AUDIO DNEVNIK

vol. 21


  tekst: Dean Baričić, svibanj 2008
  napomena urednika: većina stvarnih likova su u tekstu zamijenjeni izmišljenim imenima

 31. ožujak 2008.
Prije nekoliko dana na pretpojačalu mi se je pojavio šum na desnom phono kanalu. Činjenica je da cijevni uređji, predstupnja ili izlaznog stupnja, zahtjevaju dodatnu brigu, pogotovo onima koji eksperimentiraju s NOS cijevima. Moram priznati da sam originalne cijevi Sovtek na AI Modulusu 3A, kupljenim 1998. god. nakon kratkog vremena zamijenio, najprije sa Simens E88CC, a potom i Telefunken E 88 CC. Tijekom vremena isprobavao sam i nešto od Mularda, Amperexa, Tesla, Ei Niš, 6H23NB, ali sam najveci dio tog vremena slušao Telefunken, od kojeg su mi je još ostala dva nova seta. Prije više od godine dana preko prijatelja sam došao u posjed cijevi Amperex 6dj8 Bugle Boy - Made in Holand, koje istina nistu na razini tehničkih specifikacija i performansi koje nude cijevi iz ranga 6922, odnosno E88CC, međutim moram priznati da mi je zvučni dojam s tim cijevima bio toliko dobar i kompletan da sam odmah naručio i kupio 2 seta, i to koliko se sjećam po cijeni od 50 Eura po lampi.
Kao što zna većina onih koji imaju bilo kakav cijevni uređj, lampe su lijepe, zavodljive, interesantne na način da se izborom različitim vrstama proizvođača cijevi može dodatno trimati i usklađivati zvuk sistema ali... To ali predstavlja i izbor i muku oko izbora prave cijevi za vaš uređaj. Da li je najbolje koristiti originalne cijevi koje dolaze u kompletu sa uređajem, možemo se zapitati? Pa kada imate priliku poslušati nešto od drugog proizvođača, bilo to NOS ili novije proizvodnje, zašto ne probati? Kod toga treba imati dovoljnu mjeru poznavanja vlastitog sistema i zvuka koji tražimo, jer lako možemo otići na stranu premekanog i prefinog zvuka, koji nije baš uvijek najpoželjniji.
Da skratim priču oko onoga što mnogi ljubitelji cijevnih uređaja znaju i bolje od mene, reći ću da sam se po zamjeni prošištale cijevi u pretpojačalu potrudio i očistiti kontakte pinova i podnožja sa ART TR-30 uljem za čišćenje kontakata, a kupljenim još davnih dana na jednom od Top Audio sajmova u Milanu. Nisam niti sam vjerovao koliko je zvuk potom bio moćniji, transparentnij i u svemu kvalitetniji. To zasigurno govori u prilog da sve kontakte treba povremeno očistiti odgovarajućim sredstvom za skidanje naslaga oksida. To zasigurno spada u neku normalnu higijenu, kao i veliko cišcenje stana bar dva puta godišnje u proljeće i jesen. Isto tako sam se potrudio premazati i očistiti gumene ovjese na Auditoru, sa silikonskim uljem, koje je dobiveno uz zvučnike. Jasno je da ne treba pretjerivati u svemu tome, ali određena pažnja poklonjena čistoći naših uređaja, ako ništa drugo dati će vam osjećaj da ste se potrudili vaše komponente održati u boljoj kondiciji.

  1. travnja 2008.
Kod prijatelja Đive sam u nedjelju na kavi na gramofonu slušao Bethovenove klavirske koncerte s Emilom Gilelsom/Melodia. Moram priznati da su ploče nakon pranja zvučale toliko dobro da se pitam zašto prijatelj ne sluša i češće gramofon. Kako on veli, LP ploča uistinu ima dozu ljudske dimenzije i ma koliko mala bila brazda, osjećaj da držiš u ruci vinyl i neki drugi mediji nije zasigurno isti. Moram se pri tome osvrnuti na moj nemaran odnos prema sprženim CD–ovima, koji mi kao takvi iako s često prekrasnom glazbom, ne predstavljaju takav doživljaj u odnosu kada u ruke uzmem omot s konkretnom pločom. Ne treba biti nostalgičar, ali je isto tako istina da se kod novih formata javlja nepoznanica oko njihova vijeka trajanja, ili se zna, a šuti se koliki je prognozirani vijek CD-a ili DVD- a, pogotovo onih prženih. Stoga mogu s veseljem uzeti u ruke ploču iz 50-tih godina prošlog stoljeća i u miru je poslušati, jasno sa svim onim manama u obliku blagog pucketanja. Međutim, razmišljam da i to pucketanje ima smisla i dozu čarolije, a kao i grijanje na kamin na drva, kada se uz igru plamičaka i prirodnog svjetla javljaju zvukovi pucketanja, koji već samim time mogu zagrijati naše srce. Činjenica je, a kako se u određdenim asopisima i dade iščitati, da gramofonska ploča nije definitivno sišla sa scene, a obzirom da i danas postoje specijalističke tvrtke koje izdaju i reizdaju gramofonske ploče, a iste se također i uvelike kupuju. Kako govore određeni podaci kod nekih naših distributera ploča, ista prodaja je rekli bismo u velikom porastu u odnosu na ostale formate. Eto, završavam ovaj mali osvrt o analogiji i dozi ljudske dimenzije koju po mojem sudu isti format posjeduje, a slušajući pri tome Bachov klavirski koncert s PC-a.

  2. travnja 2008.
Eto, do Audio sajma u Movie hotelu je ostalo manje od 4 dana, a netom se održava Auto Show na zagrebačkom velesajmu, s najavom posjete od preko 200.000 ljudi. Jasno da se ne može usporediti u punom značenju ta dva sajma. Međdutim treba odmah primjetiti da oba sajma imaju svoju publiku i da roba koja se nudi i na jednom i drugom sajmu predstavlja određeni luksuz, ma koliko bila velika disproporcija između cijene auta za 5.000.000 kn i sistema za recimo 200.000 kn. Činjenica je da si osoba koja kupuje tako skupu limuzinu ili Jeep može, ako želi i ima potrebe za time priuštiti i sistem i skuplji od spomenutog iznosa. Međutim, pitam se tko je klijentela i za jedno i drugo rečeno. Da li su to ljudi koji imaju previše novaca i previše vremena? Zasigurno jedno od toga nije točno. Mislim da onaj tko zarađuje tolike novce da si može priuštitit takav luksuz, možda i nema toliko slobodnog vremena. Sve u svemu, preostaje nam doživjeti i osluhnuti zvukove s Audio sajma u Movie hotelu, a koji se poklopio s dolaskom predsjednika SAD-a Busha ml.

  3. travnja 2008.
Na gotovo tradicionalnoj kavici u Caffe 7 s Kikijem, saznao sam da se Sonus faber sprema na još jedno veliko iznenađenje, a to bi trebao biti još jedan Vintage model, prema njegovim riječima ELECTE AMATOR I. Da li će se to ostvariti preostaje nam pričekati jesen 2008.god. i TOP Audio u Milanu, kada bi isti proizvod trebao biti predstavljen široj audio publici. Glede rečenog, moram priznati da zvuk Electe Amator I , koje sam imao u više prilika u više navrata slušati kod prijatelja u Rijeci, daje naslutiti da bi i njegova reinkarnacija mogla doživjeti sličan uspjeh, koji je originalni proizvod doživio prije gotovo 20 godina. Činjenica je da je, koliko sam informiran, Electa I koštala tada preko 6.000 USD sa stalkom, što je u odnosu na današnji kurs $, negdje oko 30-tak tisuća kuna. Čime će nas Sonus faber još jednom iznenaditi ostaje nam pričekati neko vrijeme.
Isto tako glede novog proizvoda Franca Serblina, a koji na veliku žalost više nije u Sonus faberu, koji je trebao ugledati svijetlo dana u skoroj budućnosti, izgledno je da se to neće dogoditi. Kako se dade naslutiti, problem je u pravnim odnosima gosp. Serblina i tvrtke Sonus faber, koja mu onemogućava da isti proizvod distribuira na tržištu, a u svezi zaštite od strane njegove stare tvrtke.
Danas sam takoder kontaktirao svojeg znanca u svezi nabavke još jednog seta Amperexa- Bugle boy 6dj8. Činjenica je da mi isto trenutno ne treba, ali obzirom na nedavno iskustvo s cijevima koje su radile svega 500 sati, ne bi bilo na odmet imati još jedan kompletan set cijevi, zlu ne trebalo.

  10. travnja 2008.
Evo prošao je sajam u Muvie pubu i mogu podijeliti svoje osobne dojmove s istog sajma, a kojem sam prisustvovao u subotnje poslijepodne. Činjenica je da je Bushev posjet po mojem sudu poremetio sam dolazak zainteresiranih posjetitelja na sajam, a osobno sam to osjetio na način da sam pješice krenuo prema sajmu u subotu oko 13:30, te čekao kod Zagrepčanke gotovo 30 minuta da me policija pusti da pređem raskrižje. Ono što me veseli je činjenica da je usprkos malom broju izlagača, dobrog zvuka bilo na napretek! Mišljenja sam da su se izlagači uistinu potrudili prirediti odlične set-up-ove i to im je uistinu pošlo za rukom! Da ne nabrajam i pozicioniram kvalitetu izloženih komponenti, zaključit ću riječima da se je ovaj sajam po drugi puta održan u Muvie pubu ispunio sva moja ocekivanja i da uistinu nije bilo slabo zvučečeg sistema, već je dapače sve zračilo opuštenošću i pozitivnim vibracijama. Ovo je bio prvi proljetni hi-fi sajam ikad na ovim prostorima, pohvale organizatorima za hrabrost, samo tako naprijed! Drago mi je i da sam na sajmu sreo i družio se s nekim meni dragim ljudima iz audio krugova, a koje inače rijetko srećem. Nadam se da če se na Audio pulsu pojaviti uskoro i osvrt organizatora sajma, a također su dobrodošli i komentari u rubrici pitanja i savjeti.

  13. travnja 2008.
U petak uvečer prisustvovao sam u Lisinskom koncertu ruskog pianista Andrea Gavrilova, uz sinfonijski orkestar zagrebačke filharmonije, a pod dirigentskom palicom Kitajenka. Na programu su bila djela Bethovena, Egmont uvertira, 3. klavirski koncert i 7. sinfonija. Moram iskreno priznati da sam od renomiranog i svjetski poznatog interpretatora kao što je Gavrilov očekivao i više. Ne mogu reći da interpretacija 3. klavirskog koncerta nije bila na zavidnom nivou, ali mi se čini da je dramatika Bethovena djela bila tek dijelom dosegnuta, dok se je filharmonijski orkestar tek povremeno doimao dovoljno uvjerljiv, a da bi cjeloviti dojam koncerta bio doživljen kao vrhunski ugođaj. Na koncertu je bio i prijatelj Đivo, s kojim sam nakon koncerta komentirao samu izvedbu, a koje se niti njemu nije činila izvrsna, a kako je bilo za očekivati. Zajedničku primjedbu smo imali i na zvuk klavira, koji je bio na trenutke nedovoljno uvjerljiv. Jasno je da se pri rečenom radi o nekim osobnim konstatacijama, koje mogu izazvati polemiku i različito tumačenje doživljene interpretacije. Sve u svemu, kada se radi o vrhunskom koncertu, činjenica je da podosta parametara moraju kumulativno biti ispunjeni, a da bi koncert bio doživljen kao poseban. Kao dodatak, na veliki aplauz prisutne publike Gavrilov je odsvirao Chopinov nokturno i jednu kratku i efektnu Prokofjevovu skladbu. U pauzi sam razgovarao sa poznanicom prof. glasovira, koja je također primijetila da samo veliki umjetnici imaju za pravo dozvoliti si tako osebuje interpretacije, a s čime bih se svakako složio.

  14. travnja 2008.
Danas sam na stranicama Audiopulsa pročitao novi članak o pretpojačalima, te tvrdnji glavnog urednika kako je najbolji preamp - no preamp. O istome sam svojednobno već razgovarao s Brankom Baričićem na mnogim kavama u Sunsetu, ali moram priznati da se osobno ne smatram dovoljno upoznat da bih se upustio u bilo kakve diskusije glede rečenog. Kažu da se je u našim audio krugovima diglo dosta prašine u svezi napisanog, a vjerovatno je to autor istog članka i očekivao. Kako sam čuo komentare, postavlja se jednostavno pitanje kvaliteta digitalnog volumena kontrole glasnoće, a u odnosu na sklop koji nazivamo predpojačalo. Odgovor gosp. Pecotića na rečeno je da se to odnosi na visokokvalitetne playera tipa Wadia i sl., pa stoga vlasnike takovih CD playera ne treba mučiti isto pitanje. Osobna iskustva u svezi rečenog nemam, a obzirom da od uvijek koristim gramofon kao izvor zvuka, a CD mi je alternativa za slušanje onih glazbenih materijala koji mi nisu dostupni na vinylu. Od prijatelja sam čuo da su u istraživanjima i slušnim iskustvima u kombinacijama izvora zvuka CD-a direktno spojenim na izlaz i korištenjem preampa, prednost dali korištenju preampa, čak i sa samo linijskim izvorom zvuka.
Nadalje sam čuo da se za petak i subotu 18. i 19. travnja 2008.god. u Regent hotelu najavljena prezentacija Wilson zvučnika, VTL elektronike i VPI gramofona, a u organizacija Audio Art tvrtke. Eto preostaje nam doživjeti iskustvo iste prezentacije, a koja je svakako dobro došla na ovim našim malim prostorima.

 18. travnja 2008.god. petak
Danas sam poslijepodne prisustvovao, kako je sam organizator najavio slušanju spektakularnog sistema u hotelu Regent. Isprva sam se nakon prezentacije i slušanja nekih 45 minuta nećkao da li bih o istom događaju i doživljaju napisao ikoje slovo. Zapravo, treba prvotno zahvaliti distributeru, organizatoru i stranim gostima, koji su nam uopće omogućili čuti i vidjeti sistem od 1.500.000 kuna, a bez obzira na moj osvrt iskazan u riječima koje slijede. O samom zvuku u stvari ne bih puno govorio, odnosno pisao, jer mu osim malih zamjerka koje sam zapazio, ne mogu ništa spočitnuti. Iste zamjerke se mogu tumačiti nedovoljnim vremenom za postavu set-up-a i samim prostorom, a odnosi se i na meni nepoznati glazbeni materijal koji sam imao prilike slušati na rečenoj prezentaciji. Moja razmišljanja o istom i sličnim sistemima su više filozofske naravi, a što smatram da nije potpuno strano niti posjetiteljima koje sam prilikom posjete dvorani Istambul imao prilike sresti. Naime postavlja se prvotno i jednostavno pitanje, ne da li je zvuk istog sistema dobar, vrhunski ili dovoljno dobar da opravda cijenu koštanja takvog mega sustava, već kome je takav hi-fi sustav namjenjen. Jasno je kao dan da zasigurno, kako u bijelom svijetu, tako i u Lijepoj našoj ima dovoljno prebogatih ljudi koji si to mogu priuštiti, a kao i ostale luksuzne objekte. Da li su takvi kupci šeici, naftni magnati, ili veći ili manji tajkuni ne treba nas pretjerano brinuti niti zamarati. Da li su kupci takvog i sličnih sistema i osobe, koje su dublje zašle u audiofilske vode, a kojima takav sistem predstavlja «taj mračni predmet žudnje» druga je stvar i prepuštam svakome ponaosob da o tome ima svoje mišljenje. Glede rečenog mogu reći da je vjerovatno uistinu mali broj pasioniranih meni znanih audiofila, koji bi dali toliku sumu novaca za predstavljeni sistem, a kada bi te novce uopće i imali.
Naposlijetku, sigurno je da za takav sistem treba posjedovati, osim dubljeg džepa ili konta u švicarskoj banci, i poveći prostor za slušanje, a koji obični smrtnici mogu samo vidjeti u žurnalima ili na filmu. Da zaključim, poučen iskustvima sa mnogih audio sajmova, rekao bih da je čovjek ustvari sretan kada se spusti nakon svega na «zemlju» i vrati u svoj prirodni ambijent i druženje s vlastitim hi-fi sustavom, jer tek tada znade cijeni ono što ima i više nego do tada. Ne trebaju na ovim riječima zamjeriti oni koji ovo čitaju, a posjeduju tako skupe sisteme, ali po mojem sudu ono što upravo daje draž i gušt našem lijepom hobiju je ona pasionirana pažnja i ljubav posvećena istome, a koje se onda ipak vraća u trenucima bogate i zadovoljavajuće glazbe koju taj isti sistem reproducira.
I za kraj bih se prisjetio riječi iz Hvalospjeva ljubavi (Poslanica Korinćanima): «Kad bih sve jezike ljudske govorio, i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči «!!!. Ukratko da rezimiram ova razmišljanja: ona ljubav i pažnja ugrađena u vlastiti audio sustav, donijeti će nakraju ipak velikog ploda, a ovisno o onome što smo prethodno sijali i polagali u njega. Uz to bih napomenuo da se čisto materijalna ulaganja, a kao i inače u životu ne moraju vratiti uvijek i samo u čisto materijalnom obliku. Ovo govorim stoga, što ulaganja u obliku ljubavi i pažnje u ljude i vlastitu djecu, mogu često donijeti i više ploda od čisto materijalnog oblika dobitka i probitka. U stvari, na određeni način pristupajući vlastitom sistemu kao što je gore rečeno, vlastiti sistem iz svijeta pustog objekta prelazi u ŽIVUĆI SUBJEKT, i to sa svim svojim mušicama kao što je imanentno čovjeku na način da ne daje uvijek optimalni rezultat, ali onda kada to pruži u punini i obilju, našem veselju i oduševljenju nema kraja.

  22. travnja 2008.
Danas sam pročitao novi članak na sajtu Audiopulsa. Radi se o tekstu mojega starog znanca Nenada Grakalića. Uistinu mi je neizmjerno drago da stranica gosp. Pecotića dobiva novog suradnika, jer će se na taj način obogatiti i sam sadržaj iste stranice, a da ne govorim o velikom i hvalevrijedno iskustvu našeg novog suradnika gosp. Grakalića i to pogotovo u domeni analognog zvuka. To će zasigurno u budućnosti doprinjeti raznolikosti tekstova i samoj kvaliteti ove stranice. Bravo!
Nadalje mogu reći da sam uspio izgleda prodati 2 Telefunken E88 CC lampe određenom gospodinu u Split, za ne baš pretjerane novce, ali obzirom da imam dovoljan broj lampi za još 3 kompletna seta za moj preamp, nije mi žao. Istina je da sam ovaj rezervni set već svojedobno raspario prodavši jednom drugom znancu prvi par istih lampi od ukupnog rezervnog seta od 4 cijevi. Rekao bih da mi je isprva bilo dosta čudno pitanje dotičnog gospodina iz Splita koji je izrazio sumnju da se ne radi možda o kineskim lampama. Da bih ga razuvjerio, rekao sam mu da se po određenim karakteristikama, a koje se odnose na lagani brisanje loga, te prepoznatljiv diamond bottom, lako dade uočiti da se radi o originalnim lampama NOS iz 60-tih godina, a za utjehu može pogledati na stranicama interneta da se iste takve lampe u Americi prodaju po gotovo 200 USD, a u budućnosti svakako i više.

Želite li komentirati ovaj članak?
Pošaljite svoje komentare putem maila.
Najbolje komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti.