"SVE SE VRAĆA, SVE SE PLAĆA"

  tekst: Dean Baričić, siječanj 2010

Prijatelj kojega sam danas sreo u gradu me potaknuo na pisanje ovog teksta. S osmjehom Mona Lize mi je rekao da se kod njega ploča opet vrti. I ne bi me to iznenadilo kod onih prijatelja kod kojih se crna ploča konstantno vrti zadnjih 10 ili 20 godina, ali ovaj moj prijatelj je već nekoliko puta skupljao, a potom bacao ili dijelio ploče. Kako kaže, rock i pop glazba mu izvrsno zvuče na gramofonu.

Generalnog sam dojma da je gramofon posljednjih godina najavio svoj "povratak". Ovu riječ sam namjerno stavio pod navodnike, jer se kotač vremena baš i ne vraća, tj. tko bi se danas poželio voziti se u parnoj lokomotivi? A možda je ova usporedba parnjače i gramofona irelevantna? Da li je tomu doista tako? I gramofon i parna lokomotiva su izumi stariji od 120 godina. Gramofon je i dan-danas dio mnogih kućnih hi-fi sustava, dok parnjaču možemo vidjeti samo u tehničkim muzejima.

Mogu se prisjetiti kasnih 1980-ih godina, tada sam kupio svoj prvi CD reproduktor Marantz 65 II SE. U to vrijeme sam imao i vrlo skroman gramofon Technics SLB 22, a koji je po cijeni bio daleko inferiorniji CD uređaju. Međutim, i onda i danas je za mene gramofon imao nekakvu ljepotu i privlačnost koju CD nije imao. Naposlijetku, kako su to bili početni dani mojeg audiofilskog putovanja, i ploča i CD-ova je bilo u malom broju u mojoj zbirci, a često smo morali, osim u bivši Jugoton, skoknuti i do Trsta ili Graza po neki bolji CD ili vinil.

Što se događalo proteklih 20-ak godina? Mnogi ljubitelji vinila su ostavili gramofon te rasprodali ili razdjelili svoje ploče budzašto i prebacili se na digitalni medij, a koji je po najavama svjetskih hi-fi medija trebao zvučati savršeno. Prosudite sami koliki broj audofila su u to uvjerili... A čini se da ih nije mali broj! Prisjećam se da sam tih godina, kako sam već rekao, slušao pristojan CD reproduktor i daleko inferiorniji gramofon. Ni onda, a ni danas nisam uopće dvojio koji od rečenih formata meni predstavlja veću radost i zadovoljstvo. U današnje vrijeme čovjek ne smije biti bezobrazan i reći da u određenom sustavu CD ne može zvučati dovoljno dobro da bi se jednako uživalo u glazbi. Činjenica je da se s pojavom CD-a dogodila i utakmica između ta dva formata i to na način da je došlo do određenih poboljšanja i kod gramofonskih sklopova. Međutim, upravo činjenica da se na našem (a i na svjetskom) tržištu pojavljuje sve više novih ploča i novih gramofona daje naslutiti da bitka oko formata nije ni trebala biti vođena. Mislim da se rat formata vodio na polju profita, i to zahvaljujući onima koji su debelo zaradili na nesretnicima koji su 20-30 godina sakupljali nosače zvuke, potom od istih tako lako odustali, a potom počeli nanovo formirati svoje kolekcije. Oni sretnici koji i danas posjeduju i rabe stotinjak ili više crnih ploča će znati o čemu govorim.

Isto tako neki stariji ljubitelji analogne ploče znaju reći da je u vrijeme razvoja mono signala bilo toliko potencijala za razvoj istog formata, a koji je naglo prekinut pojavom stereo signala. Slutim da ima nešto istine u tim riječima, a što mogu posvjedočiti svojim iskustvom slušanja pojedinih mono snimki.

I što reći naposlijetku? Možda bih postavio pitanje tko je u stvari zaradio, a tko izgubio na neprestanim ratovima, kako formata, tako i svakodnevnim manjim ili većim oružanim sukobima.

Priča o "vanzemaljskim dometima" svega novoga polago gubi na vjerodostojnosti, a isto tako je i na hi-fi tržištu. Za kraj bih podsjetio na nedavno objavljene novinske članke kako ruski predsjednik Medvedev sluša Kuzma Reference gramofon, dok naš guverner Narodne banke posjeduje kolekciju od 1.500 gramofonskih ploča.