AUDIO DNEVNIK

24. nastavak


  tekst: Dean Baričić, svibanj 2009
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

  12. siječnja 2009.
Ušli smo u Novo ljeto s velikom hladnoćom, a s malom djecom sam otputovao u Rijeku i tamo se zadržao 4 dana. Vrijeme je isto bilo hladnjikavo. Od prijatelja sam vidio Bobu koji je od kuće mojih roditelja udaljen 200m. Brzo je prošlo vrijeme druženja, a Bobo je bio radostan što sam donio nešto svojih diskova: 4 CD-a s gitarskom glazbom i 1 CD s djelima za violoncello. Ostao sam kod Bobe 2 sata, a on mi je u mailu nakon Nove godine iskazao nezadovoljstvo što smo na brzinu proveli vrijeme uz preslušavanje različitih diskova. Ono što sam mu odgovorio svelo bi se na par riječi i to na način da sam iskazao svoje čudjenje ako se druženje nužno svodi na analitično slušanje glazbe. Moram reći da mi zadnjih godina na slušancima osnovna namjera nije analitički čuliti uši i upijati svaki takt kako to ponekad radim u kućnim uvjetima. Osnovni dojam, kako sam rekao Bobi, je ustvari prvi dojam koji dobiješ kada slušaš nepoznat sistem, a svi daljni slušanci su za mene tek usputne informacije, bez razlučivanja dobrog od boljeg ili lošijeg. Mišljenja sam da su hi-fi sistemi mojih prijatelja na takvom nivou da se uopće ne treba opterećivati mišlju da li treba svirati ovako ili onako. Iz iskustva bih primjetio i da kada je čovjek zadovoljan sa svojim životom, onda će zasigurno biti zadovoljan i zvukom svojeg sistema. A pretjerana očekivanja često radjaju pretjeranom razočaranošću.
Potom sam nakon povratka iz Rijeke nevoljko pristao otići par dana na skijanje s djecom. Kako su prva razmišljanja išla u smjeru da odemo nekoliko dana u toplice, naposljetku se ispostavilo da su te iste toplice, bilo kod nas ili u Sloveniji, u odnosu na Austriju daleko skuplje i tako smo otišli nekoliko dana u Malnitz. Skijalište je to na kojem smo nekada davno skijali, ali uz povećanu kilažu i slabiju kondiciju danas se ne bih upuštao u vratolomije skijaškog veterana, a shvatila je to i moja supruga koja isprobava korištenje lang lauf rekreacije.

  13. siječnja 2009.
Sinoć sam se nakon dugo vremena u kućnoj atmosferi opustio uz zvuke klasične gitare koju je na vinilu svirao Leo Brower. Naime, poslijepodne sam svratio u jedan hi-fi salon i neobavezno slušao CD, a potom gramofon. I vlasnik salona i ja smo se složili da gramofon u dotčnom sistemu daje notu čarolije koju CD nije u ovom slučaju imao, a to mi je dalo volje u ovo hladnjikavo večer upogoniti svoj gramofon i poslušati jednu stranu vinila. U razgovoru s vlasnikom dućana sam iskazao stav da u reproduktivnoj glazbi treba biti prisutna doza prirodnosti i osjećaja neartificijelnosti, a što je i lako i teško postići. Naime, dešava se da i s relativno jeftinim sistemom možemo postići dozu esencije koju sistem treba isporučiti, a opet često se može čuti i basnoslovno skup sistem koji zvuči umjetno. Bez prepotencije mogu iskazati stav da slušajući zvuk odredenog sistema nakon kratkog vremena mogu donijeti prosudbu da li mi zvuk odgovara i da li mogu iskazati stav o 'ispravnosti'. to u dotičnom slučaju znači 'ispravan' zvuk, teško je opisati riječima. Moram napomenuti da sam zadnjih godina slušajuci razne sisteme došao do spoznaje da prevelika analitika zvuka nije moj cilj. U principu je to stvar osobnog stava o zvuku koji imaš u glavi. Ako čovjek ne zna što želi, ne moe niti pronaći ono što želi.
Naposljetku se mogu pohvaliti odlukom da se nakon 14 godina ostavim cigarete i to na nagovor svoje kćerkice Lane. Priznajem da sam tom problemu više puta pokušavao pristupiti, ali ovaj put nekim čudom nakon gotovo 15 dana ne osjećam gotovo nikakvu potrebu za nikotinom. Jednostavno mi se dogodio neki klik u glavi koji mi je dao motiva za ovakav poduhvat.

  14. siječnja 2009.
Sinoć sam bio na proslavi 55. godišnjice Zagrebačkih solista u Lisinskom. Koncert, možda ne za najveće sjećanje, ali svakako dovoljno kvalitetan da s toplinom u srcu izadjete iz Lisinskog na zagrebačkih -7 Celzijusa. Mogu primjetiti da je orkestar pod vodstvom Borivoja Martinića-Jerčića dovoljno uigran da zadovolji i onu zahtjevniju publiku, a svakako je pri izvedbi 3. Branderburškog koncerta bilo zadovoljstvo vidjeti i lica mladih umjetnika koji su uglavnom stipendisti Solista i koji su se pridružili osnovnom orkestru koji broji 8 do 10 glazbenika.
Naposlijetku moram reći da bi trebalo imati dozu veće kritičnosti u pogledu procjene pojedinih koncerata, a isto tako i odredjenih izvedbi na nosačima zvuka. Ne može baš sve to biti dobro. Lijepo je zadovoljiti se i skromnijim dosegom pojedine žive izvedbe, a obzirom da taj trenutak ovisi o sijaset faktora, ali isto tako treba pohvaliti i prepoznati kada je doseg, bilo žive svirke ili reproducirane, takav da to sama izvedba zaslužuje.

  21. siječnja 2009.
Jučer sam na druženju s Danom primijetio da u zadnje vrijeme manje slušam simfonijsku glazbu, a draže mi je slušati taktove intimnije svirke malih komornih orkestara i solo instrumenata. Ne znam što je tome uzrok, ali slična razmišljanja mi je povjerio i Dano. Naime, ako uzmemo u obzir naše skromne prostore za slušanje, može se sa sigurnošću ustvrditi da u njih više pristaju takvi manji orkestri i solo instrumenti.
Isto tako smo razgovarali o potrebi postepenog slaganja sistema. Jer neka osoba može imati velika slušna iskustva u pogledu živog zvuka, ali ne mora nužno imati iskustva i glede reprodukcije zvuka. U cijeloj toj priči je porazno kada početnici kupuju sistem po preporuci prodavača i to najčešće kada izaberu sistem kojem nisu dorasli. Usporedio bih to sa skijama na kojima skijaju svjetski prvaci, a koje svakako nisu primjerene osobi koja rekreativno skija. Odražava se to na pojavi da ne mogu iz istog sistema niti na koji način dobiti i izvući ono što očekuju. Tužno je u cijeloj priči da 'znalci' dobrog zvuka uopće nemaju pritom sliku o tome kako bi kvalitetan sistem uopće trebao zvučati.
Često puta, a poučen i vlastitim iskustvom, audiofili pretjeruju u zahtjevima za finoćom zvuka odredenih instrumenata koji u naravi ne zvuče tako fino, već resko i ponekad oštro. Ovo što govorim, izražavam i iz svojih osobnih iskustava, a sve je to naposljetku priča o odrastanju i sazrijevanju. Donekle u tome leži i odgovor jednom prijatelju koji me je nakon pisanja o neučinkovitosti Shunyate Hydra 6 u pogledu izlaznih pojačala pitao kako mi je zvuk pri slušanju s Hydrom 6 u koji je bilo uključeno pojačalo u to vrijeme bio dobar. Da ponovim, čovjek spoznaje, razvija se i raste, pa i onda kada toga nije svjestan. Pitanje je samo da li osoba tu spoznaju, iskustvo i mudrost koristi na ispravan način. U odredenom smislu ne treba kuditi takve zahtjeve obzirom da ukoliko osobi odgovara da zvuk bude fin, nježan ili uspavljujuć, to mu treba i dati, ali ne može se u tom smislu razgovarati u vjernosti reprodukcije, već više o u godi koja nastaje slušanjem takvog sistema.

22. siječnja 2009.
Po ne znam koji put me je prezimenjak Branko iznenadio u pogledu svojih razmišljanja. Lager starih visokotonaca mu je 'iscurio', pa je odlučio napraviti mkII verziju Black Mastera i ukratko mi je izložio svoje impresije s novim Black Masterom u koji je ugradio Ring-radiator visokotonac. Kako sam kćerkicu vodio na gimnastiku, nisam baš bio u prilici za velike razgovore uz buku automobila i krupne kišne kapi. Zato smo se oko 21 sat čuli i pričali sat vremena. to preostaje vrsnom konstruktoru nego da se poigra i pokuša u novoj dimenziji nadmašiti stari proizvod čiji zvuk u odredenim setup-ima je bio za svako pamćenje.

  26. siječnja 2009.
Marku sam poslao novi nastavak Dnevnika i dva mala članka za Deanov kutić, a što me veseli vjerojatno isto toliko kao i neke od redovitih čitatelja. No, da započnem priču s malom dogodovštinom od nedjeljnog prijepodneva. Moj mali Luka je ujutro od supruge dobio pljuskicu i jako se rastužio. Da li je bilo opravdanja za isti postupak moje supruge ne ulazim u raspravu, medutim ono što me iznenadilo je slijedilo uvečer kada mi se Luka povjerio da piše svoj dnevnik. Da li po uzoru na tatu ili sam od sebe, ne znam kako mu je na um pala takva ideja. U svakom slučaju Luka je zapisao: "Mama me ujutro pljusnula i bilo mi je jako teško". Slatko moje malo dijete je iskazalo svoje osjećaje na način da je isto zapisao s nepunih 8 godina. Kažu psiholozi da je dobro voditi bilješke ili neku vrstu dnevnika o svojim osjećajima.

  27. siječnja 2009.
Tema o kojoj ću napisati pokoji redak me zaokuplja već dulje vrijeme, a radi se o lijenosti. Čitajući tekstove o toj problematici, sažeo bih najvažnije pojmove i stavove u nekoliko rečenica. Čini mi se da postoji dobra predispozicija za duhovnu lijenost u sferi audio hobija. Na koji način se to može manifestirati i što uopće predstavlja pojam lijenosti? Postoji predrasuda o lijenosti u svakodnevnom životu, medutim postoji prava lijenost, a to je lijenost duha, nespremnost za promjene, neodlučnost spoznavanja sadašnjosti i prave stvarnosti. Prava je lijenost, kako govori prof. Vladimir Gruden, težnja za ostankom u iluziji, prihvaćanje konzervatizma i služenje načelu inertnosti, pa makar to donosilo i patnju. Lijenost se tako povezuje s odgadanjem, a to je najveći neprijatelj donošenju odluke. Ponekad se lijenost označava i kao apatija ili neka vrstu depresije. Isto tako se može reći da je odredeni broj osoba sam izabrao pasivni način življenja upravo zbog socijalne fobije i osjecaja opće nesigurnosti. Na taj način se razvija nisko samopoštovanje i samopouzdanje uz gubitak nade da će se ikada stupiti u ono aktivno sutra, odnosno kada će se konačno osoba odlučiti za aktivnost. Naposljetku se savjest ne može više utješiti izgovorima, a obzirom da podsvijest shvaća lijenost kao slabost i na taj način se utapa u raznim oblicima ovisnosti. Eto u tom smislu, a imajući pred sobom sasvim konkretne osobe, mislim da se ozbiljna osoba ukoliko ima problema s lijenošću, a što ponekad i svatko može osjetiti, treba pozabaviti sama sobom i to na način da prekine mštarije o nečemu neostvarivom i da sasvim malim, ali uistinu malim koracima krene korak naprijed, aktivno preuzimajući istovremeno i odgovornost za svoje postupke i radnje. Način je to da se iz sfere fatuma i predstave sebe kao objekata, napravi prijelaz u svijet slobodne volje i svijet subjekta, ali istovremeno preuzimajući na sebe i odgovornost za sve ono učinjeno, ali isto tako i propušteno za učiniti.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare Dnevnik vol.24
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti