AUDIO DNEVNIK

  tekst: Dean Baričić, ožujak 2011
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  25. veljače 2010.
Dobio sam jučer animaciju u kojoj se govori o mudrosti života, a izgleda ovako: starijeg profesora, koji je bio omiljen među studentima, posjetili su sada uspješni ljudi, njegovi bivši studenti. Ponudio im je vruću čokoladu i rekao da svatko sa stola izabere svoju šalicu, a koje su bile različite - od skupocjenih do jeftinih. Primijetio je da je svatko odabrao lijepu i vrijednu šalicu, a na stolu su ostale loše šalice koje nitko nije htio. Vidite, rekao im je tada, ta želja da posjedujete samo najbolje je uzrok vaših problema sa stresom i manjkom vremena. Tada im je počeo govoriti: vidite, život je poput vruće čokolade, a rad, položaj i karijera u društvu su poput šalica. Šalica ne definira okus čokolade, pa tako ni vašu karijeru. Usredotočite li se samo na šalicu, to znači da nikada nećete osjetiti život u punini. Najsretniji ljudi su oni koji ne žele samo najbolje od svega, nego oni koji naprave najbolje od onoga što imaju na raspolaganju. Mudrost života nije u zahtijevanju najboljega, najsretniji ljudi ne posjeduju najbolje od svega. Ta želja da posjedujemo samo najbolje rađa mnoge probleme.

Eto, ova mala priča je sažetak mudrosti da nije bogat onaj koji puno posjeduje, već onaj koji malo želi. Osobno mogu sebe prepoznati u grupi koja želi i uzima najbolje. Da li mogu naći opravdanje za takve postupke i način razmišljanja? Ne znam. Alibi bi bio da s malim željama i planovima nećemo mnogo u životu ostvariti.

Prevedeno na Hi-Fi žargon, ova kratka priča značila bi svojevoljno odricanje od najboljih sistema, ne nužno najskupljih, ali ne mogu se ne zapitati zbog čega bih (bismo) se trebao odreći kvalitetnijeg zvuka...

  26. veljače 2010.
Interesantne su mi se učinile upute jednog profesora gitare o načinu vježbanja i sviranja. Kako profesor govori, nema smisla nekom šestogodišnjaku davati da čita Dostojevskog, a isto vrijedi i za učenje sviranja gitare. Kaže se da provesti svaki dan s gitarom dva li četiri sata (ili više) uopće nije bitno, bitan je način utrošenog vremena. Brzina napredovanja je razmjerna kvalitetnom vježbanju klasične gitare. Naposljetku navodi svoj pristup: "Kada je netko talentiran, dajem mu jedan bod. Ako je istinski talent, ali misli da radi toga ne treba vježbati, onda on dobiva čistu nulu. Ako je učenik talentiran te redovno i kvalitetno vježba, onda je to čista jedinica ispred nule odnosno desetka!"

  1. ožujak 2010.
Protekli vikend je bio toliko lijep, pamtit ću ga po mnogočemu. Uvod je počeo u četvrtak kad sam Dančija pozvao u svoj dom na kratko slušanje. Isto smo začinili s malo viljamovke, a potom se preselili kod Neneka u njegovu slušaonicu. U petak sam s Dančijem bio kod Smokija i uživao u reprodukciji CD-ova, a čemu je zasigurno pripomoglo i njegovo novo predpojačalo. Nakon toga smo se preselili u Lisinski i dva sata uživali u taktovima Chopina (1. klavirski koncert) i Beethovena (7. simfonija). Subota je osvanula prekrasnog neba i svi smo pohrlili na ulice uhvatiti malo sunca. Popodne je bilo rezervirano za obiteljsko druženje, a navečer sam slušao gramofon. Nedjelja je završila kod Neneka na slušancu, te prženju 20-ak CD za našeg dragog gosta, a ugodno smo se rastali u Casa caffeu i pozdravili do idućeg susreta.

  10. ožujak 2010.
Prisustvovati koncertu u ciklusu Forte Fortisimo ove večeri u KD Lisinski bilo je izuzetno zadovoljstvo i iskustvo! Na programu su bila djela L.B. Filesa i obrade Giovannia Sollime, sa solisticom Monikom Leskovar, kao i mladim berlinski komornim orkestrom Solistenensemble Kaleidoskop, a u kojem najstariji član vjerojatno nema više od 25 godina. Ovaj koncert je pružio istinsku ljepotu, radost i iskrenost muziciranja kakva se rijetko doživljava. Skladbe su odreda bile modernog karaktera, ali strašno inteligentno aranžirane i skladane. Gosp. Sollima je osebujan čovjek koji svojim nastupom i gestikulacijama nadilazi okvire ustaljenog koncertnog majstora i pretvara se u živu ikonu, a Monika Leskovar mu je u tome velika podrška. Onima koji nisu nazočili ovom koncertu preostaje nabaviti novo izdanje istog repertoara na CD-u koji se je prodavao i na koncertu, a vjerujem da će se isti moći kupiti u CD trgovinama.

  16. ožujak 2010.
Vikend je bio obilježen prezentacijom hi-fi sustava u Esplanadi, a pod dirigentskom palicom firme Planet audio. Mogu iskazati sve pohvale organizatoru, kako u pogledu kvalitete zvuka, tako i truda koji je uložen u ovu prezentaciju. Vidio sam dosta poznatih lica i drago mi je bilo vidjeti da su se audiofili iz raznih krajeva Hrvatske pokrenuli te došli na prezentaciju. Znak je to da se u krvi audiofila uz bijela i crvena krvna zrnca nalazi se i po koji elektron.

Ovih dana sam poslušao djelovanje Orgonita (ovaj put u obliku male piramide) u vlastitom sustavu, kao i u sustavu kod prijatelja. Razlike u zvuku su evidentne, čuju se bez ikakvog naprezanja i to u obliku povećane dinamike, veće pozadinske tišine, te preciznijim donjim registrom. To su značajni napreci u zvuku, a pogotovo u kontekstu cijene te naprave (cca 200 kn).

  25. ožujak 2010.
Prijatelj mi je poslao zgodnu pričicu koja glasi ovako:
Nekada davno stari je Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu.
- U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas. Jedan vuk predstavlja zlo. Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita:
- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:
- Pobijeđuje uvijek onaj kojega hraniš...

  4. travanj 2010.
Našao sam na internetu diskusije o utjecaju vrste drveta na kvalitetu zvuka gitare. Navodi se da instrumentu sa glasnjačom koji je izrađen od smrekova drva treba nekoliko godina da se "otvori", tj. potpuno usvira. Među glazbenicima je poznato da instrument treba stalno svirati, jer stajanjem u ormaru instrument gubi na kvaliteti zvuka. Na jednom mjestu diskusije se navodi i da novi instrument u svojim ćelijama ima "memoriju" i da nije svejedno koji tonovi se proizvode na instrumentu, jer to bitno utječe na kasniju kvalitetu zvuka. I tako dalje da ne nabrajam... Ove stvari su mnogima čudne, a mogu navesti i primjer nekih graditelja klasičnih gitara koji novi instrument usviravaju tako da ga desetak dana drže blizu zvučnika pa tako "nova gitara sluša" glazbu i usvirava se. Ovo zvuči dovoljno šašavo da se neki poput moje kćeri zapitaju "Tko li je tu lud?!"

Svi mi otkačeni audiofili možemo reći da su ovakva razmišljanja nama dobro poznata, ali i da su - ako ćemo biti realni - na granici (ne)normalnoga.

Naposljetku konstatiram da je najavljen novi Proljetni Hi-Fi sajam u Esplanadi, i to u velikom stilu - u povećanom broju soba, a što treba pozdraviti obzirom na krizna vremena, kao i volju enutzijasta da i u teškim financijskim vremenima nađu za shodno gurnuti brigu za sutra u zaborav i barem na dva ili tri sata se pozabaviti se onime što mnogima od nas znači jako mnogo.

