TAJ MRAČNI PREDMET ŽUDNJE


  tekst: Dean Baričić, kolovoz 2013

Naslov ovog teksta je film Luisa Buñuela, a ekranizacija romana Žena i njezina igračka, u kojem ostarjeli buržuj strasno pati za mlađom djevojkom. Koliko često i mi patimo za nekom novom igračkom u obliku Hi-Fi komponente, bila ona retro, moderna ili ne znam već kakva? Pitanje je to prvenstveno naše iracionalne prirode i naših slabih trenutaka u kojima dajemo vlastito kraljevstvo za konja ili za malo ljepšu, često nepotrebnu igračku. Svi znamo za onu doskočicu koja glasi: koja je razlika između malog dječaka i odraslog muškarca? Odgovor je poznat svima - u cijeni igračaka.

Na taj način naša zabava, naša okupacija, naša nepresušna strast i pustolovina često puta prelazi imaginarnu granicu dopustivog i racionalnog. Jasno da se o strastima, koje u suštini predstavljaju uzavrijelu emociju, teško progovara. Još teže se nad njima stječe kontrola. A opet, u tim trenucima bi čovjek, poput strasnog ljubavnika ili kockara, bio u stanju staviti na kocku i puno više od vrijednosti onoga za čime taj tren žudi i što strasno želi. Ta strast, koja je ujedno i patnja, je pomalo zastrašujuća i patološka boljka, ne samo našeg audiofilskog miljea, već kolateralna žrtva potrošačkog društva u kojem sintagma must-have postaje oslonac ostvarenju svojih maštarija i infantilnih želja.

Mi s 50+ godina često puta i ostvarimo svoj dječački san koji je u svojoj mentalnoj mapi zadržao sliku plave skale Marantz receivera, njegovog VU metra ili nekog sličnog uređaja ili bljeska iskre koja pali stare čežnje da si priuštimo zadovoljstvo nabavke retro ili vintage uređaja, a o čemu mogu i sam posvjedočiti. Taj vintage svijet predstavlja veliku sentimentalnu vrijednost, ali i daje puno strasti, a kadšto i muke oko servisa i održavanja tih 30+ godina starih aparata. A opet, s druge strane, ima ta priča i svoje čari koje nadmašuju sam emotivni naboj onoga što mladi čovjek želi veći dio života, a u mogućnosti je ostvariti tu žudnju tek u srednjoj ili starijoj dobi.

Pa pogledajte, Jaguar XJ 6 iz 1980. se može danas nabaviti za cca. 5.000 eura, što u odnosu na njegovu punu cijenu i status koji je tada imao predstavlja ostvarenje sna. Treba priznati da danas nije nemoguće ni sasvim prosječno situiranoj osobi da si priušti takvu limuzinu, koja je tih godina viđana samo u stranim filmovima, jer u filmovima tipa Boško Buha takvih buržujskih predmeta nije bilo. Taj predmet želja i patnje može biti nezasitna čežnja prema objektu, a često je puta to i čežnja prema subjektu koji nije dobio dovoljno onoga što je tražio od života. Taj buržujski svijet 1970-ih godina je u nama samo golicao maštu, jer mnoštvo predmeta koji su tada bili predmet želja, danas postaju moguć i ostvariv san.

Možete danas kupiti Don Perinona u malo boljem marketu, Jaguara u nekom oglasniku, Krell pojačalo na nekom regionalnom oglasu i to za vrijednost daleko manju no što je taj predmet u startu koštao. Jasno da se tim vintage predmetima treba posebno baviti, ali to se i podrazumijeva kao dio igre s vintage i retro predmetima, a to im ujedno daje dozu čari, koja tim više evocira mladost i vremena koja nam se iz ove perspektive čine daleko bolja i vrijednija. Da je vintage u modi svjedoči i mnoštvo zaljubljenika u prošla vremena, bilo na području filma, umjetnosti ili Hi-Fi tehnike. Mislim da je sasvim opravdano iz ljubavi prema prošlom vremenu posvetiti pažnju onome što nam je u mladosti predstavljalo žudnju i nepresušnu žeđ.

S druge strane, treba biti realan utoliko što vrijeme koje nam se čini da ima samo linearnu progresivnu komponentu, koji puta zna biti nalik i na ciklička događanja. To jasno svjedoče i modni trendovi koje sasvim očigledno imaju cikličke epizode, i to na način da nešto što je u prošlim vremenima već viđeno, u sadašnjem vremenu postaje nešto novo i neviđeno. Vrtimo se u krug.

Definitivno je da me ovaj vintage trend navodi na preispitivanje vrednota iz nekih prošlih vremena. Pritom nisam siguran da treba iz petnih žila vikati Živio retro. Neka žive i vintage i suvremeni svijet, jer niti retro treba biti u muzeju, a niti digitalija treba biti jednoumna i premoćna. Svako vrijeme ima svoje vrijednosti, a neke vrijednosti s odmakom vremena postaju i veće no što se to u njihovo doba moglo sagledati i vrednovati.

Komentirajte ovaj članak.
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti