji to žele, bez ikakvog nametanja i prisile. To što smo u težnji za dijeljenjem iskustava ponekad naporni ne smije nam se uzeti za zlo, jer je želja za prenošenjem oduševljenja toliko snažna da poneki put pretjeramo. Vi koji toliko ne uživate u glazbi, oprostite nam, jer mi znamo što činimo. Mi želimo s vama podijeliti neopisivu radost i užitak.