  12. travanj 2010.
Ovaj vikend smo na gruntiću posadili lipino stablo, pa neka raste i buja. Ima nešto u toj prirodi koja plijeni svojim dostojanstvom, mirom i tišinom. Da li je većina nas u gradu zaboravila "zvuk vjetra, zvuk mora, zvuk tišine ili padanja lišća?" I u glazbi koju rado slušamo ima mjesta za slušanje pauza, radi se o nekoj vrste tišine iz koje se rađa zvuk. Ima nešto i u dostojanstvu tihih pasaža kod solističkih nastupa velikih interpreta. Baš odnos napetosti i opuštanja daje onu pravu ugodu koju često tada znadem osjetiti kao da me glazba nosi na morskom valu. Čini se da je današnje slušanje glazbe često puta i preglasno, a neki objašnjavaju da je naša unutarnja buka tako jaka da s većom bukom nastojimo prekriti unutarnji nesklad.

U utorak navečer sam sa suprugom bio u Lisinskom na koncertu Swiss Romande orkestra, slušali smo Ravelovo Kratko djelo, Mendelsonov Violinski koncert i Saint Sainovu Orguljsku simfoniju. Solistica na violini je briljirala, a kako i ne bi kada je počela svirati s 3 godine.

I naposljetku, ovaj vikend se u hotelu Esplanade održava Proljetni Hi-Fi sajam. Moglo bi biti jako interesantno, a očekuje se i veliki broj posjetitelja.

  19. travanj 2010.
Ovaj vikend je bio obilježen Proljetnim Hi-Fi sajmom u Esplanadi. Kakav li je to bio biser od Hi-Fi sajma u takvom biseru od hotela! Moram priznati da sam ostao iznenađen velikom posjetom. Na sajmu sam bio sva tri dana, a osobito mi je drago bilo vidjeti toliko ženskih lica na sajmu, jer ženska populacija obično naš muški Hi-Fi hobi doživljava kao odraz naše sebičnosti. Što god mi mislili, žene imaju profinjeniji sluh i svakako je teže izmamiti ženin osmjeh na licu negoli na muškom dijelu publike. Na sajmu sam nazočio sva tri dana, a sa sigurnošću mogu reći da nije bilo loše zvučećeg sistema, dapače - glazbe i zvuka (i to dobrog!) je bilo za različite ukuse, a mogu primijetiti i da mali biseri od Hi-Fi entuzijazma prelaze granice i ulaze u svijet biznisa. Atmosfera na sajmu je bila sjajna, jako opuštena i bliska.

  13. svibanj 2010.
Ono što me silno iznenadilo bilo je sadržano u tekstu novog broja časopisa Hi-Fi News (vol 55, no.05). Naime, radi se o sistemima koji se i inače prezentiraju u određenoj rubrici ovog časopisa. Ovaj put ste u toj rubrici mogli pročitati da Steve Harris (H-Fi News gl. urednik u razdoblju 1985.-2005.) doma ima sistem koji svojom kvalitetom zasigurno ne zasjenjuje vrijednost pojedinih komponenti od kojeg se isti sistem sastoji. Eto tako sam s nevjericom gledao na slikama i čitao retke koji su otkrivali skromnost, ali istovremeno i veliko umijeće ovog audiofila. Na žalost, dosta mojih prijatelja je kupilo Hi-Fi sustave koji daleko nadmašuju njihove realne financijske mogućnosti. Danas svi gledaju i upiru prstom u Grčku i kažu tako im i treba, a od moje mladosti je još kružila usporedba: "Dužan si kao Grčka!" Činjenica je da je život na dug izmišljotina krupnog kapitala i financijskih sila, a koje su jednostavno rečeno - zelenaši i lihvari. Ne mogu se oteti dojmu da iza svega toga stoji velika reklamna mašinerija, a koja igra na najtanje i najslabije ljudske slabosti, i uspijeva nas sve skupa prevariti, kao da je dobro trošiti ono što još nismo zaradili. No comment.