NAJSKUPLJA KOMPONENTA


  tekst: Dean Baričić, siječanj 2013

Tema koja jest intrigantna vezana je uz asistiranje pri kupnji prekrasnih zvučnika talijanske škole dobroga zvuka, tj. top modela visine gotovo 120 cm, širine 30 cm i dubine 50 cm. Naime, moj dragi prijatelj, koji se rješava tog mega zvučnika (mega i po zvuku i po cijeni) naveo je kao razlog prodaje nemogućnost bezbrižnog i neopterećenog slušanja u svakodnevici, a i problem s položajem tih zvučnika u njegovoj sobi. Te je stoga odlučio prodati taj primjerak. Nakon nekoliko dana, u sasvim slučajnom razgovoru sa znancem iz Dalmacije, spomenuh prodaju tog zvučnika, i što se desi - nakon ne više od 7 dana, on kupi taj zvučnik. Međutim, problem (ili potencijalni problem) leži u činjenici da će taj isti zvučnik, tako velikih dimenzija, kod novog vlasnika biti (po mom sudu) postavljen u potpuno neadekvatne uvjete. I tako neće doći do izražaja svi njegovi osebujni atributi. Često puta čujem da su ljudi preskočili stepenicu dobre mjere i zdravog razuma te su se pomamili za nečim s čime se jednostavno ne mogu nositi, a glavni razlog tomu je veličina sobe za slušanje.

Naime, taj faktor veličine, kubature i smještaja velike kutije je znan prekaljenim audiofilima, dok oni s manje iskustva posve lakonski pristupaju tom problemu. Ne znajući da im taj skok s mule na lipicanera neće donijeti zadovoljstvo, već (i) glavobolje, počesto iz razloga što će teško ukrotiti koji puta rasnog konja. Poznato je da je manju kutiju, tipa mini-monitor, puno lakše ukrotiti i smjestiti u prostoru, tim više što je u češćem broju slučajeva srednje područje basa nenaglašeno, tako da kutija ne ulazi u interferenciju s prostorom. Zamislite stoga prekooceanski tanker za koji treba veliki manevarski prostor za skretanje, pa na sličan način i veliki zvučnik treba izraženo velik manevarski prostor, a na taj način može zadati muke vlasniku koji očekuje da se sve ravna po zakonima sličnosti s manjim zvučnikom.

Uostalom, filozofija više-je-bolje je uvezena iz Amerike, prema njoj su sve stvari za naš europski ukus prevelike, i auti i njihove kuće, pa i sama tijela itd. Ideja koju je konstruktor Franco Serblin izrazio u jednom davnom razgovoru je sažeta u sloganu manje-je-više, odnosno - kada imaš manje, ono dolje često, pri tome misleći na bas frekvencije ispod 50 Hz, lako nadomjestiš. A kada je toga previše, tu nastaju ozbiljni problemi. Manji zvučnik, uz bibilioteku, fonoteku, udobnu fotelju u sobi normalnih dimenzije poput radnog kabineta, za razliku od salona za ples, sigurno može pružiti, ako ne i veću, onda svakako podjednaku dozu ugode i osjećaja i povezanosti sa sadržajem glazbe koja se na taj način sluša.

Osobno u svojim kućnim uvjetima ne bih prihvatio ni u kojem slučaju smještaj tako velikog zvučnika, a mogu reći da sam tijekom ovih 26 godina imao i veće zvučnike od trenutnih Sonus Faber Auditor (Kef 103.3 Ref i Kef 105.5 Ref). Moj pristup se može sažeti u razmišljanju da osoba treba naći mjeru svih stvari u životu pa tako i zvučnika koji su (gotovo) uvijek istaknuti u prostoru, i nije svejedno kako se taj ansambl uklapa u prostor i kako korespondira s ostalim stvarima i namještajem. Mogu zaključno primijetiti da mi je svakako draži pristup nenametljivog položaja zvučnika u sobi, kada oni ne zauzimaju primarno mjesto i kada nije sve podređeno njihovom smještaju, već diskretno daju do znanja da su prisutni, a opet ne zauzimaju dominantno mjesto. Zaključak se nameće sam po sebi: prostor za slušanje, soba, bila ona manja ili veća, je ono što u bitnome određuje izbor zvučnika koji u slučaju primjerenog odnosa može doprinijeti uživanju ili pak frustraciji pri neusklađenosti želja i mogućnosti. Uistinu, soba je najskuplja i najvažnija karika svakog Hi-Fi sustava.

Komentirajte ovaj članak!
Pošaljite svoje komentare putem maila
Komentare ćemo objaviti u rubrici Pisma i Savjeti