DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL. 21

Ramones "Ramones"

  tekst: Jurica Kosović, studeni 2008

Da bih započeo priču o prvom albumu Ramonesa, koji smatram jednim od deset najkultnijih albuma i jednim od pet najvećih prvijenaca u povijesti rock glazbe, potrebno je vratiti se u 1974. godinu. Bilo je to doba kada se glazba izgubila u progresivnom rocku i pjesmama koje su trajale preko 10 minuta. Tada nije bilo bitno ima li neki bend energiju, bitno je bilo sviračko umijeće i solaže koje su, u najmanju ruku, sve bile jednako dosadne. Bilo je to doba kada je u New Yorku bilo teško naći mjesto gdje bi neki novi bend mogao svirati, a da ne zvuči jednako dosadno kao ostali bendovi tog perioda. Nova povijest mogla je početi u trenutku kad su dečki iz grupe Television uspjeli čovjeka po imenu Hilly Kristal, koji je vodio newyorški klub CBGB (Country, Blue Grass and Blues), uvjeriti da tamo sviraju glazbu koja stoji u imenu kluba. Uz Television, prve su korake tu napravili i Patti Smith, Blondie, Talking Heads i naravno Ramonesi.
U svojim počecima, koncerti Ramonesa trajali su svega 15 minuta, od čega je 5 minuta otpadalo na svađu među članovima benda. Na prvom koncertu bilo je svega 6 ljudi uključujući konobara i lokalnog psa (!?).
Kada je 1976. godine izišao njihov prvi album, koji je snimljen za svega 80 sati, nikome ništa nije bilo jasno. DJ-i na radio stanicama u New Yorku su puštali album i potom ga gasili nakon svega par minuta naprosto ne želeći puštati takvu grozotu od glazbe u eter. Album od 29 minuta i 14 pjesama je bio nešto za što svijet definitivno nije bio spreman u tom trenutku. Od uvodnog rifa na Blitzkrieg Bop s legendarnim pokličem "HEY HO, LET'S GO", preko Beat on the Brat čiji tekst kaže da "derište treba malo promasirati bejzbol palicom" do pjesme o snifanju Now I Wanna Sniff Some Glue, te ovisničkih problemima u 53rd & 3rd, Ramonesi su ogolili rock'n'roll i vratili ga njegovom iskonu. Sličnih glazbenih prvijenaca bilo je i prije, spomenimo samo Stooges ili New York Dolls, ali za razliku od njih, prvi album Ramonesa je donio pozitivnu energiju (u usporedbi sa Stoogesima koji su bili prilično destruktivni) i eksplozivnost (poredba s NY Dollsima), makar su mnogi tada govorili o Ramonesima kao o "NY Dolls na speedu". Ni NY Dollsi, a ni Stoogesi nisu bili izravno i u tako kratkom vremenu odgovorni za toliku revoluciju u glazbi kao Ramonesi, makar su oni dugoročno možda imali i veći utjecaj na povijest glazbe od njih, posebno Stoogesi. Međutim, prvi album Ramonesa bio je taj zbog kojega se iskonska rock glazba vratila na velika vrata i napravila punk eksploziju u Engleskoj.
Nedavno sam imao raspravu s glavnim urednikom našeg omiljenog hi-fi portala na temu jesu li bolji Ramones ili Clash. Došli smo do zaključka da se radi o dva različita benda i da prvi album Ramonesa ima velik povijesni značaj. Kada su Ramonesi prvi put svirali u Londonu te 1976. godine, dečki iz Sex Pistolsa i Clasha su im prije koncerta bacali kamenčiće na prozor da ih ovi puste unutra budući da nisu imali novca da kupe kartu. Joe Strummer tada im je rekao da ima band koji svira sličnu glazbu, ali da još nisu spremni za koncert. Joey Ramone je odgovorio neka samo izađu na pozornicu i sviraju kad god imaju priliku, a svirati će naučiti u hodu. Nedugo nakon takvog njegovog "savjeta", izišao je prvi single Clashovaca, White Riot, koji je pokradeni Ramones rif od početka do kraja (kao i 90% njihovog prvog albuma). Ramones su bili revolucija koja nije bila viđena još od doba Beatlesa i Stonesa, a Clash su svoju glazbu nakon prva dva albuma okrenuli u drugom pravcu.
Koliki je značaj Ramonesa i njihove rock'n'roll revolucije govori i činjenica da se neki od najvećih rock bendova današnjice kunu u Ramonese. Motörhead su im napisali pjesmu, Red Hot Chili Peppers na svojim koncertima sviraju Ramonese, a Bono Vox otvoreno priznaje da nije bilo veće grupe od Ramonesa. Uostalom, svaki klinac koji je primio gitaru u ruke nakon 1976. (uključujući i moju malenkost) prvo je svirao Ramonese, a mnogi bendovi su se obogatili na njihovom rifu (npr. Green Day).
Za razliku od Beatlesa i Stonesa čija je glazba bila popularna i vrtila se često na radio stanicama i TV-u, Ramonesi nikada nisu stekli planetarnu popularnost. Same članove benda to je dugoročno prilično frustriralo - uvijek su tražili onu jednu pjesmu koja će pokrenuti lavinu u komercijalnom smislu, posebno u obliku prodaje ploča. Pokušali su napraviti preokret radeći i s velikanima produkcije, poput Phila Spectora, ali ni to nije imalo učinka. Na kraju, ostali su dosljedni sami sebi i možda baš u tome i leži njihova magija. Poštovali su sve velike bendove, a samo ime Ramones proizašlo je iz pseudonima Paula McCartneya - Paul Ramone iz razdoblja Silver Beatlesa.
Kada se, dakle, poželite vratiti korijenima punk rock'n'rolla i uživati u njegovoj nepatvorenosti koja proizlazi iz čistog i jednostavnog zvuka, odvrtite ovih 29 minuta iskonskog rock 'n' rolla. HEY HO, LET'S GO!