DISKOVI ZA PAMĆENJE, VOL. 17

Hugh Masekela "Hope"

SACD/CD Hybrid, 2LP 180g (45 o/min)


  tekst: Nenad Grakalić, svibanj 2008

Hugh Ramopolo Masekela rodio se 4. 4. 1931. u rudarskom gradiću Witbank u Južnoj Africi. Nadarenost za glazbu pokazivao je već u dječaštvu, a 1954. mu je nadbiskup Trevor Huddleston, osnivač Huddleton Jazz Banda, darovao prvu trubu. Nadbiskupova borba protiv apartheida, rasizma i ondašnje vlasti imala je snažan utjecaj na mladog glazbenika. Iduće godine je proveo u različitim jazz sastavima kao npr. Alfred Herbertas Jazz Revue, ali i kao prateći glazbenik sastava Manhattan Brothers. Godine 1959. zajedno s legendarnim sviračem glasovira Dollar Brandom (Abdullah Ibrahim) osniva vlastitu grupu Jazz Epistels. Pokolj u Sharpvillu 1960. godine natjerao je Masekelu da napusti zemlju. Uz pomoć prijatelja osigurao je mjesto u londonskoj Guildhall School of Music. Kasnije su ga Harry Belafonte i Miriam Makeba (s kojom je neko vrijeme bio u braku) pozvali u New York gdje je nastavio školovanje na Manhattan School of Music. Još uvijek studenti, Hugh i kolega Stewartg Levine, osnovali su nakladničku kuću Chisa Records. Singl "Grazing in the Grass" u novom stilu, spoju bluesa, gospela i afričkog mbaqanga (glazbeni izricaj plemena Zulu), postao je prva skladba afričke glazbe i glazbenika na američkim top ljestvicama. Hugh je snimio preko 20 samostalnih nosača zvuka, skladao i producirao mjuzikl "Sarafina" i surađivao s Paul Simonom na turneji "Graceland". 1990. godine vratio se u Južnu Afriku gdje danas živi i radi. Glazba, koju je stvarao nakon povratka, jednostavnija je u izričaju, a osim trube svira i krilnicu. Zadnju ploču izdao je 2005. godine (Revival).

Album Hope (1993.) reciklira stare materijale, nastale kroz tridesetak godina plodnog stvaralaštva, kako bi podsjetio nove generacije na vremena kad je u zemlji vladao zakon mržnje, rasne diskriminacije i zločina. Službeni kraj apartheida, obilježen puštanjem Nelsona Mandele na slobodu, omogućio mu je je povratak kući i snimanje glazbe s afričkim glazbenicima s kojima je uvijek želio svirati. Čini se kao da je oštrica malo otupjela, no ipak glazba s albuma Hope povremeno iskazuje žestinu i nostalgiju za buntom i borbom za slobodu.

Snimljena uživo 1993. godine u jazz klubu Blues Alley u Washingtonu, glazba i svirka čini se sretnijom, poletnijom i uglađenijom ali s manje vatre i strasti. Ipak, kad čujete skladbu "Stimela" koja opisuje život novoregrutiranih rudara u paklu neljudskih radnih uvjeta, shvatite da uspomene nisu zaboravljene već žive u glazbenicima i njihovoj glazbi. Dinamički opseg je fascinantan a uvodni, nevjerojatno gorak, izražajan govor pun strasti, koji uvjerljivo opisuje svu patnju, muku i težnje ondašnjih crnaca, smješta slušatelja desetak metara od pozornice.

Bend je besprijekoran, sastavljen je od izvrsnih afričkih svirača i pjevača: Hugh Masekela, truba i krilnica, Bakithi Kumalo, glas i bas, Damon Duewhite, bubnjevi, Themba Mkhize, glas i klavijature, Lawrence Matshiza, glas, gitara i Remi Kabakja, udaraljke. Kompakt disk je godinama bio na popisu audiofila širom svijeta za demonstraciju dinamickih mogucnosti audio sustava, ali vinilno reizdanje na 45 o/min cini se punim pogotkom. Osim glazbom, vinil osvaja nedostatkom ikakva šuma, prirodnošću i autentinošću o kojoj CD ne može niti sanjati. Saksofon, truba i krilnica zvuče prirodno, prateći vokali sjajno nadopunjuju osnovnu liniju, a ritam sekcija odrađuje svoju zadaću bez greške.

Snimljen za kompaniju Triloka, reizdanje vinila potpisuje Analogue Productions. Ako imate mogućnosti (i naravno dobar gramofon), svakako se počastite jedinstvenim iskustvom preslušavajući ovo remek djelce.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti