DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL. 24

"Jazz at the Pawnshop"
30th Anniversary PRSACD 7879


  tekst: Nenad Grakalić, rujan 2009

Etiketa Proprius desetljećima producira nosače zvuka s najprirodnijim mogućim zapisima glazbe. Audiofili, ali i ostali glazboljupci širom globusa ne mogu se načuditi kako je moguće snimke najrazličitije glazbe načiniti tako vjernima doživljaju žive svirke, oslikati najrazličitije instrumente u svim bojama, bilo u orkestrima klasične glazbe, jazza i, nadasve, ljudskim glasovima i zborovima s orkestralnom pratnjom. Tko još nije čuo za sjajne nosače zvuka Antiphone Blues (saksofon i crkvene orgulje - glazba Ellingtona, crnačke duhovne pjesme, folk glazba, improvizacije), Cantate Domino (solisti, zbor i orkestar uz pratnju crkvenih orgulja izvode božićne pjesme raznih skladatelja s raznih strana svijeta), ali i svih ostalih maestralno simljenih materijala, trebao bi se zabrinuti i pod hitno nabaviti, ako ne sve, bar ključne dragulje iz Proprius kolekcije.

Jedno od najcjenjenijih izdanja Propriusa je Jazz at the Pawnshop (jazz u zalagaonici) čija snimka datira iz daleke 1976. godine a po kakvoći se smatra jazz snimkom stoljeća. Prvotno je objavljen dvostruki LP, koji su slijedila još dva albuma, a kroz desetljeća snimke su se pojavljivale u najrazličitijim formatima: LP, MC, CD, HRCD, XRCD, Gold CD i SACD. Povodom 30. obljetnice, Proprius je razveselio svekolike glazboljupce jubilarnim trostrukim izdanjem višekanalnih snimki (4.0) koje istovremeno sadrže i SACD i CD slojeve dvokanalnih zapisa sjajno remasteriranih iz izvornih analognih master traka. Na izdanju ograničene naklade (3.000 primjeraka) dodano je i 20 minuta dosad neobjavljenih snimaka, kao i DVD na kojem je objavljen razgovor iz 2006. godine s preživjelim akterima čarobnih večeri u Stampen Clubu.

Stampen Club (Pawnshop, zalagaonica) je Jazz pub u Stockholmu, nalazi se na adresi Stora Nygatan 9, otvoren je svaki dan osim nedjelje od 21 - 01 (nedjeljom od 15 - 18) sati. Svaku večer najbolji sastavi sviraju klasični jazz, dixieland, swing itd. Možda taj klub nikad ne bi postao planetarno poznat da 1976. godine Gert Palmkrantz nije maestralno snimio koncert jazz kvinteta Arne Domnerusa. Na sreću glazboljubaca, a na zaprepaštenje producenata i "producenata", nastup je snimljen bez ijedne tonske probe, bez liste skladbi koje će sastav svirati, u lokalu punom veselih, bučnih gostiju koji su uživali u piću, druženju i glazbi. Sastav je svirao ne znajući koja će biti sljedeća skladba sve dok vođa sastava, Arne Domnerus, nije najavio naslov. Zelja producenta bila je snimiti skladan, pun i prirodan zvuk koji je pamtio iz djetinjstva. Rezultat je, opravdano, uzdignut na vrhunac najboljih jazz snimaka ikada napravljenih. Prodano je preko pola milijuna kopija, a i dalje se prodaje oko 4000 komada godišnje. Za malu zemlju veliki uspjeh. U posljednjih tridesetak godina, osim prvog dvostrukog vinila (PROP 7778/79) svjetlo dana ugledali su drugi i treći dio koji nisu doživjeli hvalospjeve kao prvi album, ali su jednako nezobilazni za ljubitelje prirodno snimljenog jazza. Na prvo slušanje, pozadinska događanja mogu ponešto zasmetati čistunce, i odvratiti pozornost od glazbe, ali bez čujnog zveckanja čaša, razgovora za stolovima, zvona na šanku koje objavljuje narudžbe i ostale kavanske buke izgubila bi se sva životnost snimke i samog muziciranja. Nije bitno samo snimiti glazbu, već i prostor u kojem je nastala mora biti pravilno i prirodno oslikan u svim bojama i nijansama.

Mnoge recenzije slažu se u ocjeni da svirka i nije pretjerano spektakularna, da glazbenici sviraju na prilično arhaičan i dosadan način, i jedino što osvaja je savršena rekonstrukcija pozadinskih šumova i buke, kao i sjajno opipljivo slikanje ambijenta. Međutim, za ljubitelje više klasičnog načina izvedbi glazbe a manje eksperimentalnih nečuvenih eskapada, glazba i način muziciranja su više nego dopadljivi. Dapače, muziciranje se glatko može usporediti s mnogim poznatijim manjim jazz sastavima. Svirka je jasno artikulirana, suradnja i razumijevanje unutar sastava je nevjerojatno, ritam sekcija sjajno odrađuje sve zhtjeve a solo dionice su odsvirane znalački, nadahnuto i veselo. Repertoar čine jazz standardi u ponešto izmijenjenoj ritmičkoj strukturi, s međuigrom pojedinih solo instrumenata - glasovira, vibrafona i saksofona odnosno klarineta koji besprijekorno surađuju.

Ma što zlobni kritičari napisali, ovo su nosači zvuka čija reprodukcija razgali dušu i tijelo, a osigurano je i nesvjesno toptanje nogama u ritmu glazbe. Kako je u Zagrebu moguće nabaviti jubilarno digitalno izdanje u ograničenoj nakladi, po cijeni od tristotinjak kuna, a dvostruki vinil Jazz at the Pawnshop za sličan iznos, odluka je samo na vama. Ako ste još na igli (naravno, gramofonskoj) počastite se vinilom. Za ostale glazboljupce, i digitalno izdanje neće razočarati. Ako vam to nešto znači, imam sva tri vinila i jubilarne diskove. I uživam.

Komentirajte ovaj članak!
Posaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti