DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL.1

Diana Krall, album "Love scenes"


  tekst: Marko Pecotić, svibanj 2006

S ovim tekstom započinjemo seriju članaka koja će s audiofilskog aspekta obrađivati različite vrhunske snimke. Prvi članak posvećujemo jazz divi Diani Krall i njezinom četvrtom studijskom albumu "Love scenes" (Impulse, IMP 12342) koji je na tržište lansiran u lipnju 1997. Osobno smatram da je ovo ponajbolji album koji je Diana Krall do danas snimila. Vjerujem da se većina audiofila i ljubitelja glazbe već imala prilike upoznati s ovim albumom koji bi trebao biti nezaobilaznim dijelom svake ozbiljnije fonoteke. Iako je svaka skladba na ovom albumu pravo malo remek djelo (i u muzičkom i u smislu kvalitete snimke), ipak sam kao objekt ovog članka odabrao kompoziciju broj 11 s albuma pod nazivom "My love is". Tu je skladbu 1960. godine napisao Billy Myles, a mnogi su izvođači snimili svoju verziju ove skladbe koja u nekim segmentima neodoljivo podsjeća na Peggy Lee i njezin klasik "Fever". Možda najpoznatija je verzija koju je u 1960-ima snimio Little Willie John u rhythm&blues soul maniri, a ta se verzija pojavila i na soundtracku iz filma "Lone Star" (1996.). I Holly Golightly je snimila svoju verziju koja se pojavila na njezinom prvom albumu iz 1995. godine (etiketa Damaged Goods), a spomenimo i Janis Siegel i njezinu verziju ove pjesme koja se pojavila na albumu "Friday Night Special" (etiketa Telarc).
No vratimo se albumu "Love scenes". Skladba "My love is" je snimljena u mono tehnici. Mono snimka je ona kod koje su svi izvođači i instrumenti u snimci smješteni u STROGOM centru zvučne slike. Mono snimka je ona koja je snimljena na jednom kanalu koji je kasnije udvostručen, tako da i iz lijevog i iz desnog zvučnika dopire potpuno isti signal. Na ovoj skladbi se nalaze tek tri instrumenta (uvjetno rečeno instrumenta), a to su kontrabas, pucketanje prstiju i Dianin vokal. Ukoliko na nekom audio sistemu ne bi sva tri instrumenta ove pjesme bila u strogom centru, onda je to pokazatelj ili pogrešnog smještaja zvučnika u prostoru ili loše sobne akustike ili pokazatelj neke greške u samom audio sistemu. Iako su sva tri instrumenta smještena u strogom centru zvučne slike, svaki od njih po vertikali zauzima svoju individualnu poziciju u zvučnoj slici: kontrabas dolje, vokal u sredini, a iznad njega pucketanje prstiju.
Već po uvodnom pucketanju se može razaznati da je snimka nastala u "živoj" sobi i mogu se razaznati gabariti, tj. rubovi te sobe. To je pucketanje ispunjeno većom količinom zraka. Ako slušatelj obrati više pažnje uočiti će kako različito svako pucketanje zvuči, koliko je ono puno sitnih mikrodinamičkih detalja, različitosti i finih nijansi.
Kontrabas koji slijedi nakon uvodnog pucketanja ima veliki body, odličan attack, kontrolu, dubinu i volumen. U 17. sekundi kontrabas (tj. njegova kutija) doslovno diše, ima dah koji se može čuti na nevelikom broju zvučnika, tj. sistema. Posebno mi se sviđa twang koja vibracija žice napravi kada žica dotakne vrat kontrabasa. Uprkos tome što u ovoj skladbi kontrabas isijava veliku energiju, ima veliki volumen, dubinu i body, on se niti u jednom trenutku ne smije previše isticati u odnosu na vokal ili pucketanje, drugim riječima iako snažno prisutan u snimci, nikad nije i previše upadljiv, neugodan za uho ili naprasit.
A vokal? To je pak posebna priča... O boji vokala gospođe Krall neću pričati ni pisati, to se naprosto mora čuti. Na ovoj se snimci (a i na ostatku albuma) može čuti kako joj se usta (tj. usnice) pomiču. Vokal ima puninu i obiluje zrakom na sve strane (prema naprijed, prema natrag i bočno). Ako bi nekoga eventualno zabrinula povremena pojava sibilanata u ovoj skladbi, odmah kažem - povremeni sibilanti su naprosto karakteristični za Dianino pjevanje, to nije niti do audio sistema, niti do snimke.
Snimka sama po sebi je fino izbalansirana po frekvencijskom spektru, bez ikakvih ekscesa po čitavom spektru. Tonovi su predivni, tako slatki, topli i puni. Snimka naginje na finu, nježnu i toplu stranu; no opet, uprkos nježnosti i silnoj intimi, snimka (i izvedba!) vrvi seksipilom i uzbuđenjem. Ukupno gledano, ne samo ova skladba nego čitav album obiluje briljantnom muzikom i briljantnim soundom. Netko je jednom za ovaj album rekao nešto s čime se u potpunosti slažem – svatko tko je barem jednom u životu bio zaljubljen, automatski će zavoljeti ovaj album.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti